Za savladavanje stranog jezika potrebno je vrijeme, predanost i učenje, ali i volja. Sve je to proces koji unatoč mogućim poteškoćama pruža veliko zadovoljstvo. U trenutku u kojem počinjemo razumjeti strani jezik otvara se posve novi svijet, a i o već poznatome razmišljamo na drukčiji način.
Upoznavanje različitih kultura, promicanje tolerancije, sloboda komunikacije, mogućnost napredovanja u struci i otvaranje novih poslovnih mogućnosti neke su od brojnih blagodati učenja i znanja stranih jezika koje je za DNEVNIK.hr istaknula Mirjana Rakić, organizatorica nastave u školi stranih jezika SOVA.
''Osim što je nekim polaznicima poznavanje stranog jezika uvjet za obavljanje posla, šire se horizonti, upoznaje se kultura i različitost drugog i prihvaćanje istih", napomenula je za DNEVNIK.hr Jasna Ćirić, koordinatorica tečajne nastave u Centru za strane jezike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nikad nije prekasno
Premda se i dalje može čuti da je u starijoj dobi prekasno za nešto novo, pa tako i kada je riječ o učenju stranog jezika, riječ je o mitu. Svaka dob ima svoje prednosti u tom procesu, a razlika se odnosi na način učenja.
"Najbolje je početi u ranom djetinjstvu jer djeca između četvrte i šeste godine kroz zabavne sadržaje najbolje usvajaju intonaciju, ritam, strukturu i izgovor. Svakako je uputno početi s učenjem prije 10. godine jer je u toj dobi usvajanje jezika spontano i puno produktivnije. Nikad nije prekasno početi učiti jer stariji učenici mogu iskoristiti svoja iskustva i postignuta znanja kako bi usvojili nove informacije. Djeca uče imitacijom, dok odrasli polaznici, zahvaljujući socijalnoj motivaciji, uče brže i lakše usvajaju gramatička pravila zbog svoje kognitivne zrelosti", objasnila je Rakić.
Da je dobro početi s učenjem stranih jezika što ranije, navodi i Ćirić: "Pogotovo zbog dostupnosti tehničkih mogućnosti - različitih aplikacija, igara, poučnog sadržaja. Pod uvjetom da je sadržaj primjeren dobnoj skupini i da ga nastavnik metodički vodi. Na taj se način spontano pobuđuje interes kod djeteta za stranim jezikom. Iz iskustva naše škole nikada nije prekasno početi s učenjem stranog jezika - mi imamo polaznike i starije životne dobi."
Nažalost, za neke ipak postoji ograničavajući faktor – financije. Naime, mnogi si unatoč želji i volji ne mogu priuštiti učenje ili usavršavanje znanja stranih jezika. Škole tome nastoje doskočiti mogućnošću plaćanja u ratama, a na kraju polaznici polažu ispit za svjedodžbu koja je javna isprava, s pravom upisa u e-radnu knjižnicu.
Aplikacije nisu dovoljne
Napretkom tehnologije pojavilo se i sve više aplikacija. No one nisu dovoljne za učenje jezika. "Možda to funkcionira u početku, nekoliko lekcija, ali čovjek ima potrebu za pravom komunikacijom i povratnom informacijom, a to dobiva pri strukturiranom učenju. Škole stranih jezika vrlo su dobre za učenje jezika, nastava je strukturirana, komunikacija je konstantna, uči se u manjim grupama.
Motivacija za učenjem na visokom je nivou. Nastavnici su diplomirani profesori stranog jezika, s položenom metodikom i vrlo motivirani", ističe Ćirić.
Da aplikacije mogu biti korisne na samom početku učenja i kao dodatni alat, ali da se nikako na njih ne treba osloniti i očekivati da će vas dovesti od nule do nekog nivoa normalne komunikacije, smatra i Rakić.
"Prije svega, učenje jezika podrazumijeva sve jezične vještine - čitanje, pisanje, slušanje i govor, a aplikacije su uglavnom fokusirane na jednu vještinu, najčešće vokabular. Aplikacija vam ne može reći kakav vam je izgovor i intonacija, jeste li prenijeli poruku u duhu jezika ili ne. Aplikaciju je netko izradio i kao takva je limitirana, ona će ispraviti vašu gramatičku pogrešku, ali neće vam objasniti zašto je nešto pogrešno i kako da napredujete, tj. na što se trebate fokusirati da biste napredovali. Uspjeh s aplikacijom ne znači da ćete naučeno znati i primijeniti u stvarnom životu", objašnjava Rakić.
Dobri nastavnici iznimno su važni, no upozorava i na veliki problem – nedostatak kadra: "Sve manje mladih odlučuje se za nastavnički smjer studija – osnovni je razlog potplaćenost i generalno nisko mjesto na društvenoj ljestvici vrijednosti i poštovanja."
Kada je riječ o aktualnom stanju i znanju, Rakić navodi da se oko 60 posto stanovnika Hrvatske izjašnjava da govori engleski, oko 40 posto njemački - može se pretpostaviti da je to A2 do B1 nivo, koji je dostatan za svakodnevnu jednostavnu komunikaciju: "Odraslim polaznicima najteža je gramatika i imaju problema s izgovorom i intonacijom zbog utjecaja materinskog jezika.“
Gramatika nije bauk
''Gramatika je uvijek jedan od zahtjevnijih elemenata u učenju jezika, ali ona se više ne uči na posve tradicionalan način. Inkorporirana je u učenje tako da se uči što spontanije", objašnjava Ćirić, čija škola radi sa studentskom populacijom i odraslima: "Donja je granica 15 godina, ali imamo tek nekoliko srednjoškolaca. Možda je malo više žena na našim tečajevima. Interesi su razni. Imamo poslovnjaka, putnika, ljubitelja stranih jezika, književnosti, glazbe. Javljaju nam se i ljudi koji žele usavršiti znanje stranog jezika, ali i oni koji kreću od početka."
Najveći je interes i dalje među djecom i tinejdžerima, a odrasli se odlučuju za strane jezike zbog raznih motiva, dodaje Rakić: "Neki jezici uče se iz gušta, npr. španjolski, talijanski, francuski, a neki iz potrebe kao engleski i njemački. Primjećujemo trend manjeg broja početnih tečajeva na engleskom i njemačkom jer polaznici uglavnom već imaju nekakvo predznanje. Tu se onda uglavnom radi ili o održavanju postojećeg nivoa ili o usavršavanju."
"Velik dio tečajeva koje odabiru poslovni korisnici krojen je, odnosno kreiran prema njihovim potrebama. Poslovni ljudi žele u relativno kratkom roku ovladati ciljanim vokabularom vezanim uz struku, pa se u takvim slučajevima prilagođava njima tako da se na odgovarajućem jezičnom nivou (prema smjernicama Europe od A1 do C2) onda kreiraju materijali koji će im biti relevantni", objasnila je Rakić.
Kad je riječ o školama, u Hrvatskoj 97 posto učenika uči engleski, 35 posto njemački, osam posto talijanski, a ostali su jezici ispod dva posto, navodi Rakić i dodaje: "U Europskoj uniji engleski je najzastupljeniji, ali drugi je jezik francuski, njemački je treći. Razlog – u EU-u je francuski drugi službeni jezik diplomacije. Hrvatska je među sedam zemalja EU-a u kojima drugi strani jezik nije obvezan, a engleski, kao prvi strani jezik u našem kurikulumu ima samo 66 sati godišnje, u usporedbi s Bugarskom, gdje se godišnje uči 114 sati."
Stoga je, kaže, razumljivo da se roditelji koji žele da djeca doista nauče suvereno vladati stranim jezikom odlučuju za dodatne sate učenja: "Još ako uz to kao kruna dolazi i međunarodno priznata diploma, onda je to najbolje uložen novac. Znanje barem jednog stranog jezika ključno je iz više razloga - osobne ispunjenosti, socijalne uključenosti i mobilnosti te konkurentnosti na tržištu rada."
Engleski i njemački i dalje su na samom vrhu, ali visoko kotiraju i drugi strani jezici, a trendovi se mijenjaju.
"Iako djeca uče engleski u školi, postoji veliki interes za dodatnim usavršavanjem jer su roditelji prepoznali potrebu da engleski u današnje vrijeme mora djeci biti drugi materinski jezik, kao i potrebu za međunarodnim diplomama, koje su preduvjet bilo kakva budućeg akademskog ili poslovnog usavršavanja. Njemački je drugi po zastupljenosti, uglavnom zbog ekonomskih razloga, preseljenja ili ostvarivanja boljeg statusa na tržištu rada. Ostali su jezici dosta podložni trendu – talijanski je ljudima zanimljiv zbog blizine Italije i za potrebe turizma, francuski i španjolski uglavnom za osobno zadovoljstvo", objasnila je Rakić.
