Lana ima 18 godina i jedino što želi je da sama biciklom može ići na judo trening. Nevenin je san da nakon više od 20 godina opet osjeti vjetar u kosi dok biciklom juri po cesti. Skromne blagdanske želje, zar ne? Ipak, one se same ne mogu ostvariti zbog Lanine cerebralne paralize i Nevenine paraplegije.
Ali, u ovo doba darivanja postoji netko tko im žarko želi pomoći. Slaven Škrobot je avanturist i putopisac koji, unatoč svom invaliditetu, svijet obilazi biciklom. Istim onim koji želi pokloniti Lani i Neveni.
Prije više od tri mjeseca krenuo je iz Savudrije prema jugu s idejom da će sa svojim putovanjem stati onda kad prikupi dovoljno novca za ispunjenje svog obećanja. Stigao je do Atene, a morat će i dalje. Do cilja i svote koja bi bila dovoljna i za Lanin i za Nevenin bicikl zasad mu nedostaje nešto više od 40.000 kuna.
Judo je ljepilo koje spaja ljude
Lanin tata Darko kaže kako već deset godina imaju utaban put od Zagreba do Gorice. Uvijek ista rutina, ista cesta, isti semafori.
"Kad krenemo, uvijek je nekakva magla, nekako tmurno oblačno. Kad dođemo u Goricu, nekako se sve to otvori: svjetlost, sunce", opisuje Darko.
Kako i ne bi, kad dolazi tamo gdje je srce vuče, na trening u Judo klub osoba s invaliditetom Fuji. Lanin klub posljednjih devet godina ili, bolje rečeno, polovicu njezina života.
Lana pojašnjava oni, osobe osobe s invaliditetom koje ne mogu hodati, treniraju zajedno sa djecom koja nemaju teškoće. Najdraže joj je što se svi gledaju kao među njima nema nikakve razlike.
Trenerica Marina Drašković voli reći da žive inkluziju na jedan potpuno spontan i prirodan način. Judo je, dodaje, ljepilo koje ih je spojilo, a trenirajući skupa, rastu i kao sportaši i kao ljudi.
Iako zbog cerebralne paralize Lana ne može hodati, s bacačkim tehnikama nema problema. Matija, današnji partner na tatamiju, to zna iz prve ruke.
"Ja samo malo pripomognem, ali ona većinom sve radi", rekao je.
Sudjelovati i biti ravnopravna osjećaji su koji su ovoj maturantici zagrebačke IV. gimnazije zbog njezina stanja, kaže, ponekad uskraćeni. I to u najobičnijim sitnicama o kojima drugi ni ne razmišljaju. Priznaje da je ponekad malo tužna, kao primjerice na Tjelesnom, kad drugi đaci rade neke stvari koje ona ne može.
"Igraju nešto, košarku, nogomet i tako nešto, a cijela dva sata sjedim na onoj klupici i meni je to tako tužno", rekla je Lana.
Otići na kavu s prijateljicama, sama do knjižnice i bilo kamo bez pratnje i pomoći roditelja. To je ono o čemu Lana sanja. I zbog čega sada svi nakon treninga na društvenim mrežama prate njega – Slavena Škrobota.
Svjetski putnik koji nije napravio ni koraka
Slaven Škrobota je bloger, putopisac, avanturist. Prije dvije godine osvojio je titulu putnika godine bez da je, šali se, koraka napravio. Nesretan skok u more vezao ga je za kolica, ali njegov duh ostao je nesalomljiv.
"Putovanje s invaliditetom zahtjeva jako veliku volju i nije to samo tako. Nije to da ja pucnem prstom i da se stvori šestero ljudi koji će me nositi okolo", pojašnjava. Prisjeća se kako je za put u Australiju planirao svaki dan skoro četiri mjeseca , poslao 350 mailova i toliko su ga puta odbili da bi 99 posto ljudi odustalo.
Ekipa Prvojerenog snimala ga je prije šest mjeseci, netom nakon što je zahvaljujući svojim pratiteljima i njihovim donacijama nabavio novi bicikl vrijedan desetke tisuća kuna. Prije tri mjeseca njime je krenuo u akciju, avanturu od 1250 kilometara od Savudrije do Prevlake.
Na Pelješću je, kaže, bila "rovovska bitka jer je smiksano sve: južina, umor, uspon. nakošena cesta, zavoji, baš je ono pfff, umro sam, umro sam". Puknute gume, kiša, umor su gotovo svakodnevni Slavenovi suputnici u pothvatu čiji je cilj prikupiti 180 tisuća kuna za kupnju posebno prilagođenih bicikala za četiri osobe koje su u sličnoj situaciji kao i on.
"Znam kako sam se ja osjećao, šta mi je taj bicikl donio u život nekakvu dozu i dinamike i samostalnosti. i kakav je osjećaj bio kad sam nakon 12 godina negdje prvi put sam otišo i zapravo dobio sam nekakvu želju da probam i ja pomoć nekome drugom i da se ti ljudi isto osjećaju i da dobiju taj osjećaj koji sam ja imo na početku kad sam dobio bicikl“, poručuje Slaven.
Na pragu punoljetnosti završila u kolicima
Nevena kaže kako bi bilo bi super kad bi ponovno mogla zapedalirati. Punih 25 godina sanja o brzini i vjetru u kosi. Toliko je, naime, prošlo otkako je posljednji put sjela na bicikl.
Vraćala se kući u grad i na najravnijem dijelu tog puta je sa strane gorjela vatra. Dim je bio toliko gust da se to apsolutno ništa nije vidjelo. Iz suprotnog smjera je išao kamion koji je prešao na njezinu stranu i došlo je do frontalnog sudara Jedva je preživjela, ali je život morala nastaviti u kolicima.
"Rat je završio, ja sam imala 17 uskoro. Najbolje doba ti dolazi, a ti moraš krenuti ispočetka. Jadan si, ljut si, zamjeraš i ljubomoran", rekla je.
Osjećaji su to kojima se, kaže, ipak nije prepustila. Život je krenuo dalje i bio dobar prema njoj. Pet godina nakon nesreće imala je sretan brak i rodila sina. Posljednjih godina sudjeluje i u utrci Wings for life, ali nije joj se ispunila želja da ponovo vozi bicikli.
Zato se, kad je vidjela Slavenovu objavu u kojoj je tražio četvero kandidata kojima želi nabaviti bicikl, bez razmišljanja prijavila. Ipak, priznaje da se nije nadala da će izabrati baš nju.
Prepreke na teškom putu
Slaven je sada u Grčkoj jer se njegov Slavenov prvotni plan, da se novac za četiri bicikla putem od Savudrije do Prevlake, nije odvio kako je htio. Nije uspio skupiti sredstva za četiri bicikla za kandidate i odlučio je nastaviti do Atene. Za Lanu im fali za oko 8000 , a za Nevenu 37.000 kuna.
Na putu do Atene bilo je svega. U Albaniji su mu na nizbrdici otkazale kočnice: "Mateo me uspio uhvatiti i u zadnji tren me zaustaviti. Inače bih završio u stijeni", rekao je Slaven. Posljednjih dana muče ga zdravstveni problemi. Morao je ići i kod doktora, koji sumnja da se radi o upali prostate.
Situaciju pozorno prate i u Fujiju. Kada joj je rekla da se prijavila na natječaj za bicikl u Slavenovoj akciji, kaže Marina, Lana ju je jednostavno oduševila. Na njezinim je treninzima odrasla i od djevojčice postala djevojka koja od života želi isto ono što i njezini vršnjaci. Rekla je i da bi sama išla u školu.
"Na to sam ja imala tri upitnika iznad glave, ali svaka joj čast. Vjerujem da bi je to potaknulo da postane hrabrija i da se puno toga više odvaži sama probati i otići negdje sama bez roditelja", rekla je Lanina trenerica.
Bicikl bi, kaže, dijelila sa sestrom Miom, blizankom koja također ima cerebralnu paralizu. Ipak, strah ju je i nadati se zbog toga što je bicikl jako skup i nije sigurna hoće li se prikupiti dovoljno novca.
Iako je u više navrata sa suprugom tražila ponude i razmišljala o tome da ga kupi, i Neveni je on nedosanjani san. Ne nešto bez čega ne može živjeti, ali nešto što bi njezin život učinilo boljim i sretnijim.
"Ponuda koju sam dobila za ovaj bicikl koji bi meni trebao je 38 tisuća kuna. Znači, jedan auto srednje klase koji je star 10 godina toliko košta. To spada pod luksuz. Definitivno spada pod luksuz, ali ja bih ga voljela imati", rekla je Nevena Nevena.
Osjećaj je to koji Slaven itekako razumije i koji ga tjera naprijed. Radi ono što voli, uživa u tome i to mu je strast, posebno kad pomaže ljudima.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr