Njezina priča obišla je svijet, a počela je ovdje prije točno godinu dana. Pronašli su je napuštenu i samu. Uredna i pristojna, bila je dijete o kojem se očito vodila briga. Procijenili su da ima oko tri godine, a u jeku izbjegličkog vala koji je u to vrijeme prolazio zemljom, scenariji o tome tko bi mogla biti tamnoputa djevojčica, nametali su se sami.
Da se u potragu za obitelji nepoznate djevojčice krene i putem medija odlučeno je nakon što ni mjesec dana od njezina pronalaska u parku, za malenu nitko nije pitao. Uz odobrenje ministarstva dopušteno je i objavljivanje njezine snimke, tj. fotografije.
U Domu u Nazorovoj prozvali su je Nina i još se uvijek vjerovalo da je riječ o sirijskoj djevojčici koja se u bijegu od rata i potrazi za boljim životom, roditeljima izgubila u Hrvatskoj. Sa željom da je posvoje tada su se javili mnogi, no ionako nevjerojatna priča, uskoro kreće drugim smjerom. Otkrilo se da dijete govori romskim dijalektom. Javio se i muškarac koji tvrdi da je njezin otac.
'Tvrdi da su roditelji iz Zagreba, da su se našli u to vrijeme kad su djevojčicu našli u Velikoj Gorici, da su se tamo posvađali i da im se djevojčica izgubila. I da djevojčica ima navodno i sestru blizanku koja je sada s mamom u Italiji', priopćila je Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma u Nazorovoj u studenom 2015. godine, mjesec dana nakon što je stigla u Dom u Nazorovoj.
'Nije plakala, nije djelovala izgubljeno kako djeluju neka djeca kada ih izdvoje iz obitelji i činilo nam se da se nekako prebrzo prilagodila novoj sredini, što je poprilično neuobičajeno'.
Jednostavno je, kaže ravnateljica, pronašla svoje mjesto i to ono na čelu grupe. No, privrženost prema drugoj djeci i tetama nije pokazivala.
'Jako je vikala na bebe, prijetila im prstićem. I znala je premotati bebu. Znala joj je pelenu postaviti onako baš ispavno'.
U 11 se mjeseci malo toga promijenilo. Ona je još uvijek glavna u grupi, a najradije se igra s lutkama. Više je ne zovu Nina kao u početku, ali ni Paris kako joj je pravo ime. Najradije se odaziva na ime Sara, kažu tete, pa to i poštuju.
'Stvarno je uvijek nasmijana, ona se uvijek smije. Na sve. Rijetko kad je tužna i stvarno unosi pozitivnu energiju među svu djecu', kaže teta Matea.
Prva je kada se pospremaju igračke i kada se stvari trebaju dovesti u red. Čistoća joj je jako važna i to je nešto što je Sara donijela sa sobom. Prava je domaćica i voli kuhanje, ali s njom nema labavo. Prije godinu dana sporazumjevali su se i rukama i nogama, ali brzo su napredovali. U međuvremenu je Sara naučila hrvatski i prava je brbljavica. No, u govoru i dalje zaostaje u odnosu na svoju dob pa kod tete Svjetlane redovito ide na logopedske vježbe. Kroz igru se najbolje uči, a Sari je sve izazov i uvijek traži još.
'Ona uživa u pjevanju, u igri s lutkama, voli čitati slikovnice, voli kuhati, voli ići u šetnju, voli se igrati u parku', kaže logopedica.
Svjećice na rođendanskoj torti puhala je prije dva mjeseca, kada je napunila četiri godine. Kada je rođena u Domu su doznali iz papira koje su dobili preko Interpola jer mama se ni godinu dana nakon što ju je zbog svađe s tatom ostavila samu u parku, jednostavno ne javlja. Po odgovore smo krenuli do bake i djeda koji žive u okolici Velike Gorice.
Iako u početku nije željela pričati jer, kaže, svi ionako misle da su oni krivi, baka je na kraju ipak pristala. Da je napuštena djevojčica upravo jedna od njezine dvije unuke blizanke saznali su preko medija.
'Jedna mala je bijela, a jedna malo crna. Paris je ona slabo obožavala, rekla je da liči na našu familiju, ne sliči na njezinu. Znala je da moj sin voli više Paris i dovela je malu u park. Svađali su se i ona ju je ostavila tamo . Nakonmjesec dana mi vidimo, mala na televiziji, u novinama. Mi nismo znali ništa, sin je mislio da je kod mame. Ona je živjela kod mame, nije živjela ovde kod mene', ispričala je baka Mira Bentivoglio.
Sa snahom se, kaže, nikada nije slagala, uvijek joj je sina vukla na svoju stranu, a unuke su vidjeli svega dva puta.
'Godinu, godinu i nešto bili su zajedno. Rodile su se te dve blizankinje. Malena se rodila u zatvoru u Švicarskoj gdje je majka bila zbog krađe'.
Sada je navodno u Rimu, s drugom sestrom blizankom, a navodno je nedavno rodila još jedno dijete.
Očeva obitelj je Saru, odnosno Paris, posljednji put posjetila prije devet mjeseci. Od tada imaju sudsku zabranu jer se protiv njih i sina pred sudom vodi postupak zbog zanemarivanja djeteta.
'Mi bi je htjeli uzeti iz doma. Teško je, znaš da imaš unuku, svoju krv tamo u domu. Tko zna kako će, gdje će biti? Možda kod nekih ljudi. Ne znam...', rasplakala se Sarina baka.
Iako su u godinu dana o misterioznoj djevojčici iz parka saznali puno, pa i DNK analizom potvrdili tko joj je tata, kroz papire je malo toga riješeno.
'Gdje god krenemo, s čim god krenemo... Da je ona pronađena kao napušteno dijete, kroz tri mjeseca smo mogli sve napraviti. Staviti je pod skrbništvo, dati joj osobno ime, državljanstvo... S ve je mogla steći kroz tri mjeseca i mogli smo je čak dati i na posvojenje', pokašnjava Mirjana Radanović Maravić iz Centra za socijalnu skrb Velika Gorica.
Ovako, u birokratskoj zavrzlami, ona u domu čeka. Tata u papirima nigdje nije upisan kao tata. Mama postoji, ali se ne javlja. Malena je po njoj strana državljanka što dodatno komplicira stvari. Nitko od obitelji nije je posjetio punih devet mjeseci i postoje svi preduvjeti za oduzmanje roditeljskih prava. No pitanje je kome? Ona se u međuvremenu sama snalazi.
A što će s njom, pitaju se i u domu. Sve ovisi o sustavu socijalne skrbi, pravosuđu, policiji, roditeljima. U priči u kojoj se sve zna, a opet sve visi u zraku, jedno se ne smije zaboraviti. U pitanju je sudbina četverogodišnje djevojčice koja voli kolače, lutke i brodove. Djevojčice koja treba ljubav i obitelj, a ne odrastanje po institucijama.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr