Uslijed opasnih vremenskih prilika ovog ljeta, razgovori o vremenu iz običnog ćakulanja pretvaraju se u ozbiljna propitkivanja kakvo nas vrijeme očekuje narednih dana ili sati. Građani su mnogo oprezniji prema vjetru, oblacima i grmljavini. Budući da se bavite meteorologijom, navikli ste da vas se ispituje kakvo će biti vrijeme, ali jeste li primijetili promjenu u narativu kad je riječ o vremenskim prognozama? Ako da, kako se vama čini da se mijenja razgovor o vremenu? Također, imate li ovih dana više posla? Zovu li vas više i pojedinci i institucije, zaustavljaju na ulici, traže predikcije?
Mislim da smo svi primijetili promjenu u razgovorima o vremenu posljednjih tjedana. Uz to što se općenito promijenio narativ, znatno je više upita sa svih strana, počevši od obitelji i prijatelja, preko kolega i poznanika, ali i upita pri onim svakodnevnim susretima, primjerice u kvartovskom dućanu.
Javili su se i neki stari znanci koje nisam dugo čuo, vrijeme je posljednjih deset dana bila top-tema i ljudi su se s pravom zabrinuli.
Čuo sam da je netko komentirao da mi meteorolozi sigurno uživamo u ovakvom vremenu i dodatnom publicitetu koji smo dobili, no ne bih se složio s tim, kao ni moji kolege. Svi mi volimo vrijeme i atmosferu, procese u njoj, drago nam je i vidjeti poneku oluju, ali ne onda kad su ugroženi životi. Nitko normalan ne voli razaranje, štetu, bol i smrt.
Posljednjih smo dana imali posla preko glave. Prognoze nisu bile jednostavne, meteorološki modeli koji su naše najvažnije oruđe za rad znatno su se razilazili u svojim izračunima, a vrijeme je na trenutke bilo opasno po život, tako da je posao bio teži, a odgovornost veća.
Uz to što je posao teži, ima ga i znatno više kad je ovakvo vrijeme – imamo redovne prognoze, pa gostovanja u studiju za koja se posebno pripremamo i usko surađujemo s grafičkim odjelom Nove TV kako bismo gledateljima što bolje približili vremenske prilike koje nas očekuju. Tu su još i svakodnevni upiti drugih medija, a zatim i privatne prognoze prijatelja i poznanika – svaku od njih shvaćamo ozbiljno, pristupamo joj oprezno i svaka oduzme nešto vremena.
Kad nas pitaju kakvo će biti vrijeme na određenoj lokaciji za nekoliko dana, ljudi često misle da imamo tu informaciju u džepu, što nije baš tako, već se moramo zadubiti u materijale i pomoću iskustva procijeniti najvjerojatniji ishod vremena. Nije nam to teško napraviti, ali pri tome trebamo malo postati i psiholozi i shvatiti što osobi koja pita treba, jer svaki korisnik ima drukčije potrebe. Nekome smetaju tri kapi kiše, a nekome ne smeta niti jak pljusak ako je kratak, nadalje nekome smeta jak vjetar, drugome već i umjeren vjetar stvara probleme, dok treći treba vjetar, primjerice za jedrenje - zato uvijek želimo čuti i razlog zbog kojeg se traži prognoza.
Na kraju, pri ovakvim vremenskim neprilikama treba dobro odvagati način prenošenja informacija. Ne želimo dizati paniku, a s druge strane moramo skrenuti pozornost na opasan razvoj događaja koji se može, ali ne mora dogoditi. Nekad jača oluja prođe 20-30 kilometara dalje od većeg grada i ljudi zaključe da smo pogriješili prognozu, zaključe da nevremena nije bilo, no to je takav posao, već smo se navikli na to.
S obzirom na to da je teško sasvim detaljno predvidjeti vrijeme za preciznu lokaciju, koliko bismo unaprijed zapravo mogli biti upozoreni sustavom za uzbunjivanje? I da je sustav radio u prošlu srijedu, je li bilo moguće da meteorolozi stignu skrenuti pozornost na razornu snagu koja se kreirala i poharala Hrvatsku u srijedu?
Prognoze su danas već prilično točne pet dana unaprijed, a donekle točne i sedam do deset dana, no to vam sve ovisi o mnogo faktora. Prediktabilnost ovisi o samoj sinoptičkoj situaciji, primjerice je li nad nama ciklona ili anticiklona, zatim o dobu godine, je li ljeto ili zima, a i o tome koji meteorološki element prognoziramo – primjerice temperaturu možemo znatno pouzdanije prognozirati nego oborinu itd. Ima još toga.
No s olujama je nešto drukčija situacija. Pljuskovi, grmljavina i oluje spadaju u proces koji nazivamo konvekcija - tu su naša znanja iz godine u godinu sve bolja, ali i dalje ne možemo reći kad će točno i gdje točno sutra pljusnuti kiša, tj. gdje će se razviti oblak kumulonimbus, koji je najopasniji oblak u našoj atmosferi. To možemo govoriti samo uz neku određenu vjerojatnost, dakle na kojem je području i u kojem razdoblju najveća vjerojatnost da se razvije takav oblak, zagrmi i pljusne.
Takve se prognoze iznose dva do tri dana unaprijed, ali upozorenja se u principu izdaju najviše jedan dan unaprijed, a upozorenja najvišeg stupnja tek koji sat ranije. Inače, za upozorenja je zadužen isključivo Državni hidrometeorološki zavod – jedino oni smiju upozoravati na opasne vremenske neprilike.
U svakom slučaju, mi vidimo kad postoje sastojci za razvoj oluja – vlaga, nestabilnost, dizanje zraka, promjena vjetra s visinom – ali hoće li se oluja razviti nad Zagrebom, Karlovcem, Siskom ili nad sva tri grada ovisi o još mnogo toga što nadilazi naša znanja i mogućnosti. Vjerujem da će u budućnosti prognoze oluja biti još bolje, ali hoće li biti savršeno točne? Teško je to reći, a i pitanje je što znači savršeno točna prognoza.
U svakom slučaju, u ovo doba naglog tehnološkog razvoja i strojnog učenja koje ulazi na velika vrata i u meteorologiju nezahvalno je prognozirati koliko ćemo precizno moći prognozirati ovakve oluje, no sigurno je da će i te prognoze biti sve bolje.
Kako se priprema vremenska prognoza, odakle se sve prikupljaju podaci? Povrh toga, što je sve potrebno imati da se pripremi prognoza za televizijsku emisiju?
Izrada vremenske prognoze je dugotrajan i kompleksan proces koji ovisi o mnogo toga što sam već djelomično naveo u odgovoru na prošlo pitanje, no za izradu prognoze meteorolozi se prvenstveno koriste izračunima meteoroloških modela i svojim iskustvom.
Model je matematički i fizikalni prikaz stvarnosti. To je ustvari računalni program napisan u nekom programskom jeziku koji na temelju sadašnjeg stanja atmosfere i na temelju osnovnih fizikalnih zakona računa kakav je potencijalni razvoj vremena u budućnosti. Iz toga možete zaključiti kako su nama mjerenja sadašnjeg stanja atmosfere, dakle temperature, tlaka zraka, vlage, brzine i smjera vjetra i ostaloga iznimno bitni. Jednom sam se šalio s prijateljima kad smo razgovarali o tome, rekao sam im da su najvažnije stvari u životu: prijatelji i podaci. Nakon početnog ismijavanja, to nam je ostalo kao poštapalica u ekipi, a tako nam se zove i grupa na WhatsAppu – Prijatelji i podaci.
No šalu na stranu, bitno je da su meteorološki podaci pravovremeni i točni jer se koriste kao ulazna vrijednost u naše modele, koji zatim računaju kakvo će biti vrijeme u budućnosti.
Ipak, nije sve tako jednostavno, ima ograničenja. Atmosfera nije svaki dan na svakoj lokaciji jednako prediktabilna. Nekad možemo točnije nešto prognozirati, a druge dane manje točno.
Uz to, prognoze su nešto slabije za područja u blizini strmih planina, gdje je nagla promjena nadmorske visine, koju modeli teže mogu razlučiti.
Tu je zatim i to iskustvo prognostičara koje sam spomenuo. Modela ima puno u svijetu i svaki se malo razlikuje od drugoga. Mi već otprilike znamo kako i koji model te u koje doba godine griješi ili dobro računa pojedini meteorološki element. Naravno, tu postoji i mala doza subjektivnosti. Kad biste dali Dariju Brzoji, Ivanu Čačiću, meni ili bilo kojem drugom meteorologu jednaku vremensku situaciju, sigurno bi nam se prognoza barem malo razlikovala, i u izričaju, ali i u nekim drugim sitnim vrijednostima, primjerice temperaturama. Što je vremenska situacija teža i kompleksnija, više bi bilo tih sitnih razlika - to je tako, uvijek ima malo te subjektivnosti.
Televizija nudi sve atraktivnije načine prezentiranja, a među njima je i proširena stvarnost. Imate li neku omiljenu temu koju ste obrađivali kroz proširenu stvarnost koji ste koristili u Dnevniku Nove TV?
Mogućnosti televizije svakim su danom sve veće, bolje i atraktivnije za gledatelja. Stoga posao meteorologa više nije samo razmišljanje o vremenu i atmosferi već i o grafikama i načinu na koji bismo što bolje gledateljima dočarali budući razvoj vremena i prenijeli informaciju.
Ivan, Darijo i ja vrlo blisko i kvalitetno surađujemo s odjelom produkcijske grafike na Novoj TV. Jako smo zadovoljni tom suradnjom i grafikama te proširenom stvarnošću koju nam isporučuju. Meni su drage sezonske prognoze za godišnje doba pred nama. Grafički odjel uvijek nas oduševi svojim idejama i mogućnostima izrade različitih grafika.
Možda su posljednja zbivanja potaknula neke da razmisle o zanimanju meteorologa. Što je potrebno da se postane meteorolog?
Meni bi bilo jako drago da nekoga potaknemo na studij meteorologije jer vam taj studij daje jednu određenu širinu znanja iz matematike, programiranja i fizike koja je primjenjiva na nečemu vrlo opipljivom oko nas – našoj atmosferi. Nadalje, studij meteorologije daje vam dosta jak uzročno-posljedični, logičan način razmišljanja i snalaženja. Uz sve to, profesori su kvalitetni, pametni, susretljivi i dobro prenose znanje. Ma najbolji je to studij, po meni!
Kako ste vi odlučili postati meteorolozi?
Gotovo pa slučajno. Nisam znao što bih studirao sve do trećeg razreda gimnazije, no jako su me privlačili matematika, fizika, računala i priroda, a to je sve ukomponirano u studiju meteorologije na Geofizičkom odsjeku na PMF-u u Zagrebu. Nisam nikad požalio što sam odabrao taj studij.
Kad ne proučavate vremenske prilike i ne radite na pripremi vremenske prognoze, čime se najradije bavite u slobodno vrijeme?
Volim sport, boravak u prirodi, planinarenje, vožnju bicikla, nogomet, ali najdraže mi je obiteljsko druženje i igra s kćerkicom Nikom.