Na Televiziji Student Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu danas je održan prvi Facebook Live razgovor u sklopu digitalnog projekta za mlade #VideoEuropa, koji tijekom 2017. godine zajednički provode Ured za informiranje Europskog parlamenta i Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj.
'Istraživanja su pokazala da smo nedovoljno potkovani i kad govorimo o temeljnim vještinama, poput znanja matematike i čitanja. ' Na temu mladih u Hrvatskoj te nezaposlenosti govorili su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu Ivana Maletić i Jozo Radoš, a moderator je bio reporter Nove TV Vjekoslav Đaić.
Mladi i nezaposlenost, to je jedno od gorućih pitanja u EU-u, pa tako i u Hrvatskoj. Bili smo dugo na 3. mjestu. Je li se stanje promijenilo?
Maletić: "Pa, promijenilo se u smislu da je ipak manja nezaposlenost mladih u odnosu na 2014., 2015., kada smo bili na 45 odnosno preko 40 posto nezaposlenosti mladih, znali smo reći svaka druga mlada osoba je bez posla. Sada je svaka treća, svaka četvrta. Dakle, još uvijek je to gorući problem".
Postoji li neko konkretno rješenje koje bi danas moglo zadovoljiti milijune mladih u Europi bez posla?
Radoš: "Mladi su tu najranjivija skupina i zato je potrebno prema mladima imati neke posebne politike. Pravo rješenje je zapravo rast gospodarstva i povećanje opće zaposlenosti, ali dok se to ne dogodi, treba primjenjivati te specijalne politike".
Maletić: "Evo imali smo baš prošli tjedan u Europskom parlamentu izvješće o robotici. Činjenica je da će mnogi poslovi koji se mogu automatizirati, zaista biti automatizirani. Ali zato trebaju inženjeri, trebaju ljudi koji će nadgledati te procese, poboljšavati ih, omogućiti kvalitetnu automatizaciju. Jednostavno, znanja koja su potrebna u budućnosti više neće biti ista. Ta je budućnost već u mnogim državama i sadašnjost. (...) Zbog toga je Europska komisija izašla s jednim novim programom vještina za Europu. Traži se od svih država članica da mijenjaju svoje obrazovne sustave i sustave znanosti. Mladi se moraju što više učiti novim vještinama i načinima rada. Uvode se nova znanja u obrazovne procese, od timskog rada, argumentiranja, mogućnosti kritičkog promatranja, promišljanja, da ne govorimo o digitalizaciji, robotici, tehničkim znanjima koja se moraju zaista uvesti.
Istraživanja su pokazala da je nedovoljno vještina kad govorimo i o onim temeljnim vještinama poput znanja matematike, čitanja. Činjenica je da dolazi vrijeme kada će nam trebati ljudi koji su maštoviti i kreativni, s puno različitih znanja, koji će znati upravljati informacijskim tehnologijama, raditi i proizvoditi nove kreativne proizvode i usluge i procese, jer sve ono što je repetitivno, što se može automatizirati, ali i što je često opasno za zdravlje ljudi, odrađivat će roboti."
Je li nas zapravo vrijeme pregazilo? Mi već 25 godina učimo informatiku po nekom starom programu. Zašto smo toliko spori? U tih 25 godina hrpa trendova i stvari se promijenilo, kako na tržištu rada, tako i u nekakvim obrazovnim formatima i formama. Je li spor sustav, je li riječ o tome da ne postoji politička volja da se to mijenja?
Radoš: "Radi se o nesposobnosti. Život gazi ljude, pa tako i one koji donose političke odluke. Mi jednostavno nismo dovoljno izgradili naš politički i pravni sustav, koji se nose i s tom vrstom izazova. Puno je posla pred nama, i pred ovom Vladom i pred svakom drugom. Mi jednostavno nemamo tu sposobnost prilagođavanja. Onaj tko nema tu sposobnost, taj je u lošoj poziciji".
Maletić: "Istraživanje je pokazalo da smo mi pali po svim ljestvicama i ljestvicama društvenog kapitala i ljestvicama talenata baš zato što nismo mijenjali naš obrazovni sustav. Obrazovni sustav ne može biti stalno isti. Mora se prilagođavati potrebama na tržištu rada, potrebama gospodarstvenika. Sve mora biti usko povezano i isprepleteno i pratiti nove, moderne trendove. Naši mladi se sada moraju školovati za radna mjesta i poslove budućnosti. Jer oni neće raditi u 2017. Oni će raditi za 10 godina. I obrazovni sustav to mora percipirati".
Stručno osposobljavanje i novac iz Europske unije
Čini mi se da zapravo dobre stvari dolaze iz nekakvih privatnih inicijativa pa onda za sobom vuku cijeli sustav. A ne bi li trebalo biti upravo obrnuto?
Maletić: "Tako je".
Radoš: "Ne bi trebalo biti obrnuto, trebalo bi biti komplementarno. Privatna inicijativa i kreativnost pojedinca je uvijek prisutna i dobrodošla, ali organizacija sustava država-uprava-Vlada treba biti ta koja će također imati i vlastite prostore kreativnosti, i ta dva procesa trebaju ići jedan uz drugi. Tada bi se naravno ta kreativnost privatnih ljudi povećala, ona bi dobila lakšu realizaciju. Uvijek će biti ljudi koji su kreativni, ljudi koji imaju ideja, koji znaju, koji su sposobni, ali samo oni ne mogu stvarati ukupni društveni potencijal".
Nedavno se mijenjao zakon. Zašto se više mladih poslije 30. godine neće moći uključiti recimo u stručno osposobljavanje?
Maletić: "Godine 2012. uvedena je posebna proračunska linija, a to je inicijativa za zapošljavanje mladih, kroz koju su izdvojena posebna sredstva u EU-proračunu kojima se zapravo pomaže mladima da se uključe što brže i bolje na tržište rada. Jedno od ograničenja se odnosi na mlade do 25 godina. Mi smo kao država dobili taj izuzetak i povećanje tog praga na 30 godina zbog izuzetno visoke nezaposlenosti mladih koja je kod nas bila 45,5%. Mi smo tad rekli, nama treba do 35 godina, a oni su rekli vama treba i do 50 godina jer vama je općenito nezaposlenost užasno visoka, ali ovo su sredstva iz europskog proračuna koja idu do te dobne granice".
Gospodine Radoš, do kad će nama EU davati novac za garancije za mlade, a mi ćemo konstantno proizvoditi ljude koji su na tržištu rada nezapošljivi? Možemo li očekivati da će reći, zatvorit ćemo pipu, više nema?
Radoš: "To se vjerojatno neće dogoditi jer i druge zemlje imaju poteškoća s provedbom te politike. Bilo bi najbolje naravno da ne postoji, da nema potrebe za posebnim programom za zapošljavanjem mladih. Ta mjera je znak krize. Mladi su naravno osobito ugroženi jer stariji zadržavaju svoja radna mjesta, nova se ne otvaraju, mladi imaju osobiti potencijal i ta mjera ovoga časa je potrebna. Pitanje je naravno u koliko je ona uspješna, je li to povećanje broja zaposlenih mladih u zadnjih 3, 4 godine znak općeg rasta gospodarstva ili je to plod te mjere. Sve dok je kriza, ta će mjera postojati i mislim da će EU inzistirati na tome".
Mislite li da Hrvatski zavod za zapošljavanje ne radi dobro svoj posao?
Radoš: "Nije to dio cijelog problema. Nije to samo jedna institucija. Vjerojatno ni Zavod ne radi dobro, ali ni obrazovni sustav ne funkcionira, gospodarstvo nije konkurentno. Aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bi trebale biti samo dodatne. Redoviti obrazovni sustav bi trebao odraditi svoje, uključujući naravno strukovno srednje obrazovanje, koje je osobito komplicirano u Hrvatskoj i treba uložiti više napora da se ono obogati, da bude bolje bogatije nego što je sada, a onda bi Zavod za zapošljavanje trebao rješavati samo ona pitanja i probleme koja nisu riješena redovitim obrazovnim sustavom".
Postoji li i ako ne, zašto ne, strategija temeljena na istraživanju potreba za radnim mjestima jer se čini da "proizvodimo" npr. previše ekonomskih stručnjaka, a postolari i zanatska zanimanja izumiru. Zašto se ne pokreće projekt usklađivanja ponude i potražnje za radnim mjestima?
Konkretan primjer: hrvatski poduzetnik u Glini ima tvrtku koja se bavi preradom drveta. Kronično mu nedostaje 500 drvoprerađivača. Stipendijama želi zaposliti 500 ljudi. Međutim, sustav je naprosto toliko prespor da to sve još uvijek traje.
Maletić: "Na takve primjere sam i ja puno puta naišla. Moramo pratiti na lokalnoj razini potrebe poduzetnika. I školske programe tome prilagođavati. Školski programi nisu zapisani u kamen da se moraju provoditi 50 godina jedni te isti. Bit je u tome da te mlade osobe budu obrazovane za nešto temeljem čega će moći raditi. To je ono što kod nas ne funkcionira i onda stvara dugoročno probleme".
Radoš: "Nijedna naša Vlada dosad nije uspjela slomiti otpor. Najlakše je raditi po programu koji je napravljen prije 20 godina i cijeli život piliti po njemu, a život ide sasvim nekim drugim smjerom. Naše vlasti nisu u stanju slomiti otpore našeg obrazovnog sustava. Mi znamo što nama treba, a što nam ne treba. To nije problem. Ti podaci postoje, ali ne postoji snaga vlasti da slomi otpor unutar našeg obrazovnog sustava".
Ima li Hrvatska dovoljno znanja za izvoz?
Gospodine Radoš, liječnici nam odlaze iz Hrvatske. Je li zaista toliko teško promijeniti upisne kvote?
Radoš: "Bojim se da meni to nije baš razumljivo. Smatram da kad preuzmete Vladu trebate imati snagu i sposobnost boriti se protiv svega onoga što priječi ostvarivanje vaše politike. To nije jednostavno. Postoje razne sprege, utjecajna vlast, lobističke skupine, moćne udruge itd., ali ja mislim da hrvatska Vlada ima najviše snage u svojim rukama i ona je u tom smislu najodgovornija. Ako treba organizirati te dionike rada, dakle poduzetnike, obrazovni sustav, opet je to pozvana učiniti Vlada. Ona ima najviše instrumenata".
'Činjenica je da dolazi vrijeme kada će nam trebati ljudi koji su maštoviti i kreativni, s puno različitih znanja, koji će znati upravljati informacijskim tehnologijama, raditi i proizvoditi nove kreativne proizvode i usluge i procese, jer sve ono što je repetitivno, što se može automatizirati, ali i što je često opasno za zdravlje ljudi, odrađivat će roboti.'
Što će Vlada napraviti da liječnici ne odlaze? Postoje li neki konkretni instrumenti koji se mogu prije toga provesti, a da daju učinka?
Maletić: "To je pitanje rada s liječnicima i motivacije liječnika. Često su mi znali reći da im je važnija mogućnost rada na novim tehnologijama, na novim aparatima kroz nova znanja koja se ovdje ne mogu pronaći. Moramo raditi centre koji su moderniji, kvalitetniji, koji će te liječnike zadržati u Hrvatskoj".
Ima li Hrvatska dovoljno znanja za izvoz? Zašto ne privlačimo više stranih studenata?
Radoš: "Naš problem je kako da naš obrazovni sustav učinimo kvalitetnim, da ga povežemo s tržištem rada. Odlaze svi koji žele raditi. Najkvalitetnije ljude ćemo izgubiti, a onda ćemo ostati na neobrazovanim ljudima, onima koji nisu skloni raditi".
Maletić: "Analize pokazuju da nismo sposobni ni privući ni zadržati talente, a to proizlazi iz samog sustava obrazovanja, koji mora biti atraktivan. Mi moramo nuditi nešto novo i drugačije u odnosu na druge da bi htjeli doći kod nas. Imamo jednu zanimljivu prednost. Hrvatska je vrlo atraktivna, prepoznata kao jedna lijepa zemlja, vrlo ugodna, mirna, sigurna... Ljudi žele doći kod nas, a mi im moramo imati želju nešto ponuditi".
Jeste li ikad sjeli u Uber?
Maletić: "Jesam".
Uber je primjer novih poslovnih modela. Čini mi se da smo mi odlučili njemu zatvoriti vrata.
Maletić: "Ja sam u Bruxellesu koristila Uber, u Zagrebu nisam. Uberu treba omogućiti poslovanje, ali važno je da jedinstveno tržište znači poslovanje pod jednakim uvjetima. Ne može netko doći na tržište i djelovati po povoljnijim uvjetima od drugih na tom tržištu. Te uvjete treba uskladiti i omogućiti jednima i drugima da djeluju".
Gospodine Radoš, izlaze li nama mladi sa sveučilišta potpuno nespremni na tržište rada?
Radoš: "Da, nije problem što dio kadrova koji proizvodimo jednostavno ne trebamo nego što dio stručnjaka s različitih fakulteta nije osposobljen da odmah uđe u posao. Naši fakulteti i srednje škole bi trebali imati puno više praktičnih sadržaja, koji bi stuidentima omogućili da odmah uđu u posao. To je ono na što nam EU ukazuje".
Obrazovanje ili vojni rok?
Maletić: "Definitivno obrazovanje mladih. To je broj jedan. To je ono što nas podiže, moderan pogled. Pitanja sigurnosti su važna, ali meni je ovo uvijek prioritet".
Pitanje s Facebooka: "Možemo li radije 300 milijuna kuna, koliko je predviđeno za najavljeni vojni rok, utrošiti u zapošljavanje mladih?"
Radoš: "Da, apsolutno. To je jedan od razloga koji sam najviše isticao: mijenjam vojni za ispitni rok, a drugi je obrazovanje".
Sljedeći Facebook Live projekta #VideoEuropa održat će se u ožujku 2017. godine, a u njemu će sudjelovati predstavnik Europske komisije. Partneri projekta su Nova TV, Televizija Student i portal Kampus.hr.