Ondje gdje nema slobode mišljenja i govora vlada prosječnost i konformizam. Baš kao u Hrvatskoj koja je ulaskom u EU prihvatila i europsku pravnu stečevinu, onu koja prihvaća slobodu govora kao temeljno pravo, osim govora koji poziva na nasilje. Čini se da novinari ne rade ništa drugo nego isključivo pozivaju na nasilje kad su tako zanimljivi policiji i pravosuđu.
''Sloboda medija jest ugrožena i to smo vidjeli na nekoliko primjera. Osim Gordana Duhačeka, možda je najistaknutiji primjer Đurđice Klancir i upada u redakciju. Tu je i niz tužbi protiv novinara i novinarki i medija, a kad maknemo i taj dio ostaje činjenica da novinari trpe prijetnje, šikaniranje i omalovažavanje od strane političara'', ističe Jelena Tešija iz GONG-a.
''Nema kod nas slobode govora na onoj razini američkog tipa na kojem smo kolega Borna i ja odrasli i radimo ovo u američkom smislu slobode govora, toga nema. Ali neće ga ni biti ako nitko to neće raditi, mi moramo to raditi da bi došli do toga, znači ako ćemo ovdje imati probleme, onda je to cijena koju smo spremni platiti ako želimo da ova zemlja bude mjesto gdje će se moći prakticirati sloboda govora.
Moj posao je propitivati granice i ako ću dobiti po prstima dobit ću po prstima, ali idem s uvjerenjem da je sloboda govora i mišljenja puno bitnija stvar od neke materijalne stvari kao što su himna, grb'', kazao je novinar i satiričar Domagoj Zovak.
Zovak je upravo zaradio kaznenu prijavu zbog izrugivanja grbu. U kojem će smjeru pasti sudačka odluka, nitko ne želi nagađati. Pravosuđe mora naći tu tanku granicu između slobode govora kroz ruganje i satiru i povrede prava zaštićenoga zakonom. Ipak, jedan bi slučaj mogao trasirati i odluku u posljednjem slučaju, onome novinara Duhačeka.
''Nogometni dužnosnik u javnom diskursu na radiju se referirao na državnog dužnosnika i bio je zbog toga procesuiran. U takvom postupku sud je nađao za shodno da donese potvrđenu, pravomoćnu, oslobađajuću presudu jer je vagao da takav diskurs nije pozivanje ni na kakav javni linč'', kaže odvjetnik Milko Križanović.
Jesu li kritike kažnjive?
Bilo kakve kritike kojima se, primjerice, vrijeđa policija nisu dobre, prije svega s aspekta moralne osude, no važnije je pitanje je li kažnjivo. ''Ja želim vjerovati da takve stvari neće biti kažnjive ako su dane s osnova ukazivanja na loše radnje tih institucija. Ne možemo raditi od bilo koje institucije ili pojedinca da su javnom diskursu nedodirljivi. Dodirljivi su svi, svi su su dužni trpjeti kritike'', govori Križanović.
''Razlika između toga da kažete: 'Policija generalno koristi prekomjernu silu ' ili da u slučaju ove pjesmice kod Duhačeka kritizirate ozbiljan ekološki problem na svoj način, i sad ta pjesmica vam se može svidjeti i ne mora, ostaje činjenica da je to bila bitna kritika novinara koji želi ukazati na problem i onda to stavljati u paralelu s ovim kad vam netko kaže da te treba ubiti, a žene često i silovati, nije usporedivo'', objašnjava Jelena Tešija.
Nevjerojatna je količina osjetljivosti svih naših dužnosnika i institucija na kritiku, satiru, ruganje i humor. Daleko smo od prakse SAD-a ili Velike Britanije gdje crtane serije ili stand-up komičari nemilosrdno, ali s duhom i ironijom propituju zdrav razum cijele javnosti. U Hrvatskoj su, pak, posebno osjetljive konzervativne udruge.
''Bogu hvala na njima jer oni daju turbo materijala za zafrkanciju. Blagoslov mog posla su ljudi koji imaju uvjerenja oko kojih preemotivno reagiraju, a utemeljena su na nekim knjigama koje su nekad davno pisane od nekih pastira na komadu ovčje kože. Ovo je sad bio primjer sitnog podbadanja. Ja volim reći takvim ljudima: 'Ali ne smijemo se mi vama koji vjerujete, mi se smijemo vama u to u što vjerujete''', govori Zovak.
Prostor slobode se sužava
Društvo je demokratsko onoliko koliko je pravo govora slobodno. S obzirom na broj tužbi, ponajprije protiv novinara, nije teško zaključiti da se prostor slobode sužava. Pravosuđe ima težak zadatak uhvatiti sve nijanse izrečenoga i napisanoga ne bi li odvagnulo je li što od toga maliciozno ili nije.
''Guše li se te slobode, pokušavaju li se staviti pod kontrolu, mislim da smo svjedoci toga i ova vaša pitanja i ova vaša emisija idu u prilog tome da se u društvu događa nešto loše, da određena skupina, određeni ljudi, određeni interesi žele stvoriti novinarima autocenzuru'', zaključuje odvjetnik Križanović.
Svojedobno je jedan od najpoznatijih sudaca američkoga Vrhovnog suda Holmes zaključio da je um netolerantnoga čovjeka poput zjenice oka: što je više svjetla (istine), to se on više stisne. Hrvatska se upravo utapa u netoleranciji, u lijenosti duha, u komociji starih, netolerantnih ideja. Satira i kritika u takvome društvu imaju sve manje mjesta. ''Društvo bez satire bi bilo Sjeverna Koreja'', kaži satiričar Zovak.