Premda je pravo na stanovanje temeljna ljudska potreba, a ne luksuz, priuštivost stanovanja u Hrvatskoj postaje sve veći problem. Sustavne strategije stambenog zbrinjavanja nema već nekoliko desetljeća, a država se samo čvrsto drži propagiranja vlasništva i parcijalnih mjera iako mnogi stručnjaci upozoravaju da to dodatno podiže ionako nerealno visoke cijene nekretnina.
Da Hrvatska treba iz korijena redefinirati stambenu politiku i povezati je s gospodarskom, demografskom i socijalnom politikom, često upozorava pučka pravobraniteljica, koja i u svojim izvješćima govori o pravu na adekvatno stanovanje. Koliko je Hrvatskoj nužna održiva i pravednija stambena politika koja nudi raznolike oblike priuštivog stanovanja i odgovara na stvarne potrebe građana, pokazalo je i istraživanje Prava na grad, vodeće organizacije za stambena prava u Hrvatskoj, a iz kojeg su proizašle i preporuke za oblikovanje stambenih politika.
''Pravo na adekvatno stanovanje podrazumijeva dom kao temelj stabilnosti i sigurnosti pojedinca i obitelji, okosnicu društvenog i emocionalnog života, ali sve češće i radno mjesto, a koliko je važan postalo je posebno jasno za vrijeme epidemije. To pravo odnosi se i na osiguranje zaštite od nezakonitih deložacija, a povezano je i s dostupnošću zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju te s pristupom sustavu odvodnje te energiji. Ono ne znači obvezu države da svakome dodijeli stan ili kuću, već se radi o obvezi osmišljavanja mjera kojima se pomaže u osiguranju dostojnog stanovanja, uključujući i subvencije i olakšice, dostupnost infrastrukture i slično na nediskriminatoran način te kako bi se preveniralo beskućništvo'', istaknula je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.
Važan element u tom procesu predstavlja stambena strategija koju Hrvatska još uvijek nema, ali mogla bi biti dobra vijest da se na njoj napokon radi. Neće valjda doći do prigodnog zastoja s obzirom na promjenu čelnoga čovjeka.
Iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine za DNEVNIK.hr kazali su da je u izradi stambena strategija Republike Hrvatske do 2030. godine koja bi trebala dugoročno sagledati problematiku stanovanja u Hrvatskoj.
''Izrađena je Analiza stanja stambenog fonda u Hrvatskoj koja je dio aktivnosti u izradi Strategije. U tijeku su pripremne aktivnosti na području stanovanja za potrebe daljnjeg rada i razvoja stambene politike, a u vezi s dokumentom Nacionalne razvojne strategije do 2030. u kojem je uvedena nadležnost Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da izradi ovaj strateški dokument. U planu za ovu godinu je i izrada Analize sustava stanovanja članica Europske unije, Analize sustava stanovanja i stambenog fonda u odnosu na popis stanovništva u Hrvatskoj, Izrada smjernica i potrebnog sadržaja Plana sustava i modela stanovanja te Izrada Plana sustava i modela stanovanja u Hrvatskoj'', najavili su iz resornog ministarstva.
U tijeku je i izrada izmjena i dopuna Zakona o najmu stanova u tijeku. Provedeno je javno savjetovanje, no s obzirom na to da je izrada izmjena Zakona u tijeku, iz Ministarstva nisu htjeli iznositi konkretne informacije vezane za rješavanje te tematike: ''No možemo najaviti kako će se u izmjenama Zakona urediti novi rok u kojem će vlasnici stanova doći u posjed svojih nekretnina, a jedna je od predloženih mjera i naknada razlike najamnine vlasnicima u prijelaznom periodu te adekvatno stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca, primjerice, subvencioniranjem najamnine za zamjenske stanove, smještajem u domove za starije i kupnjom vlastitih stanova.''
''Zakon o najmu je zastario''
Radni prijedlog Zakona uskoro će biti dostavljen radnoj skupini radi usuglašavanja. Bit će važno vidjeti na koji način će se pažnja posvetiti podstanarstvu s obzirom na to da se ono ne prepoznaje kao relevantan i dovoljno zastupljen oblik stanovanja, a regulacija podstanarskih statusa u potpunosti je zanemarena.
A riječ je o jednoj od ključnih skupina, za koje se pokazalo da su posebno zapostavljene u postojećim mjerama stambenih politika. Uz njih su tu i mladi koji žive u roditeljskom domu, vlasnici s kreditom koji su stambeni prostor kupili isključivo iznosom kredita i oni koji žive u imovini supružnika i/ili njihovih roditelja, a riječ je pretežno o ženama.
''Zakon o najmu stanova zastario je i ne prati potrebe najmoprimaca i probleme s kojima se suočavaju. Potrebno je regulirati podstanarski status, što znači povećanje sigurnosti i standarda stanovanja, osigurati stambenu zaštitu za hitne situacije razvojem privremenih i povremenih tipova smještaja za pojedince u riziku od beskućništva, žene žrtve nasilja, izbjeglice i Rome. Potrebno je razvijati zadružno stanovanje i civilno-javna partnerstva, ulagati u izgradnju priuštivih najamnih stanova u javnom vlasništvu, raditi na informiranju o stambenim pravima te ulagati u razvoj upravljačkih mehanizama u sektoru stanovanja u jedinicama lokalne samouprave'', neke su od ključnih preporuka proizašlih iz istraživanja Prava na grad o stambenim statusima, strukturi vlasništva i stambenim potrebama za različite društvene skupine.
Na tom su tragu i preporuke pučke pravobraniteljice, a iako velikog problema s cijenom stanovanja i siromaštva koje takva cijena prouzrokuje nisu lišene ni druge europske države, primjera dobre prakse iz svijeta iz kojih bi Hrvatska mogla učiti ne nedostaje.