Veliki interes postoji i za švedskim i nizozemskim, dodala je Ćirić te podsjetila: "U ranijem periodu učio se dosta i ruski jezik, ali, nažalost, zbog političke situacije taj je interes trenutačno malen."
Raste interes i za učenjem arapskog jezika i kulture, a pogotovo kineskog. Varijacije arapskog jezika govori više od 400 milijuna ljudi. Važno je reći da postoje različiti dijalekti te je arapski jezik jedan od najpoznatijih primjera diglosijskih jezika. No postoji standardni arapski jezik i svi Arapi mogu se međusobno razumjeti ako njime govore, a arapska kultura vrlo je bogata i važna.
Motivacija je ključ
Kada je Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu počeo s provođenjem tečajeva standardnog kineskog jezika u rujnu 2012. godine, četiri mjeseca nakon službenog otvorenja, pojam učenja kineskog jezika bio je jedna velika nepoznanica i izazivao je podijeljene reakcije okoline, prisjetila se za DNEVNIK.hr Jelena Vrhovski, viša stručna savjetnica na Konfucijevu institutu Sveučilišta u Zagrebu.
"Neki su se čudili samoj ideji jer su smatrali da se vrijeme može pametnije iskoristiti, dok su drugi bili svjesni važnosti kineskog i potencijala koji poznavanje tog jezika donosi. Danas se kineski jezik može učiti gotovo na svakom koraku, u gotovo svakom hrvatskom gradu i u velikom broju škola stranih jezika. Od akademske godine 2024./2025. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu počet će s izvođenjem prvog sveučilišnog prijediplomskog studijskog programa Sinologija. Tri godine kasnije započet će i diplomski studij. To je velik i značajan pomak za našu zemlju i za sve zainteresirane za kineski jezik i kulturu", istaknula je Vrhovski.
Može se objasniti ulogom NR Kine na svjetskoj političkoj i gospodarskoj karti, njezinim otvaranjem prema ostatku svijeta, objasnila je Vrhovski: "Jačanjem gospodarske suradnje između Republike Hrvatske i NR Kine, sve većom prisutnošću kineskih tvrtki, bogatom kulturnom razmjenom, brojnim stipendijama NR Kine i studentskim razmjenama, povećanim brojem kineskih turista i interesom za našu zemlju…"
"Puno je tu faktora koji direktno ili indirektno utječu na stupanj zanimanja hrvatske javnosti za kineski jezik i kulturu, a vjerujemo da je i Institut svojim radom na popularizaciji kineskog jezika i kulture doprinio tom znatnom pomaku u pozitivnom smjeru. Gotovo 11.000 polaznika u 11 godina rada brojka je kojom se ponosimo", istaknula je Vrhovski.
Prema podacima s posljednjih upisa na početnički tečaj standardnog kineskog jezika, interes za njegovo učenje najviši je kod mladih od 18 do 24 godine (28 posto) i od 25 do 35 godina (23 posto), kao i kod poslovnih ljudi od 35 do 44 godina (26 posto). Naime, 77 posto od ukupno prijavljenih kandidata imalo je između 18 i 44 godina, navela je Vrhovski.
Motivi su razni i variraju od osobe do osobe: "Od želje za upoznavanjem njima daleke i nepoznate kulture, planiranja putovanja u Kinu, fascinacije kineskim znakovima i kineskim jezikom do planova za studiranje na jednom od mnogobrojnih kineskih sveučilišta. Mladi također smatraju da će im poznavanje kineskog jezika donijeti potrebnu konkurentnost na tržištu rada te ga smatraju važnom stavkom svoga budućeg životopisa."
Kada je riječ o poslovnim ljudima, napominje da se većinom radi o privatnim interesima prema kineskom jeziku i kulturi, ali sve je više pojedinaca koji surađuju s kineskim tvrtkama i/ili odlaze poslovno u Kinu na dulji ili kraći period te žele naučiti osnove kineskog jezika, kineske kulture i poslovnog bontona.