Pravo na drugo mišljenje jedno je od relativno nepoznatih prava svih građana, koje je svima garantirano i Zakonom o zaštiti prava pacijenata. Točnije, njegovim člankom 10.
"Pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svome zdravstvenom stanju. Drugo stručno mišljenje pacijentu je, na usmeni ili pisani zahtjev, obvezan dati svaki zdravstveni radnik visoke stručne spreme i odgovarajuće specijalizacije, koji nije sudjelovao u izravnom pružanju određenog oblika zdravstvene usluge pacijentu".
No, bez obzira na zakon, pacijenti se i dalje često ustručavaju iskoristiti svoje pravo na drugo mišljenje jer misle da će tako pokazati nepovjerenje u liječnika koji je postavio dijagnozu. Smatraju kako će to zdravstveni radnik smatrati uvredom. Ipak, korištenje ovog prava iznimno je bitno, a u nekim se slučajevima može pokazati i kao presudno za nečiji život i zdravlje.
Drugo stručno mišljenje iznimno je bitno i može predstavljati mogućnost da više stručnjaka dovede do cjelovitije slike pacijentova stanja. Naime, iako slijede ista pravila, nemaju svi doktori isto iskustvo, pa ni pristup liječenju. Zato je korisno čuti što drugi stručnjaci misle. Drugo mišljenje može pridonijeti točnijem dijagnosticiranju bolesti i boljem liječenju, a pomaže pacijentu da shvati da i on može sudjelovati u odlukama o svom liječenju.
"Drugo mišljenje može biti korisno u slučaju kompleksnih dugotrajnih bolesti, onkoloških bolesti, rijetkih bolesti i kod donošenja odluke o operativnom zahvatu, ukoliko ga pacijent traži od liječnika specijalista ili subspecijalista u zdravstvenoj ustanovi koja ima više iskustva u liječenju neke bolesti ili stanja", objasnio je predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu Ivica Belina.
"Pritom je važno da liječnik od kojeg se drugo mišljenje traži dosad ni na jedan način nije bio uključen u liječenje pacijenta koji traži drugo mišljenje. To može biti vrlo važno za postavljanje dijagnoze i donošenje odluke o liječenju određenog pacijenta, a može biti uzrokovano neadekvatnom komunikacijom pacijenta s medicinskim osobljem, nezadovoljstvom priopćenom dijagnozom, nesigurnošću vezanom uz predloženo liječenje, željom za primjenom neke druge vrste liječenja, saznanjem da je neki liječnik iskusniji ili stručniji u liječenju određenih bolesti/stanja...", kaže Belina.
Kako do drugog mišljenja?
Kako bi ostvarili ovo svoje pravo, pacijenti se trebaju javiti liječniku opće prakse koji im tada mora napisati uputnicu za drugo mišljenje. Za to se izdaje A4 uputnica. Po dobivanju uputnice, pacijent se treba naručiti u roku od 90 dana. Rok za realizaciju je 180 dana od narudžbe.
Također, prema zakonu, pacijent ima pravo izabrati i drugu bolničku ustanovu, te ne mora nužno ići u onu koja mu je dodijeljena po mjestu stanovanja. No, pravo se odnosi na zdravstvene ustanove koje imaju ugovore sa HZZO-om. Privatne zdravstvene ustanove nisu dio ovoga prava, pa ih pacijent sam mora financirati. Isto je slučaj s traženjem mišljenja u inozemstvu.
Mišljenje uključuje provjeru dijagnoze, preporučene dijagnostike i terapije, ili samo dijelove koji pacijenta posebno zanimaju.
"Veliki broj pacijenata koji nam se obraćaju s pitanjima o svom liječenju uputili smo na njihovo pravo na drugo mišljenje, tako da mislim da svijest o tome nije posebno visoka. Izuzetak su roditelji oboljele djece i obitelji oboljelih od rijetkih bolesti, koje po mojim saznanjima traže drugo mišljenje u ekspertnim centrima, ponekad i izvan Hrvatske", rekao je Ivica Belina.
Prema istraživanju poznate Mayo klinike iz 2021., drugo mišljenje može smanjiti rizik od pogrešne dijagnoze za 50 posto. Upravo zato, bez obzira na stav liječnika, pacijenti bi se trebali ohrabriti i potražiti drugo mišljenje.
Ne znate koja su vaša prava? Kako ih ostvariti? Država se nije previše potrudila objasniti na što sve imamo pravo, ali mi smo tu da vam pomognemo. Jer ako imaš pravo – ostvari ga.
Svoju priču pošaljite na reporter@novatv.hr.