Barbara je u Amsterdamu živjela u stanu koji je, kaže, imao samo četiri prozora, a onda je prije 15 godina sa suprugom i petogodišnjim sinom svoj život okrenula naglavačke: rođena Nizozemka sada u okolici Vojnića uzgaja kuniće i kokoši.
Sakupljati jaja iz vlastitog kokošinjca, umjesto odlaziti po njih u supermarket, nevjerojatan je osjećaj, posebice ako uzmete u obzir da prije toga, iskreno priznaje, nikada nije bila ni blizu kokoši.
"Mogla bih ih gledati po cijele dane. Imaju svoj jezik. Ja sada čak i malo pričam 'kokošji'. Znam kakve zvukove proizvode i što se tada događa, što misle. I to je toliko zabavno", napomenula je u razgovoru s reporterkom Provjerenog Majom Medaković.
Naučiti hrvatski jezik sasvim je druga priča. U tome ju je njezin suprug Peter dobrano prešišao. Napola Nizozemac i napola Amerikanac, po struci je kovač i nije mu strano raditi rukama nije mu strano raditi rukama.
Na početku spavali u kamp-kućici
Nisu htjeli otkriti za koji su točno iznos prije 15 godina kupili devet hektara zemlje u blizini Vojnića, ali o motivima dolaska rado pričaju.
"Došli smo u Hrvatsku zbog toga što smo željeli živjeti u prirodi. Zapravo, Peter je bio taj koji je rekao da idemo živjeti u prirodu, a ja sam samo željela živjeti s Peterom. Nije se dogodio trenutak u kojem sam to požalila. Tako da sam super sretna s tom odlukom", rekla je Barbara.
Na komentar da i u Nizozemskoj imaju prirodu, Barbara se samo smješka i objašnjava da nije sva priroda ista.
"Kada vjeverici slučajno ispadne lješnjak, dobijemo novo stablo lješnjaka. Dakle, stabla niču iz zemlje kao luda. Jako je plodno i imamo izvore pitke vode. To je sve naš kapital za život", pojasnila je.
Od ideje do realizacije trnovit je put, ali sve što im se na na njemu događalo oni su prihvaćali.
"Zatrudnjela sam možda čak i na putu ovamo tako da sam bila trudna prvih devet mjeseci našega života ovdje. Kuća je bila ruševina. Spavali smo u kamp-kućici", ispričala je Barbara.
"Kada pogledam unatrag, došli smo ovdje u džunglu. I lijevo i desno od ceste bila je džungla, četiri ili pet metara visoka zelena stabla. Nismo znali ništa", dodao je Peter.
"Nikada ne bih učinio drugačije"
Želja im je svoje imanje u budućnosti pretvoriti u malu, ali samoodrživu zajednicu, mjesto na kojem će živjeti s drugim obiteljima, istomišljenicima.
"Ovo je bila fundamentalna odluka, nikada ne bih učinio drugačije. Možda bih izabrao drugu zemlju ili možda s vremenom pronašao novu zemlju u kojoj bismo mogli učiniti istu stvar, ali ova stvar raste. A ono što raste ne puštaš tako lako. Ovo je životno djelo", istaknuo je Peter.
"Mislim da je velika stvar biti sretan s onime što imaš – vidjeti što imaš i ne zaboraviti uživati u životu – a toliko je toga u čemu treba uživati", zaključila je Barbara.
U prirodi koju imamo, plodnoj zemlji na kojoj živimo, pitkoj vodi koja nam je na dohvat ruke – dobrim, vrijednim i poštenim ljudima kojima smo okruženi. Trava drugdje nije zelenija. Samo smo na blagoslove koje imamo nerijetko slijepi, dok nam ljudi poput njih to ne osvijeste.
Više o njihovoj priči možete pogledati u prilogu na vrhu članka.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr