Put Ive Sanadera

Sanaderov put: Od premijera do optuženika

Slika nije dostupna
Od splitskog intendanta preko slabo eksponiranog diplomata do oporbenog vođe i moćnog državnika koji je naprasno otišao s vlasti. Ivo Sanader je jedinstvena pojava u hrvatskoj politici.

Presudu Ivi Sanaderu pratite UŽIVO na Novoj TV i Dnevnik.hr-u sutra od 9:30 sati! Ivo Sanader rođen je 8. lipnja 1953. u Splitu, a diplomu je stekao 1982. godine u austrijskom Innsbrucku. Sljedećih se godina bavi nakladništvom, a krajem 80-ih sa suprugom Mirjanom odlazi natrag u Austriju gdje osniva dvije privatne tvrtke.

>> Sud odredio datum: Presuda Sanaderu u utorak!

U politiku je ušao 1990. godine kao osnivač austrijske podružnice HDZ-a. S te je pozicije prvi put došao u kontakt s prvim predsjednikom HDZ-a Franjom Tuđmanom, na čiji se navodni poziv pred sam početak ratnih zbivanja vratio u Split. Ondje ga je tadašnji gradonačelnik i jedan od kasnijih ministara policije Onesin Cvitan postavio za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta, u kojem je ponajviše ostao zapamćen po zalaganju da se na repertoaru nađe 'zdravija mješavina hrvatskih i stranih djela'. U tom se razdoblju uključio i u 'Satniju hrvatskih umjetnika' te je stekao titulu pukovnika Hrvatske vojske.

Na parlamentarnim izborima u kolovozu 1992. izabran je za zastupnika u Saboru, no na sjednicama ga nije bilo, s obzirom da ga je predsjednik Tuđman odmah imenovao ministrom znanosti, tehnologije i informatike. Na toj je poziciji ostao relativno kratko - već početkom siječnja 1993. Tuđman ga zbog dobrog znanja stranih jezika postavlja za zamjenika ministra vanjskih poslova, funkciju koju je dotad obavljao Miomir Žužul.

>> Zbog 'izdaje Hrvatske' USKOK za Sanadera traži 15 godina zatvora

>> Sanader: 'USKOK se pravi papskiji od Pape!'

Upravo u tom razdoblju, po otužnici USKOK-a, Sanader je iskoristio svoj položaj zamjenika ministra te je, ispregovaravši sporni ugovor o kreditu s Hypo bankom za potrebe kupnje nekretnina za hrvatska diplomatska predstavništva, navodno primio 3,6 milijuna kuna provizije. Optužbe na svoj račun Sanader odbija, no proglasi li ga sud krivim, on će na papiru postati prvim ratnim profiterom u Hrvata.

S dužnosti na Zrinjevcu Sanader je otišao krajem 1995. godine, kada ga je predsjednik Tuđman imenovao predstojnikom svog ureda. Na Pantovčaku je proveo oko godinu dana, nakon čega se vratio na prijašnju funkciju u Ministarstvu vanjskih poslova, s koje je pak smijenjen početkom 2000., nedugo nakon izborne pobjede koalicije šest stranaka predvođenih SDP-om i HSLS-om.

>> Sanader iznio obranu: Sudi mi se po zakonu 'Lex Sanader'

Uslijed teškog izbornog poraza i Tuđmanove smrti, HDZ je bio u rasulu. Sanader je uz podršku dijela stranačkih veterana na čelu s Vladimirom Šeksom krenuo u borbu za Tuđmanova nasljednika, u čemu je krajem travnja 2000. i uspio, premoćno porazivši protukandidate Branimira Glavaša i Ljerku Mintas-Hodak. No, to je bio tek početak rata za Tuđmanovo naslijeđe.

Skup na splitskoj Rivi - temelj Sanaderova političkog uspona
U veljači 2001. godine Sanader je na skupu podrške generalu Mirku Norcu, kojega je za ratne zločine bilo optužilo domaće pravosuđe, pred desecima tisuća okupljenih na splitskoj Rivi počeo udarati temelje HDZ-ovog povratka na vlast. Skup se održavao u napetoj atmosferi, tek nekoliko mjeseci nakon što je skupina generala - među njima i sam Norac, ali i Ante Gotovina te Ivan Čermak - ekspresno umirovljena zbog pisma protiv kriminalizacije Domovinskog rata, koje je dio javnosti ocijenio pokušajem rušenja države. 'Svi koji su mislili da se država može rušiti pamfletima, zaigrali su na krivu kartu', obrazložio je tada svoju odluku o umirovljenju bivši predsjednik Stipe Mesić.

>> Sanaderova obrana zatražila svjedočenje bivše 'madam'

Na splitskom mitingu, Sanader je u društvu svježe umirovljenog Gotovine, još nekoliko potpisnika pisma te gotovo čitave političke desnice pozvao na rušenje tadašnje vlasti, koju je čak usporedio s Miloševićem.

'Pokušajte organizirati nekakve tobožnje protuprosvjede ovome ovdje na splitskoj Rivi, ono što je Milošević radio u Srbiji. Ali tada ćemo svi odavde i iz drugih krajeva Hrvatske poći u Zagreb, ako bude trebalo i na Jelačićev plac, da kažemo što mislimo', zagrmio je Sanader i dodao: 'Nerazumnom se politikom naše generale, naše hrvatske časnike tjera na skrivanje, tjera na nekakav stid. A mi im poručujemo: Mi smo ponosni na hrvatske generale, mi smo ponosni na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje i ponosni smo na našeg viteza Mirka Norca'.

Norac je u međuvremenu pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina, dok je Gotovina upravo oslobođen svake krivnje, ali tek nakon što je u pritvoru nedužan odležao sedam dugih godina. Uoči uhićenja, Sanader je na jednoj sjednici VONS-a, čije je zaključke kasnije medijima izrecitirao Vladimir Šeks, bio kratak i jasan, rekavši kako Gotovinu treba 'identificirati, otkriti, uhititi i transferirati'.

Pašalića i Račana porazio, Pupovca osvojio

U travnju 2002. godine uslijedio je dramatični 7. opći sabor HDZ-a u 'Lisinskom', na kojemu se odigrao konačni obračun Sanadera i još uvijek moćne frakcije Ivića Pašalića. Uz logističku podršku zaštitara koje je organizirao Branimir Glavaš, Sanader je odnio tijesnu pobjedu i tako zacementirao poziciju na čelu stranke. Pašalić i niz njegovih pristaša ubrzo su izbačeni iz HDZ-a.

U međuvremenu je počeo graditi imidž modernog proeuropskog političara, koji je postao prihvatljiv kako stranim diplomatima, tako i sve većem broju domaćih birača bližih političkom centru. Na krilima te popularnosti garnirane dobro osmišljenom kampanjom te zbog odluke članica tadašnje vladajuće koalicije da na izbore idu samostalno, Sanaderov je HDZ na biralištima trijumfirao i krajem 2003. formirao novu Vladu.

Nakon samo nekoliko tjedana u Banskim dvorima, na domjenku Srpskog narodnog vijeća u društvu Milorada Pupovca pravoslavnim je vjernicima čestitao Božić tradicionalnom porukom 'Hristos se rodi'.

Unatoč aferama koje su ga pratile u prvom mandatu, poput one s kolekcijom skupocjenih satova, koju nije naveo u svojoj imovinskoj kartici ili pak 'afere Verona', kada je navodno u tom talijanskom gradu dogovarao prodaju Plive, Sanaderov se stolac nije pretjerano tresao te je i Vladu i stranku nastavio voditi čvrstom rukom. Naklonost birača stjecao je popularnim potezima poput javne ponude državnih dionica Ine i T-HT-a.

Nova pobjeda, iznenadni odlazak i bezuspješan povratak

Na izborima 2007., porazio je tadašnjeg predsjednika SDP-a Zorana Milanovića i izvojevao još jedan mandat u Banskim dvorima. Nekoliko je stvari obilježilo taj mandat - prilično zategnuti odnosi sa Slovenijom, koji su doveli do blokade pregovora s EU; ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića u središtu Zagreba, nakon kojih je u Vladu postavljen Tomislav Karamarko; globalna financijska kriza čiji su dolazak u Hrvatsku Sanader i njegovi ministri po svemu sudeći isprva ignorirali te izmjene međudioničarskog ugovora između Ine i MOL-a, kojim je mađarska kompanija preuzela upravljačka prava, a Sanader u zamjenu, prema USKOK-ovoj optužnici, uzeo 10 milijuna eura mita.

A zatim je 1. srpnja 2009. godine pala politička bomba. Sanader je sazvao izvanrednu konferenciju za novinare i potpuno iznenada i bez jasnog objašnjenja objavio da podnosi neopozivu ostavku na mjesto premijera. Postao je počasan šef HDZ-a, dok je za nasljednicu na čelu stranke i Vlade postavio Jadranku Kosor.

Posljednji politički trzaj izveo je pola godine kasnije kada se pokušao vratiti i opet preuzeti kormilo. Premda je u tome isprva imao podršku dijela saborskih zastupnika HDZ-a, uključujući i predsjednika Sabora Luku Bebića, Sanader je već dan kasnije po hitnom postupku izbačen iz stranke.

Iste večeri, Jadranka se Kosor u Banskim dvorima sastala sa svojim ministrom policije Tomislavom Karamarkom i glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Detalji toga sastanka nikada nisu objavljeni, no u javnosti se često nagađalo da je tema bio Sanader, a sam bivši premijer tvrdi da je žrtva političkog progona Kosor i Bajića, koji to oštro demantiraju.

Više od tri godine nakon ostavke, u svim istraživanjima javnog mnijenja Sanader je i dalje pri samom vrhu nepopularnih političara. Građani su svoje mišljenje o njegovoj politici očito izrekli, a sutra će sud koji će prvostupanjskom presudom ocijeniti zakonitost nekih njegovih postupaka. Prvi su na redu slučajevi Hypo i Ina-MOL.

 DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook