Toplina doma u mjestima Banovine tek znači da se ima dovoljno drva za zimu. Umjesto kuće pune ljudi, samoća i Mićo koji čeka svog jedinog gosta, medicinsku sestru Nenu.
"To vam je sve žali Bože, samo kad pogledate gdje živi, dovoljno je. Nemaš blizu ni doktora, ni trgovinu, ništa. Drvo, šuma i to je to", ispričala je Nena za Provjereno.
Ne znači vam ništa što će selo Borovitu na pola puta od Gline prema bosanskoj granici pronaći navigacija kad je ne pronalaze ljudi. Putem kojim Nena prođe tri puta na tjedan, prolaze rijetki.
"Najgore je kad se zaledi cesta, onda je tu problem veliki, sam teren je konfiguracijom loš", dodala je.
Već treću godinu sestra Nedjeljka ili Nena kako je svi zovu obavlja djelatnost zdravstvene njege u kući na glinskom području. Brine o 14 pacijenata kojima je potrebna najdulja njega i onima kojima je najteže, u terminalnoj fazi bolesti.
Otkako su njezinom pacijentu prije 15 godina zbog smrzotina amputirani prsti na obje noge, Mićo je na štakama, a na petama su se stvorile rane koje treba stalno previjati.
Druga noga je problem, na njoj je gnojna infekcija uhvatila i kost, kaže Nena zbog čega je Mićo povremeno na antibioticima, da ne dobije sepsu. Ponovna amputacija riješila bi problem, ali za nju Mićo ne želi ni čuti jer onda bi morao u dom ili udomiteljsku obitelj.
"Ja dok dobijem proteze, ja mogu umrijeti“" odgovorio je Neni. Sam si je kriv, toga je itekako svjestan. I zato trpi. Područna škola koju je nekada pohađao sada je Mićin dom. Bez vode, struje i sa solarnim panelima koji su nedavno planuli i skoro ga stajali glave. Nena je jedina koja u njegov samački život unese malo šale i vedrine.
"Nena je ko sestra", rekao je Mićo. Da nema nje, morao bi svaki drugi dan u Glinu na previjanje kod svog liječnika.
"Ljudi nemaju prijevoza, ako hoće do Gline moraju platiti taksi koji je za njihove uvjete koji su na socijali abnormalno skup. Svjesna sam da nema mene, da nema patronaže koja isto tako uskače ljudima, oni ne mogu ništa sami napraviti. Jednostavno su... nemoćni su", istaknula je Nena.
Rane i njihovo previjanje ono su što Nena najčešće radi. I koliko god se banalno činilo, previjati ih propisno, bitno utječe na kvalitetu života. Po uputi liječnika daje terapiju, injekcije, infuziju, ali i toplu riječ i utjehu jer to je posao u kojem su sudbine ljudi o kojima brine sve samo ne lake.
"Tu treba biti osoba koju ne dotiče baš puno emocionalno. Pod stresom sam jer svatko ima neku svoju tužnu priču, a sve morate slušati i ne možete biti da je ne proživite. Teško je to", dodala je Nena.
Barem manje misli na svoje brige koje su posljednja dva mjeseca velike pregoleme.
"Najgore bi mi bilo da sam sama i da se ne krećem i da ne radim, u biti mene ovaj posao spašava jer ne razmišljam o tome što se događa sa mnom", ispričala je. Mislila je da je savršeno zdrava, a onda su rendgen i druge pretrage otkrili svoje, mikrocelularni karcinom pluća koji jako brzo napreduje
"Tješi me to što dobro reagira na kemoterapije pa se nadam da ćemo to pobijediti", dodala je. Radit će dok god bude mogla, dok joj bolest i terapije dopuste. Ugovorni je djelatnik HZZO-a, obavlja samostalnu djelatnost i ako ne radi, ne prima plaću, a to si teško može priuštiti. Baš kao što si ni Nada ne može priuštiti odlazak do Gline pa joj Nena redovito donosi namirnice.
"Ona mi je snabdjevač i ekonom za sve živo, za život cijeli", naglasila je Nada. Nena je to mnogim svojim pacijentima. Nije joj u opisu posla, ali je u odgoju. U tome da čovjeku bude čovjek. Za Nadu je danas zabrinuta.
Nada je srčani bolesnik i mora se posebno paziti, ali kada živiš sam to je često nemoguće. Tvrdi da joj je baš Nena spasila život. Završila je na operaciji s ugrađenim pacemakerom, a ulkusna rana koja ne zacjeljuje godinama još je jedna stvar o kojoj Nena brine.
"Mislim da ih ubija i samoća i bolest i sve ostalo. I neimaština... siromaštvo. Toje tako teško, a nemaju, većina nema nikog da im pomogne", rekla je Nena.
Više od 280 000 kilometara prešao je Nenin automobil, samo u danu koji je ekipa Provjerenog provela s njom prevozila je više od stotinu kilometara.
U Hrvatskoj nedostaje 138 timova opće/obiteljske medicine, 49 pedijatrijskih te 61 ginekološki tim. U minusu smo i za 63 medicinske sestre koje bi poput Nene obavljale zdravstvenu njegu u kući.
"Prije potresa je bilo potrebe za tri sestre na ovom terenu po broju stanovnika. Međutim, poslije potresa su ljudi masovno odlazili odavde i onda je na kraju došlo po anketi da je smanjen broj stanovnika i onda su dozvolili samo još jedno radno mjesto sestre zdravstvene njege u kući. Nažalost, ostali su stari kojima treba pomoć, a mladi su otišli", prepričala je Nena.
Statistika u nekoj tablici državnog službenika dakle štima, ali stanje na terenu sasvim je druga stvar. Da stvari ne izmaknu kontroli, poput cigle ispod kotača Neninog automobila, drže ljudi poput nje.
I Josipu je Nena u danu najčešće jedini gost, jedini koji o njemu brine. Zbog raka grla, Medo kako ga od milja zove, ne može govoriti, ali oni se lako sporazume. Obilazi ga tri puta na tjedan i sada je kaže dobro. Prošao je osam ciklusa kemoterapija i trideset zračenja koja su ostavila opekline.
Oboje su idućeg dana u Zagrebu, on na kontroli, a ona na drugoj kemoterapiji. Bit će oboje pacijenti.
I kad je teško, potpora. Netko tko u njihove usamljene živote unosi radost, lijepu riječ, stisak ruke. Nena je netko kome je stalo. Kakva je sudbina čeka kaže, ne zamara se i ne boji. Bit će onako kako treba biti. Ništa, baš ništa u ovoj priči ona ne bi mijenjala.
"Nikad! Moj posao ne bi mijenjala nikad! I ponovo da se rodim bila bi to što jesam, seoska sestra", našalila se Nena.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr