Nakon poplava u svibnju 2023. godine, prostori udruge KAS za terapijsko jahanje završili su pod vodom i pretrpjeli golemu štetu. Dok su spašavali konje i opremu sa svih strana obećavana im je pomoć.
No sedam mjeseci kasnije, prepušteni su sami sebi, volonterima i donacijama. Prostori su im potpuno uništeni, projekti kojima se financiraju vise u zraku, donacije stižu na kapaljku.
Udruga kao i grad Sisak traže od Hrvatskih voda da preuzmu odgovornost za puknuće nasipa. Najviše od svih pate djeca s invaliditetom kojima terapija na konjima olakšava poteškoće s kojima žive.
"Konj me opusti samom pojavom, i lakše mi je onda kad jašem", rekao je Josip, korisnik terapijskog jahanja.
Dva puta tjedno i tako većinu svog života, a onda je preko noći uslijedio šok. Dok se čekala obnova nasipa oštećenog u potresu, pod vodenim valom puknuo je privremeni nasip. Udruga za terapijsko jahanje je poplavljena.
"U toj poplavi smo mi doslovno sve izgubili", poručila je Anita Trstenjak, predsjednica udruge KAS.
Spasili su konje i nešto opreme, sve ostalo je uništeno.
"Odgovorne za nastalu štetu su Hrvatske vode koje su na kraju krajeva to javno i priznale", izjavio je Marko Krička, zamjenik gradonačelnice Siska. "Mnogi u gradu pitaju kako već niste sanirali. Kako nismo? Za to trebaju sredstva", dodala je Trstenjak.
Sve što su 21 godinu gradili, voda je odnijela u trenu. Vrijeme ide, projekti propadaju, novca na računu nema dovoljno, a institucije koje bi mogle pomoći, mjesecima ne odgovaraju na apel udruge. Josip je rođen prijevremeno, s teškom dijagnozom - cerebralnom paralizom.
"Kada je na samom rođenju borba iz sata u sat, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, i onda tek tad shvatite da borba tek predstoji, vježbanje, vježbanje, vježbanje i terapije", istaknuo je Slavko, Josipov otac.
Jedna od najvažnijih terapija je jahanje.
"Došao sam s tri godine, znači 12 godina sam u KAS-u", pohvalio se Josip. "Tad je još bio mali, ali su oni prilagodili konja za terapiju, manjeg, sitnijeg zbog kukova i onda se vidi da ga to opusti, puno ga opusti, kukove mu malo raširi s vremenom, oni sjedaju tako, puno je i raspoloženje bolje, samo društvo, volonteri...", kazao je Slavko.
Konj Đole, kameri se nije veselio, ali je Josipu, iako ga mjesecima nije vidio.
"Na Karli puno jašem", rekao je Josip, na što je njegov otac dodao: "Karla mu je polako, usporena".
"Pašemo si. Ni ja ne mogu brže", našalio se Josip. Šali se kad god stigne, ali dolasci na terapiju za njega su više od zabave.
"Osjećam tu snagu njegovu, prenose cijelu energiju na mene. To je nevjerojatno nešto. Razgiba me nekako. Moje stanje bi bilo puno lošije da nema konja i na neki način zahvalan sam konjima puno mi oni pomažu", objasnio je.
Udruga ima 60-tero korisnika, djece poput Josipa, čiji život postane malo lakši kada sjednu na konja, a to im je naglo oduzeto kada je u svibnju ovaj prostor završio pod vodom.
"Za vrijeme potresa došlo je do puknuća ovog glavnog nasipa. Hrvatske vode su napravile privremeni nasip i porušili glavni nasip kompletno. Mi smo 2023. godine imali par manjih poplava gdje je dolazilo na dijelu do procurivanja, i onda su to ispumpavali. Stalno su govorili 'ne brinite sve će biti okej, neće doći do puknuća' i mi smo vjerovali.", napomenula je Trstenjak.
Ema koja godinama volontira u Kasu sjeća se osjećaja nemoći kada je nasip popustio. Pokušavali su spasiti što god su mogli.
"Prvo smo se za opremu oko konja brinuli, da to sve spasimo, kako je bilo u vodi da ne istrune, pogotovo sedla, i ova sva kožna oprema, to je trebalo sve brzo počistiti od vlage i svega", prisjetila se Ema Gaša, volonterka.
Voda se u prostorijama zadržala tjednima i napravila ogromnu štetu.
"Tamo su bile garderobe, kuhinja gdje su se volonteri pili čaj, zabavljali, bila je i igraonica koja se samo zvala igraonica, ali je služila i za terapiju i za druženje i volontera i djece i za razne druge aktivnosti multifunkcionalna prostorija. Sve što je bilo unutra, sve se moralo baciti", ispričala je Trstenjak.
Grad je dao alternativni smještaj konjima, sanirao električne instalacije, platio odvoz mulja i otpada, omogućio privremene kontejnere za stvari. U međuvremenu se i jedan konj teško ozlijedio. Trenutačno je na liječenju u Zagrebu što je udruga morala platiti 6000 eura.
Kas broji devet zaposlenih. Njihove plaće, ali i radna mjesta ovise o projektima koji se provode. Bez adekvatnog prostora za životinje i ljude jasno je da ne mogu aplicirati za projekte, samim time upitna postaju radna mjesta kao i opstanak udruge.
"Vidjeli ste koliko je hladno. Kako se brzo ruke smrznu. Oni nemaju gdje ni skuhati čaj", poručila je Trstenjak.
Nisu bili osigurani, jer za to kaže, nemaju novca. A na naknadu štete se kao udruga nisu mogli prijaviti. Vlasnik prostora je zapravo grad Sisak.
Više pogledajte u priloženom videozapisu.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr