Daske koje život znače, njemu su oduvijek bile nedosanjani san. Sve donedavno, kada su mu prijatelji odlučili omogućiti baš to. Biti dio onoga što najviše voli. Ne samo da u njoj glumi, već je ista predstava nastala na iskustvima baš tog mladog čovjeka. A ona nisu bila nimalo lijepa! Priča je to u kojem ćete prepoznati svog susjeda, člana obitelji, prijatelja. Ona koja će mnogima biti inspiracija, a drugima otvoriti oči o svijetu u kojem živi čak 60 milijuna ljudi!
Matej ne glumi u tipičnoj vrsti predstave na koje smo svi mi navikli i kakve smo već gledali!
"Radi, radi nešto što nevjerojatno voli oko čega je pasioniran više nego što sam ijednu osobu u životu upoznao da je toliko pasionirana oko kazališta i filma", rekao je za Provjereno reporterki Sari Duvnjak Paško Vukasović, glumac i redatelj Aut-a.
Predstava je to s detaljima iz njegova života!
"Neke stvari ja ne znam zato što mi ih nije htio govoriti, da teta ii ja ne budemo žalosne", objasnila je Matejeva mama Sandra Filipčić.
"Zapravo je meni pomoglo jako puno u ovom procesu da ja shvatim pa da, autizam nije bolest ili mentalna zaostalost nego jednostavno neki drugi svemir, kao da je u toj glavi neko drugo poimanje ovog svijeta", dodao je glumac u predstavi Luka Bulović.
"Ja se debelo trudim"
Matej Španović (28) je zaljubljenik u umjetnost, film, kazalište. Osoba iz spektra autizma. Osoba koju mnogi ne razumiju, a koji čini sve kako bi živio kao i ostali.
"Ja se onako debelo trudim da ne izgubim fokus na išta i da ostanem fokusiran i ono devet od deset puta mislim da mi i uspije", naveo je Matej.
"Matejeva dijagnoza je točno pisala specifični mješoviti razvojni poremećaj. Dakle, svega je tu bilo. Pa je onda pisalo nešto u stilu - mješoviti poremećaj osjećaja i emocija. Kod njega je lako moguće da je stvarno riječ o povredi iz poroda jer se on predugo rađao i rođen je sa popucalim kapilarama u jednom oku. Valjda od naprezanja", objasnila je Matejeva mama.
Autizam u najranijoj dobi djeteta teško je prepoznati jer pojavljuje se tek kada dijete postaje svjesno sebe i svoje okoline. Stanje je to koje se javlja u ranom djetinjstvu, a traje cijeli život, odnosno nije "izlječivo" jer nije bolest. Nerijetko se kasnije roditelji osjećaju zbunjeno jer nisu odmah primijetili znakove "drugačijeg" ponašanja svoga djeteta.
"I onda sam ja njega počela voditi okolo. I onda su mi u Klaićevoj savjetovali da ga dam u Centar za autizam. Jer bez obzira ako on nema, čak i ako to nije autizam, da u svakom slučaju u Centru za autizam imaju najbolji program za predškolce sa ADHD-om", prepričala je.
Ipak gotovo svi roditelji do druge godine djetetova života dobiju točnu dijagnozu, koju je otprilike tada dobio i Matej. Dobili su kaže, brigu i njegu. No ni tada kao ni sada ne ide sve glatko. Puno je tu bilo ružnih i teških dana.
"Kad sam ga dovela prvi put u Klaićevu ženi koja je defektolog i koja se meni tad usudila reći za dijete od četiri godine - od njega nikad ništa.. Pa mislim nemoj me zezat", rekla je Matejeva mama.
Odabrao je kazalište
Roditeljski inat, ali i bezuvjetna ljubav učinila je svoje. Sandra je odlučila da će Mateju priuštiti najljepši život koji je za njega moguć. Za početak izgraditi ga kao osobu i usaditi mu ljudske vrijednosti, kvalitete i znanje i to upravo kroz kulturu.
"Nudiš im svašta u nadi da će se negdje pronaći i Matej se nekako u nekoj dobi zakačio za kazalište, malo je čak zaslužna i moja pokojna mama. I onda kad se dogodilo da je pogledao sve kaje mogao pogledat u gradu, onda je bilo to da sam ga poslala na Akademiju jer nisam znala kaj da s njim radim. I ispričavam se ovaj zbog toga", rekla je kroz smijeh Sandra Filipčić.
Matej je završio tek osnovnu i srednju školu po prilagođenom programu. Njegova daljnja edukacija nije moguća - uz majku lektoricu i strastvenu kvizašicu ipak njegovo znanje iz dana u dan sve je veće. Na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu počeo je odlaziti isključivo kao gledatelj, ali i najveća podrška svim studentima na svim njihovim ispitima. Paško Vukasović diplomirani je glumac koji je, inspiriran Matejevom pričom, odlučio napraviti predstavu čija je namjera bila ukloniti predrasude o ljudima iz spektra autizma.
"Ideja je da pokažemo kroz ovu predstavu da ljudi s autizmom nisu sportskim žargonom označeni "outom", nisu izvan prostora igre nego da su oni tu, ravnopravni dionici ove igre i ovoj igri daju neku dodatnu kvalitetu i oni ju zapravo oplemenjuju i oni nas i mi njih i zapravo zajedno gradimo cijeli taj svijet kazališta, a generalno zapravo i društva", kazao je Vukasović.
Matej je itekako svjestan sebe no problemi sa kojima se suočava nisu u njegovoj kontroli – što i jest specifično za osobe iz spektra autizma. Ni sam ne zna zašto, primjerice, ne može osobu s kojom razgovara pogledati u oči. Ipak ništa od toga ne umanjuje kvalitetu njegovog života.
"Zna bit trenutaka gdje se ne mogu na nešto koncentrirati i sam sebi kažem skrećem s puta, kada shvatim da sam izgubio poantu pa zna to tu i tamo biti problem“, objasnio je Matej.
Uspoređuju ga s Forrestom Gumpom
Nerijetko ga uspoređuju sa poznatom fiktivnim filmskim likom – iz više razloga.
"S velikim entuzijazmom me uspoređuju s Forrestom Gumpom, čime sam ja očaran jer je to moj jedan od najdražih filmova, a i tko ne bi htio biti poput Forrest Gumpa? Mislim da svatko tko ima zeru soli u glavi bi htio biti, pošto je on bio, kako je jedan moj poznanik rekao, jako uspješan pa zato on bi nam svima trebao biti inspiracija", naveo je Matej.
Matejeva mama je ispričala da, primjerice, Matej zna da je dva plus dva četiri, ali "blage veze nema" koliko je tri plus tri. "Ali ako mu kažeš da si 88 godište, on izračuna da imaš 34 godine. Kako!? Ne znam. Ja uopće ne razumijem kako on funkcionira", dodala je.
Pojedini dijelovi predstave čine se brutalnim. No, ono što su željeli prikazati jest stvarnost bez uljepšavanja. Ono što je Matej i sam prolazio.
"Mene neke stvari nije nikad govorio da me ne rastuži", rekla je Matejeva mama.
Svaki detalj vezano za predstavu, u dogovoru je s Matejom.
"Ja sam zapravo dosta i s Matejem osobno pričao i van naših proba gdje bi ja njega pitao jel njemu to okej, zna li da mi to glumimo, da to ne mislimo. On bi mi na to rekao - "da, pa nisam retardiran"", ispričao je glumac Luka Bulović.
Sve ono što je Mateju u djetinjstvu najviše nedostajalo, sada nadoknađuje. A citata iz razno raznih filmova, knjiga i predstava – iako sa brojevima nije na "ti" zna mnogo.
"Nije tisućinjak, ono, na tisuće dana tisuće znam citata, morti čak na milijune", rekao je.
Genijalci u stvarima koje su ostalima komplicirane
On i majka žive od njezine plaće i socijalne pomoći. Kazalište je njegov život, njegov dom. Dom u kojem ga svi znaju. I što je najbitnije razumiju! Predstava ima za cilj ukloniti sve predrasude o ljudima iz spektra autizma.
"Zbog različitih sklopova u mozgu, autistična djeca znaju biti genijalna u stvarima koje se nama čine previše kompliciranima. Zbog previše informacija iz vanjskog svijeta, autistična djeca se mogu osjećati zbunjeno. I zbog toga znaju tapkati rukama, lupati se po glavi, ispuštati nemirne zvukove, nemirno se kretati i biti jako prestrašeni", navela je u predstavi glumica Iva Šimić Šakoronja.
Oni to rade da bi si olakšali i ono što je od velike važnosti, u tim trenucima ne smijemo ih ignorirati, niti ismijavati. Na svijetu preko 60 milijuna ljudi ima autizam. Oni trebaju prijatelje koji će uložit svoje vrijeme da ih upoznaju i ono što je najbitnije od svega je – strpljenje! Jer kako kažu u predstavi AUT - "Ako Nintendo ne može očitati igricu od Playstationa, to ne znači da je pokvaren – on samo ima neki svoj svijet i neku svoju igru".
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr