Hoćemo li pisati s ili sa, često može biti prava jezična dvojba. Neki će zaključiti kako je sa sigurno točnije jer "zvuči ozbiljnije" i bit će – u krivu. Češće ćemo pisati s, a hoćemo li mu dodati i navezak a, ovisi o tome koja riječ slijedi nakon navedenog prijedloga. Dakle, vodit ćemo se izgovornim kriterijem – možemo li izgovoriti kraći oblik uz riječ koja slijedi nakon njega, onda ćemo njega i upotrijebiti.
Ako zvuči čudno, najvjerojatnije je s razlogom
S sirom, s zrnima, s špekom ili s žabom – baš i ne funkcionira. Bit će sa sirom, sa zrnima, sa špekom i sa žabom. Prema tome možemo zaključiti da ćemo sa pisati i govoriti ispred riječi koje počinju suglasnicima: s, z, š, ž. Osim toga, sa će stajati i ispred suglasničkih skupina kojima su ti suglasnici na drugome mjestu, odnosno teže su izgovorljive – ks-, ps-, pš-. Nećemo reći s pšenicom već sa pšenicom, kao i sa Ksenijom, sa psihologom. Posljednje pravilo kada pišemo sa umjesto s je ispred zamjeničkog oblika mnom – nije ideš li s mnom, nego sa mnom.
U gotovo svim ostalim primjerima bit će ispravan oblik prijedloga s. Premda se nekima može činiti da je "manje pogrešno" svuda pisati sa, jednako je pogrešno pisati sa prijateljem kao i s žabom.
Oduševljen s Vedranom ili sa Vedranom?
Vratimo se još kratko na primjer s početka teksta. Ako ste sada ponosno popratili navedena pravila i zaključili kako će točan oblik biti "Roko je oduševljen s Vedranom", moram vas razočarati. Odgovor neće biti ni sa ni s – Roko je oduševljen Vedranom. U navedenom se slučaju radi o instrumentalu, a tada moramo imati na umu da ne govorimo o instrumentalu društva, nego sredstva. Kad bi Roko bio oduševljen s Vedranom, to bi značilo da su njih dvojica zajedno bili oduševljeni nečime – tim danom, igrom i slično.
Naučeno je uvijek lijepo podijeliti s prijateljima, to mogu reći s ponosom. Što se ovdje dogodilo? Da ne kompliciramo dodatno, najbolje da provjerite u jednom od prethodnih lektorskih dnevnika.