Umjesto poteza koje će vući kao novi glavni državni odvjetnik, sudac Ivan Turudić je tijekom procesa izbora za novu funkciju morao pravdati svoje neistinite izjave o odnosu s USKOK-ovom optuženicom Josipom Pleslić, bivšom Rimac. Nazvao ga je površnim, a onda je objavljeno njihovo dopisivanje.
''Tu se ne govori samo o njihovoj bliskosti, govori se o nizu stvari koje oni dogovaraju, a koji je vezan uz posao, o stvarima koje nemaju veze s njihovom osobnom bliskošću, iako i sama osobna bliskost je tema jer, naravno, važno je s kim je glavni državni odvjetnik i osobno blizak'', napominje Marin Dešković, jedan od novinara Jutarnjeg lista koji su objavili Turudićevu prepisku s bivšom Rimac.
Dva mjeseca trajao je izbor između četvorice kandidata. Dva mjeseca trajala je verbalna bitka u političkoj areni. Premijer Andrej Plenković gorljivo ga je branio i pomoću stabilne saborske većine proveo svoju volju.
Priča o Turudiću priča je o onome koji ga je imenovao na tu funkciju
Turudić postaje jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji, ali priča o njegovu izboru je više priča o onome tko ga je predložio na tu funkciju, a reporter Dnevnika Nove TV Hrvoje Krešić upozorava: ''Neki motiv dodatni tu mora postojati jer nema političke logike - zašto bi on uoči parlamentarnih izbora trpio toliku političku štetu, pristajao na to svjesno, ako ne postoji neki dodatni benefit, nešto što javnost u ovom trenutku ne zna.''
Pitanje je i što izbor Turudića znači za sve u Hrvatskoj i kako će se odraziti na pravni sustav.
Kao sudac poništio je zatvorsku kaznu blaženom Alojziju Stepincu, sudio najvećim imenima iz kaznenih progona - Hrvoju Petraču, Damiru Polančecu, Marini Lovrić Merzel, Mladenu Šlogaru, pa i Ivi Sanaderu - onome koji mu je kao premijer i omogućio dolazak na čelo Županijskog suda u Zagrebu.
Ambicije nikad nije skrivao. Želio je biti predsjednik Vrhovnog suda, voditi Visoki kazneni sud, no afere, veze i poznanstva koje su ga pratile bile su mu stalna prepreka. Do ovog trenutka.
Uhvaćen je u prebrzoj vožnji, u pratnji obitelji davao je podršku braniteljima šatorašima, nije skrivao dugogodišnje prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem, kao ni bliskost HDZ-u, u čijim je Vladama bio i pomoćnik ministra.
''Imate suce koji uđu u restoran, vide za jednim stolom osobu koja je kontroverzna, koja je možda pod istragom, a kamoli da je u sudskom procesu, i izađu iz restorana. Dakle, ne žele biti u istoj sobi s ljudima koji su potencijalno opasni, odnosno što može dovesti u pitanje njihov kredibilitet. I imate onda osobe koje imaju privatnu korespondenciju, oni tvrde da je privatna, ali ne može biti privatna'', ističe Krešić.
''Nikad nisam vidio nešto slično. Znali smo da diramo u osinje gnijezdo, ali...''
Dok odnos s Mamićem nikad nije skrivao, s Josipom Rimac je to više puta pokušao. Plenković tvrdi da je objava sadržaja njihovih poruka apsolutno čisti voajerizam i potpuno nebitan.
No, je li zaista prinošenje pozornosti građana na ove poruke pravosudni voajerizam ili javni interes? Dešković je jedan je od novinara Jutarnjeg lista koji je dobio uvid u poruke koje su tek kap u moru stotina tisuća poruka izuzetih iz mobitela Josipe Rimac. Već na prvi pogled shvatio je kolika je njihova težina.
''Pomislio sam da nikad nisam vidio nešto slično, a 24 godine radim kao sudski izvjestitelj, kao novinar crne kronike. Iskreno i ukratko - tu nema koga nema. Znali smo da diramo u osinje gnijezdo, ali smatrali smo da postoji javni interes'', objasnio je Dešković.
Profesorica Dagmar Radin s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu prepoznaje ono što je već viđeno u državama u kojima je izvršna vlast centralizirana, a korupcija visoka.
''Tiče se slučaja Silvija Berlusconia, Mani Pulite (''Čiste ruke''), slučajeva iz Australije, New Walesa i Rusije koji pokazuju da izvršna vlast kada bira nekoga na određene pozicije, čak i mehanizme kojima se oni bore protiv korupcije, ako ti mehanizmi, ti suci i posebni istražitelji imaju slobodne ruke, kada istraga dođe dovoljno visoko do vrha, odnosno približi se izvršnoj vlasti, bilo da je riječ o ministrima, premijeru, predsjedniku, onda počne vrlo često sabotaža tih istih mehanizama koje su sami postavili'', objasnila je Radin.
''Glupi zakon'' trn u oku
Prvi trn u oku vladajućoj stranci bilo je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. I ono se spominje u korespondenciji Turudić- Rimac. Povod je bio slučaj Tomislava Karamarka koji je u konačnici vodio do pada Vlade. Turudić je Rimčevoj guglao Pravilnik, a konstatirali su i da je Zakon glup.
''Svakako se ne radi o glupom Zakonu, ja bih samo podsjetila da je taj Zakon donesen zbog pristupanja EU i uvodi ono malo higijene koja bi trebala postojati u društvu, u političkom životu'', istaknula je jedna od bivših predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković. Ono je bilo neovisno i to je drugoj strani predstavljalo najveći problem, kaže i dodaje: ''Kad je netko neovisan i djeluje sam za sebe, onda ga ne možete ni kontrolirati. A kada ne možete kontrolirati, a imate potrebu kontrolirati, onda je to problem.''
Zakon je promijenjen, Povjerenstvo kao institucija oslabljeno. Na red su došli mediji.
''Što se tiče lex AP, mislim da je prije točno godinu dana bilo Predsjedništvo HDZ-a na kojem na samom kraju izjave za medije Andrej Plenković objašnjava - ne može ovo više ovako, nećete vi meni gledati uživo privođenje ministara u mojoj Vladi jer to meni čini političku štetu, ja ću promijeniti zakon'', prisjetio se Krešić.
Neki će dobro razmisliti hoće li zazviždati
Upravo je Turudić bio i dio radne skupine koja je radila na izmjenama Kaznenog zakona po kojima se pooštrava kazna za one koji novinarima daju informacije iz istrage poput poruka dopisivanja Turudića i Rimac.
Da su na snazi izmjene Kaznenog zakona, do ovog uopće ne bi moglo doći.
''Bio bih vjerojatno na ispitivanju, bio bi mi pretražen mobitel, e-mail…Smatram da je jako opasna promjena tog Zakona, mislim da nije moglo u boljem trenutku doći do toga da se vidi što bi taj Zakon zapravo u praksi doveo. Ljudi danas ne bi znali tko će im biti budući glavni državni odvjetnik'', upozorava Dešković.
Objavljene poruke, prema mišljenju pravne struke, prestare su za pokretanje stegovnog postupka, što je u konačnici nevažno jer Turudić prestaje biti sudac i postaje tužitelj.
Kad preuzme funkciju od Zlate Hrvoj Šipek, dobit će izravnu mogućnost, između ostalog, utjecati na nekoliko kapitalnih predmeta koje vodi DORH, odnosno USKOK.
- dvije optužnice protiv Josipe Pleslić (ex Rimac) koje treba potvrditi, a u spisima se nalaze stotine tisuća poruka među kojima je i njihovo dopisivanje
- u slučaju JANAF ako bude pozvan da svjedoči, ispitivat će ga tužitelj - njegov podređen
- s pozicije suca rušio je vještačenje u slučaju Agrokor, dok je stav DORH-a da je vještačenje zakonito
- optužnica zbog mita protiv osječkih sudaca i braće Mamić - onih za koje ne skriva da su mu više od 30 godina prijatelji
- postupci protiv niza bivših ministara iz Vlade Andreja Plenkovića
''Sad će biti takve situacije da će ljudi jako razmisliti, neki zviždači, hoće li prijaviti nešto državnom odvjetniku kad su u novinama pročitali da je on jako blizak s osobama koje bi oni trebali prijaviti. Ne radi se samo o tim porukama i bliskosti Josipom Rimac, nego s nizom osoba'', napominje Dešković.
''Ako je na čelo institucije došla osoba čiji je kredibilitet već sad narušen, to zapravo stvara sliku da se izvršna vlast ne želi baviti ozbiljno korupcijom'', naglašava Radin.
''Svi se možemo pitati zašto Plenković uporno forsira Turudića''
Ni drugi bivši glavni državni odvjetnici nisu mogli izbjeći stigmu bliskosti vlasti, tim više što ih politika bira.
Mladenu Bajiću se spočitavalo da slučajeve drži u ladici, Dinku Cvitanu je izjava koju je dao s Plenkovićem u Vladi narušila sav trud da DORH prikaže neovisnim od politike, Dražena Jelenića je šefovskog mjesta stajala lojalnost tajnom društvu, a i oko izbora Zlate Hrvoj Šipek obračunavalo se s dva brda. No, kontroverzniju osobu Državno odvjetništvo dosad nije imalo.
''Očito postoji neki snažan razlog zbog kojeg Andrej Plenković pristaje trpjeti političku štetu, zna s kakvim čovjekom ima posla, kakve repove vuče, što to znači za hrvatsko pravosuđe, što to znači za povjerenje građana u hrvatsko pravosuđe. Svejedno on uporno forsira Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika i mi se svi možemo samo pitati zašto'', kaže Krešić.
Glavnog državnog odvjetnika s funkcije može maknuti samo on sam ostavkom ili prijedlogom Vlade za razrješenjem koji potvrđuje Sabor, a jedan od rijetkih razloga razrješenja je potvrđena optužnica i tu dolazimo do apsurda.
Naime, kako upozorava Dešković: ''Kome prijaviti glavnog državnog odvjetnika za kriminal? Nemate instituciju kojoj bi ga mogli prijaviti ako otkrijete kriminal jer bi on sam odlučivao o toj prijavi.''
Apsolutna vlast korumpira apsolutno
Kad imaš parlamentarnu većinu, lako je izglasati sve, pa i čovjeka koji javno priznaje svoje veze s osuđenicima i onima kojima se sudi, s osobama na čiji će ishod procesuiranja sada imati izravan utjecaj.
''Tko kontrolira medije i tko kontrolira pravosuđe, kontrolira apsolutnu vlast, a apsolutna vlast korumpira apsolutno'', podsjeća Radin.
Ono što je sigurno jest da ono što se dogodilo definitivno ne pomaže jačanju povjerenja građana u politiku i institucije te neovisnost pravosuđa.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr