Čak ni pandemija koronavirusa, koja je promijenila puno toga, uključujući i, kako se nekima činilo, dotad nezamislivu digitalnu transformaciju dijela javnog sektora, nije dovela do glasanja na izborima tako da ono ne uključuje fizički odlazak na birališta. Kao isprika tada je možda i mogla zgodno poslužiti dobra parlamentarna praksa i preporuka Venecijanske komisije da se izborna pravila ne mijenjaju poslije roka od najkasnije godinu dana prije održavanja izbora.
No, kako sada stvari stoje, osim ako ne bude izvanrednih ili prijevremenih izbora, do sljedeće izborne runde ima dovoljno vremena, a promjena koja bi napokon nakon dva desetljeća značila uvođenje barem jedne tehničke novine u izborni proces i olakšala korištenje biračkog prava dobro bi došla u superizbornoj 2024., u kojoj redom slijede europski, parlamentarni i predsjednički izbori.
Doduše, ideja o elektronskom glasanju nije nova, javlja se sporadično već niz godina, uglavnom ususret izborima, a ovih je dana podgrijan stari žar, nakon što je Popis stanovništva dijelom odrađen putem interneta, a i Vlada je Saboru konačno poslala novi prijedlog Zakona o referendumu.
Elektronsko prikupljanje potpisa ono je što traži dio oporbe na čelu s MOST-om, koji je opet i lani, kao i tada još Živi zid, uoči parlamentarnih izbora, tada zbog koronavirusa, tražio da žurno započne zakonodavna i tehnička priprema za uvođenje e-glasanja i dopisnog glasanja, odnosno glasanja putem pošte, a sve u cilju modernizacije, povećanja efikasnosti i dostupnosti biračkog prava. Svoj su zahtjev ponovili i ovih dana, a i HSLS je predložio da se elektroničko glasovanje uvede kao dodatna mogućnost, nikako obaveza, a radi početka digitalnog iskustva u izbornim procesima.
Dobro je podsjetiti i da je Državno izborno povjerenstvo (DIP) 2018. navelo da izmjena Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima predviđa mogućnost glasanja unaprijed, dopisnog glasanja te elektroničkog i internetskog glasanja s ciljem povećanja izlaznosti i omogućavanja ugodnijeg i sigurnijeg procesa glasanja. No to nije shvaćeno kao obveza, već samo kao prijedlog.
U međuvremenu svoj stav nisu revidirali. Jasno je istaknuta prepreka promjeni. ''Trenutno zbog ustavnih i zakonskih ograničenja nije moguće organizirati elektronsko ili dopisno glasanje na izborima'', kazao je za DNEVNIK.HR član i glasnogovornik Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Slaven Hojski.
Elektronsko glasanje u Hrvatskoj? Prvo treba mijenjati Ustav
''Ustav Republike Hrvatske u članku 45. propisuje glasanje u sjedištima diplomatskih misija i konzularnih ureda, a u izbornim zakonima je propisano da se glasanje obavlja osobno, na glasačkom listiću koji se tiska u državnoj tiskari. Tu je i još dosta drugih tehničkih detalja koje bi trebalo propisati radi provedbe izbora na drugi način u odnosu na sadašnje izborne zakone'', objasnio je Hojski.
Na to da su potrebne promjene Ustava pozvala se i Vlada u odbijenici MOST-u, a Ministarstvo uprave kao početni korak navelo je mogućnost i potrebu pokretanja široke javne rasprave. Od nje još uvijek nema ništa, a na naše upite ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica još uvijek nije odgovorio, no predstavljajući u Saboru novi Zakon o referendumu samo je kazao da ''i dalje postoje određena pitanja sigurnosti i kontroverze i u ovom trenutku još nismo spremni da bismo razmišljali o elektronskom referendumu''.
Hojski poručuje da će se ''DIP, koji je provedbeno tijelo, ako zakonodavac odluči pokrenuti javnu raspravu o ovoj temi, aktivno uključiti i dati svoj stručan doprinos pronalaženju najboljih rješenja'', uz napomenu da su ''ključni povjerenje u sustav, sigurnost sustava i tajnost glasanja''.
Na tom tragu, premda inicijalno nije osmišljen za provođenje izbora nacionalnoj ili lokalnoj razini, radi prvi hrvatski sustav za elektroničko glasovanje FairVotes zagrebačke tvrtke IDE3, kojeg je dosad uspješno koristilo već niz organizacija poput Hrvatskog novinarskog društva (HND) za izbor za najboljeg novinara godine, MENSA, a i HNS za unutarstranačke izbore.
Ideja o prvoj hrvatskoj aplikaciji za e-glasovanje došla je sasvim spontano, ističu u mladom timu IT stručnjaka: ''Prilikom suradnje s jednim velikim društvom u Hrvatskoj, bili smo svjedoci dugotrajnog i iznimno složenog izbornog procesa. Sam proces provođenja izbora podrazumijevao je angažiranje velikog broja ljudi, tiskanje velikog broja listića, zatim slanje svakog pojedinog listića na adrese glasača. FairVotes donosi revoluciju u glasovanje. Od sada u nekoliko klikova možete kreirati izbore. Potrebno je kreirati pitanja, odabrati glasače i pokrenuti glasovanje. Nakon toga sustav automatski šalje e-mail glasačima. Glavne prednosti korištenja ove aplikacije za izbore ogledaju se kroz jednostavnost i cjenovnu pristupačnost. S druge strane, glasači mogu glasovati bilo kada i bilo gdje. Sigurnost glasačkog procesa zajamčena je dvostrukom autentifikacijom glasača, putem jedinstvenog linka na e-mail adresi i SMS-a. Rezultati glasovanja dostupni su odmah nakon završetka izbora''.
Moguće uvođenje e-glasanja u Hrvatskoj vide u nekoliko faza – od ''biračkih kioska'' do pravog elektronskog glasanja, i ne baš brzo, ako bi do njega došlo, zbog niza potrebnih preduvjeta, ali smatraju da je riječ o budućem koraku.
''Neuređeno stanje odgovara glavnim političkim faktorima koji na njemu de facto parazitiraju''
''Mislim da mi prvenstveno imamo administrativnih i tehničkih problema s utvrđivanjem jednostavnih činjenica, poput broja stanovnika, birača, iseljenih, zaposlenih, nezaposlenih… Nakon toga, dijelom i posljedično, imamo ozbiljnih ustavnih i proceduralnih problema s legitimnošću izbora zbog neproporcionalne veličine izbornih jedinica što više saziva Sabora i više Vlada ignorira duže od desetljeća. Nakon toga, tehničko pitanje kako ćete provesti izbore zapravo je bespredmetno. Nismo ni pokušali implementirati dopisno glasanje što bi vjerojatno bio određen napredak'', kazao je za DNEVNIK.hr informatički stručnjak Lucijan Carić, izvršni direktor DefenseCodea, kompanije koja se bavi digitalnom sigurnošću.
Tehnički, kaže, moguće je provesti elektroničko glasanje: ''Ono predstavlja izazov po pitanju sigurnosti, osiguranja anonimnosti, ali i utvrđivanja da glas daje zaista ta, određena, osoba s biračkim pravom. Kako smo zemlja s ozbiljno narušenim povjerenjem u vlast, posljedično u tehnologiju i znanost, zaista ne znam kako bismo premostili te probleme prilikom izgradnje futurističkog izbornog sustava. Na kraju, mislim da sadašnje, neuređeno, stanje odgovara glavnim političkim faktorima koji na njemu de facto parazitiraju''.
Uzevši u obzir dosadašnja iskustva različitih država s uvođenjem elektroničkog i, posebice, glasanja putem interneta, ali i kontekst provedbe izbora u Hrvatskoj, iz Gonga kažu da se zauzimaju za uvođenje glasanja putem interneta kao idući korak prema unaprjeđenju izbora. No, ističu da je potrebno provesti šest komplementarnih koraka kako bi se osigurala kvalitetna priprema, identificirali svi izazovi i uvelike umanjila mogućnost sustavnih nepravilnosti prilikom glasanja putem interneta u Hrvatskoj''.
Najprije je potrebno izraditi studiju izvodljivosti, potom izmijeniti i nadopuniti nadležne zakone te odabrati platformu i izradu tehničke podloge i nakon toga testirati sustav te krenuti u pilot projekt i potom postupno uvoditi elektroničko glasanja.
''Premda je proces dugotrajan, sveobuhvatan i zahtijeva blisku suradnju niza institucija, angažman stručnjaka te provedbu različitih testiranja, pravovremena priprema će osigurati kvalitetno uvođenje novog oblika glasanja'', smatra politologinja Kristina Kostelac, koja je kao međunarodna promatračica izbora nadzirala izbore u cijelom svijetu u sklopu Europske mreže promatrača izbora i Europske unije, i zahvaljujući tome imala uvid u različite načine glasanja. Takvo iskustvo bila je odlična podloga za veliku analizu u vidu pregleda uvođenja različitih oblika elektroničkog glasanja u demokratskim državama s naglaskom na nužne pretpostavke za uspješnu implementaciju glasanja putem interneta.
U Analizi prednosti i rizika, koju je uredio Berto Šalaj, profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a objavio Gong, Kostelac je predstavila različite inačice elektroničkog glasanja te navela argumente zagovornika i protivnika ove vrste glasanja. Velika analiza donosi i ključne primjere uspješnih i manje uspješnih pokušaja uvođenja ove vrste glasanja uz osvrt na izazove s kojima su se suočile različite zemlje.
''Više od 20 zemalja diljem svijeta koristi se nekom vrstom elektroničkog glasanja, a sustavna istraživanja o koristima i nedostacima ove vrste ostvarivanja biračkog prava kontinuirano se provode u zemljama koje su elektroničko glasanje već uvele, ali i onima koje to tek razmatraju. Pojedine države su nakon pilot-projekata ili čak višegodišnjeg korištenja elektroničkog glasanja odustale od njegove primjene, dok ih druge koriste samo za lokalne ili regionalne izbore'', objašnjava Kostelac.
Olakšana tehnička izvedba glasanja neće puno značiti onome koji smatra da nema za koga glasati
Pozitivni primjeri pokazuju korelaciju između uspješnog korištenja elektroničkog glasanja i povjerenja građana u demokratske institucije, međutim, povezanost korištenja ove vrste glasanja i povećane izlaznosti građana nije u potpunosti dokazana. Ne čudi to jer olakšana tehnička izvedba glasanja neće značiti puno onome koji na izbore ne izlazi jer smatra da nema za koga glasati, a i u slučaju Hrvatske ugrožena mu je jednakost biračkog prava zbog neusklađenih izbornih jedinica jer je za jedan mandat u jednoj izbornoj jedinici potrebno osvojiti više glasova nego u drugoj izbornoj jedinici.
Inače, elektroničko/elektronsko glasanje je širok pojam koji obuhvaća niz sustava glasanja i prebrojavanja glasova, a može se definirati i kao glasanje koje je podržano elektroničkim uređajima – od elektroničke registracije glasova, elektroničkog prebrojavanja glasova i kanala za daljinsko glasanje, primjerice putem interneta, napominje Kostelac.
Glasanje putem interneta može se provesti na tri načina: ''Prvi je internetsko glasanje na biračkom mjestu gdje se internet koristi za prijenos podataka s biračkog mjesta do lokalnog, regionalnog ili središnjeg izbornog tijela. U tom se slučaju Intranetom najčešće povezuju biračko mjesto i središnjica, dok je prostor za vanjsku manipulaciju znatno smanjen. Nadalje, glasanjem na kiosku birači imaju priliku koristiti posebna računala smještena u javnim prostorima, poput škola, knjižnica ili trgovačkih centara. Za ovaj način glasanja potrebni su posebni instrumenti za elektroničku autentifikaciju, poput digitalnog potpisa, pametnih kartica, otiska prsta i slično. Konačno, glasanjem putem interneta birači i biračice mogu glasati od kuće ili s radnog mjesta, no to otvara prostor za nove tehničke rizike jer računala nije moguće u potpunosti kontrolirati niti osigurati jednak sigurnosni standard za sve birače i biračice''.
Elektroničko glasanje je ušlo u upotrebu razvojem tehnologije i koristi se u nekim od najvećih demokracija, dok se glasovanje putem interneta najčešće koristi u malim i povijesno nekonfliktnim državama. Kako bi se kod glasanja putem interneta osigurala tajnost glasa, potrebno je osigurati određene funkcionalnosti namijenjene biračima, uključujući svakako i osobe s posebnim potrebama, ali i izbornim tijelima.
Zemlje diljem svijeta koriste elektroničko glasanje ili provode pilot-programe koji prethode njihovu uvođenju, navodi se u analizi u kojoj Kostelac detaljno opisuje potrebne korake za uvođenje internetskog glasanja u Hrvatskoj te primjere iz svijeta. Međutim, zbog opasnosti od hakerskih napada u mnogim je zemljama posljednjih godina porasla skepsa prema elektronskom održavanju izbora.
Estonija
Glasanje putem interneta je u Estoniji uvedeno kao dodatni sustav glasanja i od samog početka građani i institucije su mu pružili povjerenje. Tako da čak ni masivni hakerski napadi na estonsku infrastrukturu e-vlasti netom prije izbora 2007. godine nisu umanjili povjerenje. Birači i biračice u Estoniji trebaju samo osobno ili prijenosno računalo spojeno na Internet i osobnu iskaznicu ili elektroničku iskaznicu s odgovarajućim certifikatima i zaporkom.
SAD
Birači u SAD-u glasuju putem uređaja na biračkim mjestima koji prikupljaju njihove glasove mehanički (pritiskom na dugme) ili odabirom preko ekrana na dodir. No kontroverze izaziva činjenica da različite države SAD-a zadatak prebrojavanja glasova povjeravaju nizu privatnih tvrtki koje se bave tom djelatnošću. Na prošlim izborima zaredale su brojne optužbe, a i dalje je potreban rad na razvoju naprednijeg sustava elektroničkog glasanja koji bi trebao biti otporniji na hakerske napade.
Belgija
Nakon što je Belgija odradila eksperimentalno elektroničko glasanje magnetskim karticama i elektroničkim označavanjem biračkih listića ono se primjenjuje na svim vrstama izbora, od općih do lokalnih te se radi na kontinuiranom unaprjeđenju uz razmatranje uvođenja sofisticiranijih sustava elektroničkog glasanja.
Brazil
Svi izbori u Brazilu provode se isključivo elektroničkim putem – uređajima za glasovanje na biračkim mjestima koji su nadograđeni sustavom za biometrijsku verifikaciju birača (otiskom prsta). Višegodišnje pripreme i postupno uvođenje elektroničkog glasanja osigurali su jednu od najuspješnijih implementacija ove vrste sustava na svijetu.
Kanada
U Kanadi se koriste različiti oblici elektroničkog i/ili glasanja putem interneta te elektroničko prebrojavanje glasova u nekim jedinicama lokalne samouprave premda se na regionalnoj i nacionalnoj razini koriste klasični birački listići. Dapače, nekoliko inicijativa i analiza provedenih na pojedinim područjima dovele su do preporuka protiv korištenja glasovanja putem interneta.
Indija
Indija je provodila pilot-programe elektroničkog glasanja, a elektroničke uređaje za glasanje na biračkim mjestima uspješno koristi na nacionalnoj razini te građani imaju potpuno povjerenje u ovaj sustav glasanja pa je korištenje papirnatih biračkih listića u potpunosti izbačeno.
Venezuela
Prilikom uvođenja elektroničkog sustava glasanja putem uređaja na biračkim mjestima koji bilježe i pohranjuju odabir birača u Venezueli nije postojalo povjerenje građana u njegovu nepristranost. No daljnjim razvojem sustava Venezuela je uz Indiju, Brazil i Butan postala jedna od četiri države koje se u potpunosti koriste elektroničkim glasanjem.
Ujedinjeno Kraljevstvo
Vlasti u Velikoj Britaniji uložile su velika financijska sredstva kako bi istražile alternativne načine glasanja, uključujući glasovanje putem interaktivne digitalne televizije, SMS-om putem mobilnih telefona, osobnih računala te putem interneta u javnim kioscima, knjižnicama i supermarketima. Nakon toga je zaključeno da je elektroničko glasanje skupo i da ne dovodi do povećanja izlaznosti, a građani više vjeruju klasičnim biračkim listićima. Slična je situacija i u Irskoj, a u Škotskoj je nakon prvotnih problema došlo do korištenja njihova sustava bez kontroverzi.
Filipini
Na izborima na Filipinima bilo je određenih problema s memorijskim karticama te su one naknadno zamijenjene, ali su mnogi birači postali skeptični nakon ponavljanja izbora.
Finska
Finska je uvela sustav elektroničkog glasanja uređajima za elektroničko glasanje na biračkim mjestima u tri općine, a iako se projekt smatra uspješnim, dio glasova nije bio zabilježen zbog pogreške u sustavu te je Vrhovni administrativni sud naložio ponavljanje izbora u tim općinama. Grupa istraživača zadužena za provedbu sveobuhvatnog istraživanja o glasovanju putem interneta dala je mišljenje protiv njegova uvođenja uz zaključak da su rizici brojniji i veći od pogodnosti.
Francuska
Francuska je koristila daljinsko glasanje putem interneta kad su njihovi stanovnici koji su boravili u SAD-u birali svoje zastupnike, a kasnije je donesena preporuka protiv glasovanja putem interneta zbog sumnji u sigurnost te vrste ostvarivanja biračkog prava i sve učestalijih kibernetičkih napada.
Kazahstan
Kazahstan je još jedna od zemalja koje su se koristile elektroničkim glasanjem pametnim karticama na biračkim mjestima, ali su odustale od tog modela.
Nizozemska
Premda su različiti oblici elektroničkog glasanja u Nizozemskoj bili u upotrebi 20 godina, aktivisti su uspjeli dokazati da sustav koji se koristi može, pod određenim uvjetima, ugroziti tajnost glasa.
Njemačka
U Njemačkoj je elektroničko glasanje proglašeno neustavnim nakon tužbe dvojice građana koji su tvrdili da je sustav jednostavno hakirati uz objašnjenje da, prema Ustavu, svi izbori moraju biti javni.