Stanislav Zavadlav, brat Filipa Zavadlava, potvrdio je da je danas fizički napadnut.
"Lako za to što su mene napali, nego što su izgubljena tri života. Mene su napali misleći da se osvećuju i misleći da to može išta promijeniti. A to ne može ništa promijeniti. Ja im nisam ni stiga reć. Oni mene smatraju krivim za sve jer novine pišu kako je on branio brata", rekao je Stanislav za Index.hr.
Kaže da mu je žao što su izgubljena tri života te da bi svog brata spriječio da je znao što smjera. Ističe i kako nije on razlog sukoba, već je Filip s Marinom Bobanom i Juricom Torlakom imao problema.
Slučajna žrtva
"Iznosili su, imam čak u SMS porukama prijetnje i za mene i za moju obitelj. I kad su spominjali mog sina, ja sam razgovarao sa svojim bratom, ali nisam znao da je on tako nešto…", rekao je Stanislav i dodao kako Filip zadnjih 20 dana nije bio psihički stabilan, a 13 dana nije spavao.
"I onda je došao 14. dan, kad je bio van sebe i počinio nešto grozno", rekao je Stanislav i dodao kako je Marin Ožić Paić bio slučajna žrtva jer ga je ubojica zamijenio.
"Poslije mi je rekao: ‘Ajme, puca sam u Paića, ne znam je li ozlijeđen ili je mrtav.’ Onda smo poslije na televiziji čuli da je umro. Njemu je neizmjerno bilo žao što je pucao u Paića jer ga je zamijenio. A ova dvojica su mu, koliko sam razumio, bili meta. Da sam to znao, ja bih to spriječio pošto-poto. I meni je žao obitelji i svakoga od stradalih. I to su tri mlada života. I ne mogu opisati koliko je meni žao", kaže Stanislav.
Pretpostavlja da se njegov brat nije obratio policiji jer im nije vjerovao, a on se danas, nakon što je napadnut, također nije javio policiji jer je ovisnik.
"Danas nisam otišao u policiju zato što bih u policiji bio zadržan, a inače sam ovisnik. I ne mogu raditi sve što mogu raditi na slobodi. No to što sam ja ovisnik nije dovelo do ovoga."
Stanislav je ispričao kako mu smeta što se sve piše o njegovoj obitelji. Dodao je kako je istina da su odrasli u teškoj situaciji. Majka im je često izbivala iz kuće, javljala bi se iz Pariza, Afrike. Odgojio ih je otac, a Stanislav misli da bi možda bolje bili odgojeni da su ostali u Domu za nezbrinutu djecu. On se nada da će se riješiti ovisnositi o heroinu i bolji otac svom djetetu i omogućiti mu da ne prolazi kroz sve što je on prošao.