Reporterka Provjerenog Ema Branica se zaputila u Belišće nakon poziva ogorčenih građana i udruga. Ljudi desetljećima žive uz industriju i deponij smeća, ali smrad kojim se susreću u posljednje dvije godine postaje neizdrživ. Građani govore da smrad dolazi iz pogona za preradu otpadnog mulja iz pročistača otpadnih voda papirne industrije koji je otvorio bivši ministar Ivan Vrdoljak.
U telefonskom je razgovoru rekao da ne smrdi iz njihovog pogona i da je osjet smrada subjektivan dojam.
Kako Vrdoljak nije želio dalje raspravljati, voditelj pogona za obradu otpadnog mulja tvrtke Livit d.o.o. Damir Sebenji rekao je da ne zna zašto se ljudi žale.
"Može doći ono što smo i mi primijetili, može doći do pojave nekog mirisa, ali opet vam kažem, to je kategorija koja je vrlo nezgodna", rekao je.
Papirna industrija kilometar dalje ima pročistač otpadnih voda na koji se ujedno koristi i kao onaj komunalni.
Ljudi su se bunili na neugodne mirise nakon čega je grad Belišće platio mjerenje kakvoće zraka.
"Rezultati su nažalost bili katastrofalni. Mi imamo uvid da je u četiri testiranja preko 90 puta prekoračena kvaliteta kakvoće zraka prema odredbama Republike Hrvatske“, rekao je Boris Nago iz udruge Eko Karašica.
Grad je pokrenuo izgradnju pročistača za komunalne otpadne vode, a papirna industrija u vlasništvu engleske tvrtke je obećala uložiti u svoj pročistač kada se više neće koristiti u komunalne svrhe.
Situacija je postala kritična na ljeto 2021. kada se izgradio pogon za obradu tog otpadnog mulja koji je smješten uz sam deponij otpada. Grad Belišće ustupio je Vrdoljaku zemljište, a izgradnju je amenovalo gradsko vijeće bez da su obavijestili građane.
"Uvijek je deponija bila ovdje, ali nikada nije smrdilo kao sad, znači stvarno kiselina i bolestan smrad", požalila se stanovnica Jelena Sinković.
Ekipa Provjerenog ušla je u pogon za obradu mulja. Sebenji je objasnio kako funkcionira.
"Radi se o tehnologiji gdje se miješanjem mulja i pepela dobiva kompozitni materijal, znači radi se o čistom mehaničkom miješanju dviju komponenti", rekao je.
Kako stanovnici nisu znali odakle dolazi smrad, proširile su se različite priče, od toga da se izgradila spalionica otpada do priča da im dolaze lešine.
"Ljudi su bili zbunjeni i nas su počeli zvati. Onda smo razgovarali s kemičarima koji su nam objasnili da kad se miješa taj mulj komunalni zajedno s industrijskim, plus kad se doda taj pepel, stvaraju se kemijske reakcije. Ako još padne malo kiše, onda dođe jako sunce, dođe do isparavanja i kemijskih reakcija koje podsjećaju na trulež, zapravo crkotine, i to je taj smrad – kemijski proces“, rekao je Dinko Župan iz udruge Eko Karašica.
Ljudi su se bunili, išli kod gradonačelnika na razgovor, pisali inspekciji, uputili nebrojene pozive na 112, čak je i policija izlazila na teren i zapisivala da smrdi. Mulj je bio prekrivka na deponiju smeća, a građani su i dva puta prosvjedovali.
"Kao neka strašna kiselina, kao trulež, kao crknuta životinja kao kanalizacija, grozno", rekla je Sinković.
Župan je iz udruge Eko Karašice kazao da je inspekcija nakon drugog prosvjeda zabranila odlaganje mulja na deponiju: "Nakon toga je smrad prestao, na neki način smo dokazali da je uzrok smrada bio neadekvatno prerađen mulj iz pogona Livit."
Mulj je i dalje navodno odlazio u pogon na obradu, iz Livita su obećali da će biološkim pripravcima tretirati mulj i problem riješiti do listopada prošle godine. Župan je rekao da su se probali obraniti: "to je samo privremeno rješenje dok ne dobiju dozvolu da to zaista postane građevinski materijal i onda će se dalje taj mulj distribuirati kao građevinski materijal, što za nerazvrstane ceste, što za sve ostalo."
Obećanja nisu ispunili, mulj pomiješaju s pepelom i stavljaju ga na hrpu uz pogon.
U dozvoli za gospodarenje otpadom stoji da ne smije biti neugodnih mirisa te da obradom dobivaju biološki stabilizirani materijal. Kako to ne rade, u prosincu je inspekcija izdala i prekršajni nalog s izrečenim novčanim kaznama odgovornoj pravoj osobi.
Naredili su i da se svo to brdo obrađenog mulja što skladište makne, ali voditelj pogona Sebenji nije tako protumačio rješenje ispekcije.
Kako zaista piše da je naređeno uklanjanje obrađenog otpadnog mulja uskladištenog na lokaciji, Vrdoljakova tvrtka je uložila žalbu koja je u postupku pri Ministarstvu gospodarstva, njegovom bivšem sektoru. U žalbi su napisali da je inspekcija u krivu jer nakon obrade taj mulj više nije otpad.
Sebenji je naglasio da tehnologija miješanja dvije vrste otpada stvara zapravo građevinski materijal. Međutim, ako mulj nije obrađen ili u uvjetima da ne proizvodi neugodne mirise, događa se neizbježan proces fermentacije.
Provedena su tri mjerenja zraka na toj lokaciji. Mjeren je amonijak, merkaptane i sumporovodik. Ono što je karakteristično za mulj je sumporovodik, a upravo je on u 48 dana prekoračen 22 puta u jednosatnom mjerenju, a na godišnjoj razini je dozvoljeno 24 prekoračenja. Takva su mjerenja samo povremena, a ne svakog dana u godini pa se ne može primjenjivati Uredba o graničnim vrijednostima kakvoće zraka.
"Iz rezultata provedenih ispitivanja vidljivo je da kvaliteta zraka nije bila štetna za zdravlje građana (prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije - WHO), već je djelomično bila umanjena kvaliteta življenja", kazali su iz Grada Belišće.
Građani su izrazito nezadovoljni. Ne mogu boraviti u prirodi, zatvaraju prozore i koriste pročistače zraka.
"Nama to ništa ne znači što su oni nepravilnosti utvrdili kad mi i dalje moramo to disati", rekao je mještanin Boris Dojkić.
Ivan Vrdoljak je telefonski rekao za Provjereno da problema neće biti čim prođe pravilnik o ukidanjima statusa otpada, odnosno čeka dan da obrađeni mulj nema više kategoriju otpada već status građevinskog materijala. Građanima to neće promijeniti život jer će mulj i dalje smrdjeti.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr