Hrvatska repka izgubila je tekmu s Portugalom. Vatreni odlaze iz Francuske, europsko prvenstvo za njih je završeno, a i za nas. Žao nam je jako, jer oni su nam ovih dana ulijevali onaj prijeko potreban osjećaj nacionalnog ponosa. Što je tu je. Zahvalni smo i za ovih 10-ak dana radosti koje su nam prijuštili - malo bijega od mučne svakodnevice u kojoj se nismo veselili ni prvom danu ljeta, ni čaroliji Ivanjske noći, onoj posebnoj šekspirijanskoj noći kad se pale krijesovi, noći solsticija, posebne noći... Noći uoči blagdana rođenja sveca koji je svoj život položio prokazujući u istini grijehove struktura. Sveti Ivan Krstitelj stoga bi trebao biti zaštitnik Hrvatske. Jer Hrvatska je započela s prijeko potrebnim čistilištem politike i društva. Vrijeme za to je došlo. Ići ćemo na prijevremene parlamentarne izbore. Premijer je opozvan, Sabor će se raspustit 15. srpnja... Tako je i najbolje. Apsurd se odvio do kraja...
Na drž' nedaj Tomislav Karamarko je podnio ostavku s funkcije predsjednika stranke. Još od kampanje u toj stranci je sve pošlo po krivom. Po receptu folklorne estradizacije i povjesti i vjere, začinjeno ustašama i komunistima, govorom o lustraciji kao marketinškim trikom, kapsulirano u vremenu kojem i država i ta stranka više ne pripadaju. Dio naroda bilo je nemoguće uvjeriti da se iza profaniranja domoljublja kriju veliki ulozi. Zbog toga smo mi Hrvati narod velikih očekivanja i još većih razočaranja. Bolesni od valutnih domoljuba i u politici i u javnom prostoru i društvu.
Stoga postanimo razumni. Domagoj Milošević korifej priče o preslagivanju je utihnuo. A svakom razumnom je bilo jasno da se ono neće i ne može dogodit. I sam Karamarko teško izvedenim ostavkama nije gledao što je najbolje za Hrvatsku a Hrvatske su mu bila puna usta. Ključ svega je Orešković koji mu nije htio dati tajnu službu, nije želio izaći iz arbitraže za INU i nije želio imenovati Karamarkove ljude u Nadzorni odbor.
Tihomir Orešković ne odriče se svojih političkih ambicija i pretpostavlja se da bi na izbore mogao s Mostom nezavisnih lista. Čeka nas zanimljivo predizborno ljeto a ključeve parlamentarnih izbora bilo kako bilo drži HDZ. Kvaliteta brze preobrazbe te stranke, točnije profilacija i povratak na stvarnu Tuđmanovu poziciju pučke stranke desnog centra a ne skupine policijsko-obavještajnih lobija, redikulozno klerikalizirane ekipe koja ne poznaje ni semiotiku ni teologiju, bez Tepeša, Čorića i satelita kojima je stranka puno više izgubila nego što je dobila. Izvanredni unutarstranački izbori održat će se 17. srpnja. Favorit za novog predsjednika je Andrej Plenković, zastupnik u europskom parlamentu, bivši državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova i karijerni diplomat.
Plenković može očekivati bočne udare i s ljevice i s jednog krila HDZ-a. Ne odgovara ni jednima ni drugima. SDP-u, i to bitno, smanjuje mogućnost da nakon slijedećih izbora najesen Milanović ponovno formira vladu, a dijelu HDZ-a mrsi račune zadržavanja utjecaja na interese i kontrole u stranci. Pa bi dio njih radije nekog lokalnog župana i gradonačelnika ili čak aktualnog ministra Hasanbegovića koji se u offu promovira kao ikona verifikacije domoljublja. Podrži li HDZ Plenkovića ima velike šanse na izborima. Učini li suprotno mogli bi proći lošije nego na izborima u studenom. Plenković izborom ključnih ljudi svoga stožera šalje jasnu poruku. Šef stožera mu je general Damir Krstičević, zapovjednik 4. gardijske u Oluji a galsnogovornik Davor Stier, inetelektualac politike i istinski pripadnik nevelikog, ali istinski demokršćanskog krila te stranke. Hrvatska u 21. stoljeću traži ozbiljnije političare od promotora ustaša i komunista, Hrvatska mora početi mijenjati paradigmu i graditi institucije, Hrvatska uostalom više nije sama, već je, barem deklarativno pozicionirana kao država zapadnog političkog sigurnosnog i civilizacijskog kruga. Od Hrvatske se, u tom smislu, očekuju ozbiljne participacije u ozbiljnim odlukama.
Dogodilo se i ono što se nije predviđalo da će se dogoditi. Ujedinjeno Kraljevstvo na referendumu je izglasalo izlazak iz Europske unije. Brexit su iznijeli stariji i niže obrazovani Britanci, uglavnom birači laburista a ne vladajućih torijevaca. Mladi su ogorčeni, Bruxelles ljut, a reakcije euročelnika ne sliče na reakcije ozbiljnih političara.
Cameronova kampanja bila je preelitistička i njegove poruke koliko god bile jasno komunicirane nisu odjeknule u glavama građana ogorčenih establishmentom, onih koji uz fish and chips čitaju 'The Sun' preziru europsku imigraciju, posebno Poljake, i maštaju o davnom imperiju koji može što želi. Ipak, više ne može, burze su se zatresle i neće to proći za 5-6 dana. Boris Johnson, podkapacitirani bivši gradonačelnik Londona će najvjerojatnije preuzeti Downing Street 10, Nigela će nagraditi lordovstvom za bukanje u europskom parlamentu i širenje najlošijeg otočkog euroskepticizma. Njemačka će jačati bez ravnoteže i kontrole, Bruxelles će stiskati u federalizam, brojne zemlje članice će se tome opirati... Pritisci bujajućih ekstremnih opcija s desna i lijeva će rasti. Europska unija već je dugo u krizi liderstva i ideja. U petak ujutro Schumanov i De Gasperijev san definitivno je promjenio boju.
Proslavili smo Dan državnosti, jedan u nizu blagdana države. Mi naime, stalnim zahvatima više ne znamo koji je to naš središnji praznik, dan kojeg čekamo i u kojem slavimo našu državnost. Slika Hrvatske je bila slika Sabora. Poluprazna Sabornica legitimirala je one kojima su inače usta puna Hrvatske. Pokazali su koliko je eto vole u ovoj političkoj krizi i do koje su mjere nesposobni nadrasti sebe same. Slika Sabornice snažna je poruka, ali i poduka za sve nas na predstojećim izborima. Ali tko ih šljivi, mlada je još ova naša curka rođena u krvi. Pred njom je još puno sretnijih dana...
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr