Priča Provjerenog

Gledao je smrti u oči i vratio se u život: "Osjetio sam stezanje i nakon toga sam pao u nesvijest." Neki sportaši nisu dobili drugu priliku

Pozlilo mu je za vrijeme utakmice. Pokušali su mu pomoći, odvezli ga u bolnicu, no srce 15-godišnjeg nogometaša nije izdržalo. Nakon toga su se počela postavljati pitanja o rizicima s kojim se sportaši susreću i pregledima koji se, tvrdi sugovornik Provjerenog, rade površno. Osim s njim, reporterka Ema Branica razgovarala je i s igračem koji je i sam gledao smrti u oči.

"Taman smo završavali s treningom i u jednom sam trenutku osjetio stezanje oko srca. Rekao sam treneru da se ne osjećam dobro i do mene su došli suigrači i u jednom trenutku sam sjeo na travu. U tom trenutku nisam se osjećao dobro. Osjetio sam stezanje i nakon toga sam pao u nesvijest. Nisam bio pri svijesti pet minuta", ispričao je Filip Čuljak, pomoćni trener NK Lokomotiva.

"Doživio sam odlazak na onaj svijet gdje je sve bijelo. Ondje je jedan lijepi prizor, neopisiva sreća u trenutku kad se ide prema tome svijetu", rekao je reporterki Provjerenog.

Pročitajte i ovo Poziv, a ne posao Za djecu bi napravili sve, zagrljaji su im važniji od svake plaće i priznanja iako otkrivaju i zbog čega ponekad požele odustati

Zatim je, dodao, u jednom trenutku udahnuo zrak i nije mu ništa bilo jasno.

"Pitao sam što se dogodilo. U pozadini sam čuo zvuk sirene hitne pomoći i nije mi bilo jasno o čemu je riječ", prisjetio se.

Filipa su treneri oživljavanjem vratili u život. Doživio je srčani zastoj i taj je dan bio završetak njegove igračke karijere.

Neki igrači nisu dobili drugu priliku

Četiri godine kasnije jedan tinejdžer nije dobio drugu priliku. Taj 15-godišnjak bio je član kadetske momčadi NK Samobora. Obavijestio je suca da mu nije dobro i nakon toga je prestao disati.

"Na žalost sam bio prisutan toj utakmici. Sceni koja će me proganjati. Dijete leži na terenu, ljudi oko njega i pokušavaju ga spasiti. Otac utrčava u teren i trči prema svom djetetu… Ne zna se još uzrok. No roditeljima nebitno. Ništa više ne može vratiti taj mladi život. No, dali se to moglo spriječiti. Barem pokušati. Da li smo kao društvo napravili sve da se takve stvari ne dogode?", napisao je Zdravko Ivančić, otac sportaša koji je trenirao s preminulim.

Pročitajte i ovo Prvi lički Ukrajinac Ukrajinske izbjeglice u Korenici su prihvatili objeručke: Provjereno doznaje kako žive godinu dana nakon dolaska

Navedeni je status objavio jer, kaže, više ne ne želi šutjeti o javnoj tajni da zdravstveni pregledi često nisu uopće pregledi.

"Deset godina idemo na zdravstvene preglede koji nisu od početka bili uvijek isti, znači na početku je bio zdravstveni pregled koji se nama činio kao da je to je ono što treba biti, ali se onda promijenilo", rekao je.

Pročitajte i ovo Pravda na hrvatski način Vlasnicima luksuznih vila novčane kazne, a običnim ljudima ruše jedinu nekretninu: "Puno je veći novac ovdje u igri"

Jedino što je formalno zakonski obvezivalo saveze, klubove i roditelje je da se zdravstveni pregledi djece sportaša obavljaju dva puta na godinu. U pravilniku bi trebalo stajati kako točno zdravstveni pregled sportaša treba izgledati.

"Zbog toga što nije postojao provedbeni akt koji je utvrđivao što je minimalni standard pregleda, vi niste mogli niti provesti inspekcijski nadzor niti nekog kazniti jer nemate zakonsku osnovu", objasnio je Davor Plavec iz Hrvatskog društva za sportsku medicinu.

Zato su pregledi mogli biti odrađeni – kako bi se u narodu reklo – lijevom nogom. I tako smo došli do apsurdne situacije na koju su svi šutke pristajali.

Šokantna, ali ne i nevjerojatna priča

Filip je imao sreće u nesreći i dobio je novu priliku. No nekih se snova ipak morao odreći.

"U početku je bilo teško vidjeti vršnjake, tad s nepunih 18 godina, vršnjake koji treniraju i igraju", rekao je.

Filipova priča, koliko god šokantna bila, nije posve nevjerojatna. Sa šest je godina počeo igrati nogomet, a sa sedam su mu utvrdili aritmije. Morao je na detaljne preglede svaki put kako bi dobio potvrdu u zdravstvenoj sposobnosti. Kada bi se osjećao loše, nije dovršavao trening ili igrao utakmice. Ipak mu se dogodilo, ali zbog pribranosti i znanja onih oko njega danas on trenira neke nove klince.

"Nogomet nije samo sport. To je ljubav i oni žele trenirati, igrati, raditi, ali mi smo tu treneri i medicinske služba koja im mora reći: 'Stani'", ustvrdio je.

Pročitajte i ovo Priča Provjerenog Zbog arsena im se uvukao strah u kosti: "Nitko to nije očekivao. Smetala nam je prašina, ali nismo znali da ima otrova"

Neka je sanjao o velikoj igračkoj karijeri, a sada sanja o velikoj trenerskoj.

Upisao je sportski menadžment i uči za polaganje trenerske licence, a mislio je da je prestanak igranja nogometa predstavlja kraj svijeta.

"Čovjek izađe iz toga. Bitna je samo glava, bitno je postaviti si neki cilj. Ja sam si ga postavio i ja sam jako sretan čovjek", rekao je Filip.

Pročitajte i ovo emisija Provjereno Prošla je pakao nakon rutinske operacije i nitko joj ne želi reći što je pošlo po zlu: "Kao da smo brojevi, a ne ljudi"

I baš zato bitno je da svi u lancu dobrobiti zdravlja djece rade najbolje što mogu. Od države koja će postaviti zakonske standarde, do onih koji pregledavaju, sve do trenera, roditelja i svih uključenih u izgradnju sportaša. Možda se ne mogu baš svi spasiti, ali smanjiti rizik se itekako može.

Više o Filipovoj priči, rizicima s kojima se sportaši susreću i kako ih se planira umanjiti možete pogledati u videoprilogu na vrhu članka. 

Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr