Otkrivamo kako bi se u slučaju vojnog sukoba SAD-a i Sjeverne Koreje mogla postaviti Hrvatska

Dođe li do vojnog sukoba između SAD-a i Sjeverne Koreje, koliko je realno da se Donald Trump pozove na članak 5. NATO ugovora? U kojem kapacitetu bi NATO mogao eventualno sudjelovati u takvom sukobu i s kojim zadaćama? Kako bi se Hrvatska postavila, obzirom na dosadašnja iskustva u odnosima s SAD-om? Naposljetku, mora li se NATO odazvati takvom pozivu i što ako se pojedine članice odazovu ili ne odazovu? Na ova pitanja potražili smo odgovor kod Branimira Vidmarovića, stručnjaka za međunarodne odnose.

Pročitajte i ovo pojačali suradnju Putin i Kim Jong Un potpisali ugovor o međusobnoj obrani u ratu stižu i osude VIDEO Putin stigao u zemlju u kojoj ga nije bilo 24 godine: Dočekale ga neviđene scene, objavljeno i što je poručio

"Za početak treba definirati da govorimo o situaciji u kojoj SAD izvršava preventivni napad (obratni slučaj ne treba ni komentirati). U slučaju vojnog sukoba između SAD-a i Sjeverne Koreje, sasvim je realno očekivati da bi Trump mogao pozvati članice Saveza na kolektivnu pomoć po članku 5. To bi pomoglo Trumpu da dokaže status 'leader of the pack' (vođe čopora) i naglasi ne samo američki, već i svoj ključan globalni značaj. Osim toga, to bi bilo sasvim logično", kaže Vidmarović za DNEVNIK.hr.

Naglašava kako SAD zapravo od 11. rujna 2001. i terorističkog napada na New York u vrijeme bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha, zapravo pokušavaju globalizirati rješavanje problema Sjeverne Koreje.

"Novija povijest napetosti na relaciji Sjeverna Koreja – SAD nam pokazuje kako je SAD, još od vremena Busha i tragedije 11. rujna pokušavao internacionalizirati sjevernokorejski problem te u njegovo rješavanja uvući što više zemalja. Unatoč glasnim prijetnjama, Sjeverna Koreja je bila ta, koja je stalno nastojala suziti problem na 'dijalog' dvaju zemalja", ističe Vidmarović.

Članak 5. je, podsjeća Vidmarović, u povijesti NATO-a bio aktiviran samo jedanput i to upravo nakon 11. rujna. Evo kako on zapravo glasi u prijevodu na hrvatski i na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova:

"Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane iz članka 51. Povelje Ujedinjenih Naroda, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja.

Svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti."

Argument neiskorijenjenog "zla"

Vidmarović nadalje pojašnjava s kojim "adutima" bi Trump pozvao članice NATO saveza na suradnju u borbi protiv "zemlje zla".

"Bush je nakon 11. rujna 2001. Sjevernu Koreju nazvao dijelom 'osovine zla', čime joj je dao globalnu medijsku pozornost. Stoga bi poziv na kolektivnu borbu protiv zemlje 'zla' bio logičan nastavak borbe sa tim 'zlom'. Trump bi se u govoru vjerojatno osvrnuo na teroristički napad u New Yorku te naglasio da su se tada svi prijatelji odazvali, i da je terorizam u Afganistanu zgažen, ali da 'zlo' još uvijek nije do kraja iskorijenjeno. Trump bi vjerojatno apelirao i na osjećaj duga, s obzirom da je od početka svog mandata kritizirao zemlje koje ne dosežu razinu od 2 posto BDP-a", naglašava naš stručnjak.

Iako je riječ o zasad isključivo verbalnom ratu između SAD-a i Sjeverne Koreje, u kojem pršte prijetnje s jedne i druge strane, Vidmarović ipak pokušava pojasniti u kojem kapacitetu i na koji način bi pojedine članice NATO saveza mogle pomoći Amerikancima u rješavanju sjevernokorejskog problema u slučaju otvorenog sukoba. Pritom podsjeća i na jasne poruke nekih od najvećih partnera SAD-a unutar NATO saveza, koje su se dosad mogle čuti, prije svega one iz Njemačke i Francuske.

Saveznici nisu za vojna rješenja

"Teško je reći u kojem kapacitetu bi zemlje NATO sudjelovale u takvom okršaju i kakvu tehničku i resursnu podršku bi pružile, budući da govorimo o vrlo hipotetskom konfliktu bez prave predožbe o njegovoj silini, opsegu i trajanju. Male zemlje bi pridonijele sa ljudima u širim, općenitim zadaćama nakon inicijalnih faza dok bi veće zemlje, poput Engleske, Francuske i Njemačke mogle snažno poduprijeti operaciju sa mora, kopna i zraka već u prvih desetak dana konflikta. No, pravo je pitanje bi li se zemlje NATO-a odazvale na Trumpov poziv. Američki predsjednik je imao loš "start" sa vodećim europskim zemljama, koje je kritizirao zbog manjka finacijskih izdvajanja, nepoštene trgovinske prakse itd. Trump je ovih dana razgovarao i sa francuskim Macronom i sa njemačkom Merkel. No, prvi mu je obećao pomoć u deeskalaciji sjevernokorejskog stanja i povratku ka dijalogu, a druga je jasno izgovorila da oštra retorika i vojna rješenja nisu odgovor na situaciju. Još nije izvjesno kako je reagirao vrh Velike Britanije", kaže Vidmarović.

Pitanje Guama i područja djelovanja NATO saveza

U čitavoj priči, postoji i takozvana "rupa", po kojoj bi članice NATO saveza mogle i odbiti sudjelovanje u prekoocenaskom sukobu, barem kad je riječ o mogućem napadu na Guam (i njegovoj obrani), koji je posljednjih dana u središtu svjetske pozornosti, zbog prijetnje Sjeverne Koreje da će testirati svoje rakete u blizini tog američkog teritorija na zapadnom dijelu Tihog oceana.

"Očigledno je da bi u slučaju američkog napada na Sjevernu Koreju Trump bio, barem djelomično odbačen od strane velikih saveznika. Osim toga, članak 6. ustava NATO-a opisuje područja koja su obuhvaćena kolektivnom zaštitom. Ustav jasno definira da se pod zaštitom nalaze područja i jedinice sjevernije od Rakove obartnice dok je otok Guam lociran dosta južnije. Tako da članice NATO-a imaju posve jasan pravni razlog odbiti američki poziv", pojašnjava Vidmarović.

Da je tome doista tako, potvrđuje spomenuti članak 6. sjevernoatlantskog ugovora, koji glasi:

"U svrhu članka 5, oružani napad na jednu ili više potpisnica smatra se da uključuje oružani napad:

- na teritorij bilo koje potpisnice u Europi ili Sjevernoj Americi, na Francuske departmane u Alžiru, na teritorij Turske ili na otoke pod jurisdikcijom bilo koje od potpisnica u Sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice;
- na snage, plovne objekte ili zrakoplove bilo koje potpisnice, kada se oni nalaze na ili iznad tog teritorija, ili bilo kojeg područja u Europi u kojem su okupacijske snage bilo koje od potpisnica bile stacionirane na dan kada je ugovor stupio na snagu, ili na Mediteranu, ili Sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice."

"Ne vidim razlog zašto bi Hrvatska odbila takav poziv"

Sjeverna Koreja nalazi se, naravno, itekako unutar tog definiranog područja pa se opet vraćamo na početak priče. No, untaoč svemu tom, podrška SAD-u, smatra Vidmarović, bila bi u pravilu političke prirode. U tom konetkstu pojasnio je i kakav bi, obzirom na dosadašnja iskustva u odnosima s SAD-om i Trumpom, mogla reagirati i Hrvatska, kao članica NATO saveza, ako bi Trump doista i uputio poziv.

"Bilo kakva podrška SAD-u bila bi isključivo političke, ne sigurnosne ili savezničke prirode. S tim da bi odbijanje podrške bio isključivo signal neslaganja sa potezima Trumpa, a ne nepoštivanje SAD-a kao države ili saveznika. Budući da Pantovčak nastoji pridobiti simpatije američkog predsjednika i gradi svoju politiku oko traženja znakova pažnje, dobrih riječi i 'palčeva gore' u retorici Donalda Trumpa (i Washingtona), ne vidim razlogzašto bi Hrvatska odbila takav poziv u nadi da će se na takav način steći veća doza poštovanja ili kakav poseban status", kaže Vidmarović.

Potencijalna logistička noća mora

Pitanje logistike isto tako ne treba zanemariti, a to bi moglo itekako utjecati na ratne troškove.

"Na kraju svega treba reći da bi odaziv saveznika bio logistički problem. Za vrijeme kampanje u Afganistanu, Rusija je dopustila NATO-u da koristi njene zračne luke. No politička situacija se danas bitno razlikuje. Zračna baza Manas u Kirgistanu, koju su snage koalicije koristile više od deset godina danas je zatvorena. Sa susjednim zemljama se može pregovarati i najvjerojatnije bi Vijetnam (uz naravno Japan i Južnu Koreju) pristao na stvaranje dugoročnog logističko-vojnog centra. No ako bi Rusija i Kina zatvorile svoj zračni prostor za NATO snage, svaka opcija bi povećavala cjenik ratovanja", zaključuje Vidmarović.

Treba istaknuti naposljetku da su izgledi za sukob između SAD-a i Sjeverne Koreje ipak izuzetno mali ili gotovo ništavni, unatoč oštroj retorici s obje strane, prijetnjama i povišenim tonovima posljednjih dana te upozorenju stanovnicima Guama za slučaj nuklearnog napada.