Ovom su odlukom otvorena vrata prihvaćanju desetaka ostalih identičnih ustavnih tužbi bivših pripadnika HVO-a koje čekaju na rješavanje pred tim sudom.
Odluka Ustavnog suda u slučaju Lamešić donesena je 20. prosinca prošle godine i usvojena je većinom glasova. Od 11 ustavnih sudaca koji su bili na toj sjednici osam je glasalo za nju, dok su troje - Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović - glasali protiv te napisali izdvojeno mišljenje u kojem tvrde da je odluka koju je Ustavni sud većinom glasova donio protuustavna i protuzakonita.
Ivo Lamešić jedan je od desetak tisuća pripadnika HVO-a kojima je u razdoblju od 1997. do smjene HDZ-a s vlasti 2000. tadašnje Ministarstvo obrane dodijelilo status ratnih vojnih invalida. Dobili su ga na temelju navodnog ranjavanja na južnom bojištu 1993. i 1994. godine, nerijetko na istom mjestu i istog datuma. Svima su invalidnost stečenu u ratu, kao i stupanj invalidnosti, potvrdile liječničke komisije iz BiH, a MORH ih je potvrdio.
Iz odluke Ustavnog suda vidljivo je da je i u slučaju Ive Lamešića, pripadnika postrojbe HVO-a iz Orašja u Bosanskoj Posavini, službenu prijavu o njegovu ratnom stradavanju 26. veljače 1997. potpisao tadašnji zapovjednik Specijalne postrojbe MORH-a, general-bojnik Ljubo Ćesić Rojs.
Desetak tisuća ovakvih odluka o dodjeli statusa RVI nikada nije službeno uručeno pripadnicima HVO-a. Godine 2022. dio tih rješenja, odnosno njihovih kopija, misteriozno je "procurio" iz MORH-a pa je dio pripadnika HVO-a na temelju tih rješenja počeo dizati tužbe protiv Hrvatske tražeći da im se priznaju sva prava koja imaju i hrvatski ratni vojni invalidi pripadnici hrvatskih Oružanih snaga – ne samo braniteljsku mirovinu nego i ostala financijska prava koja taj status osigurava: osobnu invalidninu, dodatak na tuđu njegu i pomoć, ortopedske dodatke, stambeno zbrinjavanje...
Sanaderova je Vlada 1. lipnja 2006. sklopila međudržavni ugovor s BiH, svojevrsni "džentlmenski dogovor" s pripadnicima HVO-a: Hrvatska im se obvezala isplaćivati braniteljske mirovine (i danas hrvatsku mirovinu, prema najnovijim podacima HZMO-a, prima 6766 bivših članova HVO-a, u prosječnom iznosu od 3803 kune), ali ne i ostala financijska prava koja s osnove invaliditeta uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, pripadnici hrvatskih Oružanih snaga.
No Lamešić i više stotina HVO-ovaca nisu time bili zadovoljni pa su nastavili s tužbama protiv RH.
Milanovićeva je Vlada u Zakon o pravima hrvatskih branitelja u prosincu 2012. ugradila novi članak 42. po kojem će se ništavnim proglasiti svako MORH-ovo rješenje o priznanju statusa RVI osobama "koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske". Do kraja 2013. Ministarstvo branitelja provelo je reviziju MORH-ovih rješenja iz 90-ih kojima su statusi RVI dodijeljeni pripadnicima HVO-a i proglasilo ih nezakonitima, uz obrazloženje da članovi HVO-a nisu sudjelovali u obrani suvereniteta RH i na nalaze se u registru hrvatskih branitelja.
HVO-ovci su u siječnju 2014. zatražili ocjenu ustavnosti te zakonske odredbe tvrdeći da je protuustavna jer im se njome retroaktivno oduzimaju status i prava dodijeljeni devedesetih. Ustavni je sud, međutim, četiri godine taj zahtjev držao u ladici, a 2018. postupak ocjene ustavnosti obustavio uz obrazloženje da sporna zakonska odredba više nije na snazi jer se od studenoga 2017. primjenjuje novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja.
No upravni sudovi potom su bili zatrpani pojedinačnim tužbama bivših pripadnika HVO-a kojima je Ministarstvo branitelja 2013. poništilo status ratnih vojnih invalida. Stoga je Visoki upravni sud 23. rujna 2020. donio oglednu presudu u kojoj je zauzeo pravno stajalište da status hrvatskog ratnog vojnog invalida u Hrvatskoj ne mogu imati osobe koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta RH i nisu u registru branitelja. Slijedom tog stava, Visoki upravni sud u protekle dvije godine donio je više desetaka, a pojedini izvori tvrde i više stotina pravomoćnih presuda kojima su odbijene tužbe pripadnika HVO-a protiv hrvatske države. Među njima je i tužba HVO-ovca Ive Lamešića.
Ustavni sud, međutim, u svojoj odluci kojom usvaja Lamešićevu ustavnu tužbu i ukida pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda ističe da radi zaštite načela dobrog upravljanja i u općem interesu, država može ispravljati svoje greške "čak i onda kad su te greške posljedica njezina vlastitog nemara", ali to mora učiniti dosljedno i pravovremeno. U ovom slučaju, ističe se u odluci većine u Ustavnom sudu, država to nije učinila na vrijeme, pa je povrijedila načelo stečenih prava i legitimnih očekivanja građana, odnosno ustavno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud u odluci ističe i da Visoki upravni sud, odbijajući Lamešićevu tužbu protiv države, nije uzeo u obzir da je u studenome 2017. stupio na snagu novi Zakon o pravima branitelja, u čijem 139. članku stoji da će se zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a koji su ostvarili status HRVI i pravo na osobnu invalidninu, piše Jutarnji list.