Banožić je opušak! Plenković je puzajući državni udav! Neka pridavi svog malog Baneta! Milanović je psihijatrijski slučaj!
Da nešto od ovoga uzvikne bilo tko od običnih građana, primjerice dok premijer zabrinuto obilazi hrvatske županije baš u predizborno vrijeme, savršeno je jasno što bi mu se dogodilo. Najprije bi mu prišla dva policajca u civilu, zapisala njegove podatke i zatražila da se utiša. A onda bi mu stigla prekršajna prijava. I još bi mu premijer poručio da se zakoni moraju provoditi. Jer upravo se to dogodilo mladiću koji je u Poreču viknuo Plenkoviću "HDZ lopovi! Lopine!".
No, predsjedniku Zoranu Milanoviću policajci nisu prišli i zatražili ga osobnu. Niti će mu stići kakva prijava po službenoj dužnosti revnih čuvara reda. A neće ni ministru Mariju Banožiću stići plava kuverta prekršajnog suda. Štoviše, Plenković je prije nekoliko dana poručio da mu je pozicija ministra jača no ikad. Je li to razlog što se ministar hrabro otisnuo niz pučinu, pa šefa države poslao na psihijatriju i poručio da je vrijeme za njegov opoziv, manje je bitno.
Ipak, pogrešno bi bilo zazivati jednak pristup represivnog aparata prema svima, dobro znamo da to nikad neće biti tako. Zapravo je pravo pitanje zbog čega ekipa na krovu države čini to što čini.
A oko čega se svađaju? Pitajte čovjeka do sebe, sigurno neće imati pojma koji je problem s bivšim zapovjednikom Počasno-zaštitne bojne. Kao ni koji je točno problem s pripadnicima te bojne na komemoraciji u BiH. Jer to ionako nije važno.
E neka si mu rek'o
Može se netko sto puta slagati s Milanovićem, može to većini biti simpatično, čak i zabavno. Moguće je da Plenković pobire simpatije sljedbenika nakon svojih nervoznih napada na, recimo, novinare. Možda će Banožiću susjed stisnuti desnicu, namignuti i reći: "E neka si mu rek'o". Ali oni nisu tu da ubiru simpatije svojih sljedbi pod svaku cijenu. Odnosno, ne bi trebali biti.
Odgovornost državnog vrha za javno izgovorenu riječ, svijest o posljedicama njihovih šeretskih javnih nastupa, trebala bi biti ispred svakog ega. Jer to da ministar obrane nije dorastao svojoj funkciji ili to da predsjednik države prekomjerno granatira, to da se manipulira, laže, podmeće ili prijeti može se reći na sto različitih načina. Vješti govornici poput Milanovića i Plenkovića to svakako znaju. A ministar obrane stigne naučiti.
Ali apsolutno je nedopustivo da svoje frustracije liječe pred mikrofonima televizijskih kuća i da talog fejsbučnih rasprava prelazi u udarne termine najjačih medija u državi.
A onda će isti ti donositi i potvrđivati zakone koji brane uvrede i govor mržnje u komentarima na portalima. Jer oni ne moraju svoje frustracije liječiti po društvenim mrežama (iako neki i to čine). Oni to čine uživo pa onda zadovoljno čitaju svoje riječi po portalima, i ponosni na jezične bravure "praktički dožive orgazam".
Jer njihova je dužnost ostaviti ovo društvo boljim nakon što im završi mandat. I prava je šteta što ne postoji netko u državi tko bi odglumio Milanovićevu epizodu iz požeške vojarne pa im svima - zabranio govoriti.