Dok se većina njegovih vršnjaka možda još nije ni probudila, Marijo Mijoč već oko 7 sati uz prvu jutarnju kavu zajedno sa sestrom i mamom planira dan. Jer umjesto u školu, sedamnaestogodišnji Marijo ide među svoje blago ili jato, kako on kaže. Među uskoro 700 koza i jarića.
Vremena za odmor i čekanje nema, to je ekipa Provjerenog uz Marija brzo naučila. On je stalno u šestoj brzini. Posla je uvijek, kaže, preko glave. Ni bala djeteline koju valja utovariti nije puno manje. Jer čekaju ga hrvatske šarene koze. Najbrojnija autohtona pasmina koza u Hrvatskoj. Iako im ne daje imena, one su bez sumnje njegove mezimice.
Ovo je doba godine kada im se broj povećava gotovo iz sata u sat.
''Pa ja guštam kad vidim ovo'', kaže Marijo za jariće. Bilo ih je devet, a idućeg dana već sedam novih.
Hladno je i podno Kamešnice, bura ne mazi, a ni Marijo što se tempa tiče. Da može, odmah bi ekipi Provjerenog pokazao baš sve na što je ponosan. U vrijeme snimanja priloga najstariji jarić imao je 19 dana, a najmlađi niti pola sata.
Marijo ih ne uzgaja zbog mlijeka, nije to takva sorta, kaže. Prodaje ih zbog mesa. Skoro 365 dana u godini njegove su koze vani, na ispaši. I kad su ljetne žege, i kad puše bura.
Godinu i pol dana starija sestra Anđela priznaje da teško je držati korak s bratom. Šalu i pokoju bratsku svađu na stranu, njih se dvoje odlično slažu.
''Divim mu se... Mislim, ne znam koji je to dječak u njegovim godinama kao on napravio i ostvario sve'', kaže sestra Anđela.
Tek mu je 17, a već više od godinu dana uz pomoć sestre i mame, samostalno upravlja farmom. Veće od njegove, kaže, nema u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Najmlađe je od osmero djece i uz koze se odgojio. Kada se otac Anđelko razbolio, a majka Milica morala se brinuti o njemu, Marijo ni trenutka nije dvojio da će preuzeti brigu i posao na farmi.
Sve u čast oca, koji je, nažalost, preminuo prije sedam mjeseci. Njegovo temeljno stado od ni 200 koza, on do iduće zime namjerava udvostručiti.
Marijo je sada treći srednje iako na nastavu zapravo ne ide. Zbog obiteljske situacije i želje da preuzme farmu, u dogovoru sa svojom trgovačkom školom razred, odnosno ispite polaže na kraju godine.
Krvav je to posao, kaže njegova mama, ali pošten, zbog čega je na sina još ponosnija.
''Nitko ovo ne želi raditi. Zašto? Misle da od toga nema novca, da to smrdi i da nema s kim ni kavu popiti'', rekao je Marijo.
Svi bi odmah u direktorske fotelje, radili fine poslove, bili na toplome, u životu ne podignuli teže od žlice. Ali takav život ima cijenu koju on, sa svojih niti 18, nije spreman platiti.
Koliko bala sijena i vreća žita na dan prođe kroz njegove ruke, ne broji, ali kante vode koje svakodnevno izvlače iz bunara cijeloj su obitelji ogroman teret.
Na 800 metara od njegove farme stigao je vodovod, ali on na svoj priključak čeka već nekoliko godina. Zimi je lako, stoka se napoji na lokvama. Ali ljeta su teška jer vodu životinjama mora nositi. Pate njihova leđa i ruke, a pati i stoka.
''Meni 10.000 litara ne može pet dana trajati ljeti'', govori 17-godišnjak. Nema veze, smije se. On će i dalje po svome, još i bolje i više. Kaže da je tek krenuo. Cilj mu je nabaviti mehanizaciju da sijeno čije baliranje i dostavu plaća kao suho zlato ubuduće obrađuje sam.
Bez sveca i petka, ali nađe se kaže vremena i za izlaske. Ništa on ne gubi, ni od mladosti, ni od posla i umora. I kao pravi pastir, uvijek s jednim okom na svome stadu. Jer svako je jare za njegovu obitelj novac. Plaća za koju se radi svaki dan, a koja stiže svega nekoliko mjeseci godišnje, u sezoni. Većina će njegovih jarića završiti po restoranima na makarskoj rivijeri.
''Pa, ovisi, ako ga netko uzme na kile, ići će ove godine skuplje'', najavljuje Marijo i kaže kako je prošle godine jare bilo 130 eura, ali ove vjerojatno neće biti ispod 150.
Ovo je dječak od 17 godina. Netko tko prehranjuje obitelj koja je nakon očeve smrti gotovo odustala od stočarstva koje ih je hranilo punih 40 godina.
Ovo je dječak koji unatoč tome nije odustao od škole, nego ispite polaže na kraju godine. Ovo je Marijo koji se budi u šest i radi ono što mnogi srednjoškolci ne bi ni u najluđim snovima. Radi oko stoke, ima žuljeve i sanja još veću, bolju farmu. I ne staje ni trenutka. Ne žali se, ne jadikuje, nije umoran. I jasno kaže, od ovoga bi i drugi mogli lijepo živjeti. On već sada živi svoj san, zaključila je reporterka Dnevnika Nove TV Maja Medaković.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr