U noći s 8. na 9. siječnja 1944. nacističke Rommelove postrojbe harale su Istrom i iščekivale savezničko iskrcavanje. Selo Šajini u općini Barban tada su opkolili nacifašisti i ubili ukupno 54 mještana, među kojima i obitelj Đina Matošića.
U neke se pucalo, neki su zaklani, a neki živi zapaljeni. Sva njihova imovina pokradena je ili uništena, a zapaljeni su im domovi, štale i sva poljoprivredna imanja, piše Istra24.
"Tu noć meni su ubili mamu, tatu, babu, dida, od oca brata i njigovega kunjadu. To je tragedija koja se ne može nikad zaboraviti. Uvijek ti je pred očima, cilega života. Teško mi je danas govoriti o temu jer iman veliku traumu. Ne morete ni zamisliti ča nan se sve desilo", rekao je Đino, jedan od ukupno sedmero živućih svjedoka.
Matošić je imao samo pet godina kada su mu nacifašisti u samo nekoliko minuta ubili majku Katerinu i oca Matu. "Oni su došli oko 11 i po ur navečer, opkolili su selo i počeli su klati. U Šajini ni nanke jena hiža bila pošteđena. Uglavnom, bilo je 54 mrtvih, a među njima i žene i dica", prisjetio se Đino.
Kada su njegovi majka i otac izašli iz kuće, prisjetio se Matošić, dokumente su pokazali Nijemcima, a jedan od njih koji je govorio čistim istrijanskim rekao mu je kako dokumenti ništa ne vrijede.
"Počeli su pucati revolverima, mama je vrištala. Nosila me u naručju i hodila je prema tati. On je već bija pa. Mami su hitali u leđa. Ubili su nju, a mene ranili. Ja san ispod mrtve mame leža do četiri i po ujutro. Zna san da je ona mrtva. Dosta san razumija. Kad su hitali po nas s tih revolveri, ja san plaka. Ali kad san plaka, oni su i dalje hitali. Zato san bija umuka", prepričao je Đino nevjerojatne strahote.
Većina stanovnika ubijena je u vlastitim kućama ili dvorištima. Nedužnih žrtava u Šajini sjećaju se još i danas te se ondje svake godine 9. siječnja održava komemoracija.