Obavijesti Video Pretražite Navigacija
Osuđen na 40 godina

KRVNIK BEZ IKAKVE EMOCIJE SLUŠAO PRESUDU

Slika nije dostupna
Slika nije dostupna
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je u četvrtak pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora.

Radovan Karadžić, vođa bosanskih Srba, odgovoran je za genocid u Srebrenici i najteže zločine protiv čovječnosti.

Pročitajte i ovo Marina Lovrić Merzel Nakon 10 godina Bivša županica osuđena na šest godina zatvora: Oduzet joj nezakonito stečena imovina U Haagu započela konferencija o ratnim zločinima u Ukrajini Nakon dvije godine U Haagu započela konferencija o ratnim zločinima u Ukrajini

'Vi Radovane Karadžiću niste krivi po točki 1. ali ste krivi za progon kao zločin protiv čovječnosti, istrebljenje, ubojstva, ubojstvo kao kršenje zakona ratovanja, deportaciju, nehumana djela i prisilno premještanje, širenje terora, protupravne napade na civile te uzimanje talaca kao kršenje zakona. Pretresno vijeće osuđuje vas na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora', rekao je predsjednik sudskog vijeća O-Gon Kwon.

Raspravno vijeće utvrdilo je da je Karadžić kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a utvrdilo je da nije bilo genocida u sedam općina -Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku te ga je oslobodilo krivnje za taj dio optužnice.

Sud je utvrdio da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice kroz prisilno premještanje žena, djece i starijih muškaraca te fizičku eliminaciju muškaraca što je dosegnulo razmjere genocida.

KARADŽIĆ JE ŽELIO DA SE MUŠKARCI I DJEČACI U SREBRENICI POBIJU

15.31 - Vijeće je zaključilo da je optuženi Karadžić dijelio zajednički cilj da se muškarci i dječaci iz Srebrenice pobiju. Suglasio se sa planom da se eliminiraju zarobljenici pa nije intervenirao da bi spriječio njihovo ubijanje. Naredio je da se prebace u Zvornik gdje su ubijeni.

15.30 - Vijeće je ocijenilo da je Karadžić razgovarao s Deronjićem koji mu je kao civilni povjerenik za Srebrenicu bio direktno odgovoran, razgovarali su o zatočenima u Bratuncu. Nisu spominjali ubijanje zatočenika već su govorili u šiframa te su nazivali zatvorenike 'robom' koja se mora preseliti. Nakon toga uslijedio je razgovor o mjestu ubijanja, a ne treba li ili ne ubiti zatvorenike. Vijeće zaključuje da je tada već postojao plan o ubijanju zatvorenika.

15.25 - Karadžić je kriv za ubostva, progne i istrebljenja. Kriv je za eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice kroz ubojstva muškaraca i dječaka. 'Bili su predani da ubiju sve bosanske muslimane bez obzira jesu li bili civili ili vojnici', objavilo je sudac i dodao: 'Članovi srpske vojske su namjeravali uništiti bosanske muslimane u Srebrenici kao takve.'

Zaključak Vijeća je da su pripadnici snaga bosanskih Srba imali namjeru uništiti bosanske muslimane iz Srebrenice. Pripadnici UZP-a vezanih za Srebrenicu imali su namjeru da svi vojno sposobni muškarci budu ubijeni što je jednako namjeri da se unište svi bosanski muslimani iz Srebrenice.
 
15.21 -  Haško vijeće uvjerilo se da su ubijanja obavljena na sistemski način i dobro planirana.  Plan da se pobiju muškarci i dječaci Srebrenice postojao je duže vrijeme. Vijeće smatra da taj incident označava početak plana za masovno ubijanje. Vijeće je konstatiralo da složena operacija ubijanja ne bi bila moguća bez komandanta Ratka Mladića. Mladić, Beara i Popović dijelili su prošireni zajednički cilj da se bosanski musimani iz Srebrenice ubiju. Imali su plan istrebljenja i ubijanja. Dokazi pokazuju da je barem 5115 muslimanskih muškaraca ubijeno.

Imali su namjeru ubuiti sve muškarce i dječake koji su bili zarobljeni. Vijeće smatra da to u kombinaciji s načinom na koji je ubijanje izvršeno pokazuje namjeru da se pobiju svi do jednog, muškarci i dječaci.

15.03 - Četvrti udruženi zločinački pothvat za koji se Karadžić tereti je genocid u Srebrenici.

Vijeće je ranije zaključilo da je postojao zajednički plan da se bosanski Hravati i muslimani trajno uklone, nakon napada na sela stanovništovo je pobjeglo u Srebrenicu koja je proglešena zaštićenom zonom. Izdana je direktiva 7 koja kaže: da se stvore uvjeti beznađa i besperspektivnosti mještana u Srebrenici. Optuženi je naredio zauzimanje Srebrenice. Grad je pao u ruke bosanskih Srba. 'Napokon je došao trenutak da se Turcima osvetimo na ovom prostoru', citirao je tužitelj Ratka Mladića. 

KRIV JE ZA UZIMANJE TALACA

15.00 - Vijeće smatra da Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za kazneno djelo uzimanja talaca kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

14. 58 - Dio optužnice koji Karadžića tereti za držanje talaca. Vijeće je uvjereno da je postojao Udruženi zločinački pothvat da se uzme pripadnike UN-a kao taoce kako bi se utjecalo na snage NATO Pakta da ne gađa ciljeve bosanskih Srba.

SARAJEVO - KARADŽIĆEV ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI

14. 55 - Vijeće je zaključilo da Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstvo, protupravne napade na civile i teror kao kršenja zakona i običaja ratova i za ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti u odnosu na do optužnice za Sarajevo.

14.45 - Raspravno vijeće zaključilo je da je namjera vojske bosanskih Srba bila gađati civile i koristiti prekomjernu vatru. Vijeće je zaključilo da je bila riječ o zločinu. Postojao je zajednički plan koji je trajao od svibnja 1992. do studenog 1995. kojemu je bio cilj terorizirati stanovništvo Sarajeva, a koji je donijelo vodstvo bosanskih Srba.Vijeće smatra da neprekidnost napada na civilno stanovništvo ne mogu se objasniti činjenicom da je u Sarajevu bio rat. U Sarajevu je počinjeno ubojstvo, teror.

Vijeće je zaključilo da je Karadžić značajno doprinio ostvarenju plana budući da se nalazio na samom čelu vladinih struktura. Kao vrhovni komandant VRS-a davao je direktive te dopustio da kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja traje u nedogled. 

14. 40 - Kad je riječ o optužnici za zločine tijekom opsade Sarajeva, vijeće je konstatiralo da su jedinice Sarajevskog romaničkog korpusa sijale otvorenu vatru po gradu, koristile teško oružje među kojima i minibacače koji su bili tajno locirani u brdima oko Sarajeva.

Gađanje civila snajperima bilo je uobičajeno i svakodnevno, a događalo se u periodu od tri godine. Pucalo se po djeci dok su se igrala, išla iz škole ili vozila bicikle.

VIJEĆE: OPTUŽENIK NIJE KRIV PO TOČKI 1. ZA GENOCID

14.39Vijeće nije zadovoljeno da je genocid počinjen u 7 općina te smatra da optuženik nije kriv pod točkom 1. No, kriv je za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

14.36 -  Siljedio je zajednički plan, spremno je preuzeo rizik. Vijeće konstatira da je optuženi mogao predvidjeti ubojstvo istrebljenje i progon.

14.32 - Optuženi je predstavnicima međunarodnih organizacija davao takve informacije da ih dovede u zabludu o tim zločinima. Svojim poricanjem zločina i prevarantskim prikazivanjem stvarnosti na terenu, stvorio je okruženje u kojem su srpske snage mogle činiti zločine kojima se postizao opći cilj UZPA-a, kazao je sudac obrazlažući zaključke Vijeća.

Pretresno vijeće smatra da su deportacije, prislino premješatanje i progoni bili u namjeri članova UZPa- da posluže ostvarenju UZP-a.

Pretresno vijeće nije se uvjerilo da su druge radnje, ubojstva i istrebljenje bile dio plana ni da ih je optuženi namjeravao počiniti. Pretresno vijeće konstatira da je bilo predvidlivo da bi srpske snage mogle počniniti krivična djela s elementima nasilja prilikom zauzimanja općina. Dokazi o kriminalniim aktivnostima dokazuju da je on bio krajnje svjestan radnji. Bio je svjestan da je zajdnički plan masovnog protjerivanja provođen u kontekstu međunarodnog neprijateljstva i nasilja.

Svojim poricanjem da srpske snage čine zločine po općinama i svojim prevarantskim prikazivanjem stvarnosti na terenu i stvarnosti koje je istovremeno bio savršeno svjestan optuženi je stvorio okruženje u kojem su srpske snage mogle i dalje činiti zločine.

14:15 - Optuženi je u svoju obranu iznio da su kretanja stanovništva bila dobrovoljna i da nije postojala politika protjerivanja. Vijeće je konstatiralo da su žrtve morale napustiti svoja mjesta i sela nakon što su srpske snage zauzele njihova mjesta i gradove. Druge žrtve bile su uhićene i transportirane van općina, a ta protjerivanja rezultirala su drastičnim promjenama stanovništva u općinama. Pored protupravnih uhićenja uvedena su ograničenja kretanja za muslimane u općinama.

Nesrbi su često masovno uhićivani i vođeni u objekte za uhićene kojih je bilo oko 50. Zatočenici su bili podvrgnuti mučemnnju i psihičkom i fizičkom i seksualnom zlostavljanju. Nakon ili tokom protjerivanja imovinu su zaplijenjivale vlasti bosanskih Srba. Provedeno je uništavanje imovine. Srpske snage su razorile više džamija i crkvi kulturne spomenike i objekte.

Tužiteljstvo tvrdi da je u nekoliko mjesta na području BiH provođena kampanja progona toliko eskalirala da je obuhvatila ponašanje koje predstavlja genocid. Na tim su mjestima bosanski Muslimani i bosanski Hrvati podvrgnuti mučenjima.

Vijeće se nije uvjerilo da su te radnje provedene s genocidnom radnjom, s namjerom da se unište skupine bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. Nije moglo konstatirtati da je postojala genocidna namjera kod počinilaca zločina.

Vijeće se nije uvjerio da je jedini razumni zaključak da se djeomično unište grupe Muslimana i Hrvata u navedenim općinama pod jednom od točaka optužnice.

Obrana je sugerirala da su svi počinjeni zločini bili izolirani slučajevi koje su počinili pojedinci koje su činili na svoju ruku, a ne činili zajednički zločin. Karadžić sam nije mogao učiniti više od onoga što je učinio.

SUĐENJE U BROJKAMA

- 449 dana suđenja
- više od 400 svjedoka
- 152 svjedoka u pismenom obliku
- 11469 dokaznih predmeta
- 48 tisuća stranica transkripta
- više od 190 000 stranica dokaznih predmeta
- više od 330 tisuća stranica predmeta

14:00 - Počelo je zasjedanje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Po predstavljanju sudaca i Vijeća, Radovan Karadžić je predstavio svoje predstavnike.

Optužnica tereti Radovana Karadžića po 11 točaka, između ostalog i da je sudjelovao u četiri udružena zločinačka pothvata (UZV).

1. UZP - sistemski progon i istrebljenje nesrpskog stanovništva iz 7 BiH općina
2. UZP - granatiranje Sarajeva
3. UZP - da se osoblje UN-a, njih 200, uzme za taoce
4. UZP - sudjelovao je u tome da se bosanski muslimani iz Srebrenice eliminiraju

'Optuženi je bio jedan od osnivača SDS-a i njegov predsjednik, bio je predsjenik Savjeta za nacionalnu sigurnost Srpske Republike BiH. Optuženom se sudilo po 11 točaka među kojima i za zločine progona, genocida, istrebljenja, ubojstva te za širenje terora među civilnim stanovništvom i uzimanje taoca', kazao je sudac.

'Tužilaštvo je u optužnici teretilo optuženika po optužnici da je sudjelovao u 4 pothvata, koji se od sada zovu UZP', napomenuo je sudac.

'U vezi sa zločinima protiv čovječnost Vijeće zaključuje da je tijekom cijelog razdoblja obuhvaćenog postupkom, postojali relevantni zločini i da su počinioci znali da su zločini dio tog napada'

13:30 - Pred Međunarodnim sudom u Den Haagu okupilo se nekoliko stotina ljudi, a za održavanje reda i sigurnosti zaduženo je oko 400 vojnika koji su raspoređeni oko zgrade Suda.

Pred Sud je već stiglo nekoliko stotina ljudi među kojima preživjeli logoraši, kao i Majke Srebrenice i pripadnici ostalih udruga. Očekivao se i dolazak boraca nekadašnje tzv. Vojske Republike Srpske, čiji su autobusi, kako javlja reporterka Dnevnika Nove TV, Ivana Petrović, spriječeni pri dolasku zbog toga što je većina boraca bila u alkoholiziranom stanju.

Interes medija je vrlo velik s obzirom da se radi o presudi koja će imati i pravne, ali i političke implikacije. Prema informacijama Suda, za završetak suđenja Radovanu Kradžiću akreditiralo se preko 200 novinara.

Razvoj događaja u Den Haagu prati reporterka i urednica vanjske politike Dnevnika Nove TV, Ivana Petrović Pred Sudom je osvanuo velik broj transparenata koje su donijeli preživjeli logoraši iz Bosanske Karjine, iz Prijedora, Bihaća i ostalih mjesta. Jedan od upečatljivijih je onaj na kojem piša '657 logora, 50 000 logoraša, 30 000 ubijenih, 25 000 silovanih u logorima - nećemo zaboraviti genocid'.

Pred Sud je došla i bivša predstavnica tužiteljstva Florence Hartmann koja, prema pisanjima medija, već neko vrijeme upozorava javnost da je stvoren ilegalni dogovor između suca u Haagu i Srbije. Dogovor prema kojem žrtve Kradžićeva režima ne bi dobile nikakvu odštetu.

Podsjećamo, za Florence Hartmann, bivšu glasnogovornicu Carle del Ponte 2014. godine izdan je nalog za uhićenje zbog curenja tajnih dokumenata, no Francuska je nije htjela predati. Nakon što je dala intervju reporterki Ivani Petrović došla je policija i uhitila Hartmann.

Logoraši i majke iz Srebrenice u tom su se trenutku počeli naguravati i vikati: 'Pomozimo joj, pomozimo joj! Ona je naša!'

'Ovaj me sud osudio na sedam dana zatvora jer sam svijetu rekla da su postigli ilegalni dogovor, a sad me pokušavaju uhititi', rekla je Hartmann koja je, kao što je naloženo uhidbenim nalogom uhićena čim stupi na tlo Kraljevine Nizozemske.

'Ovo je historijska presuda. Mi 12 godina čekamo pravdu, a najveća je nepravda čekati pravdu i sad danas ćemo vidjet kolko pravo, pravda i kolko svijet stvarno čini da se na prostorima Bosne i Hercegovine može normalno da živi', rekla je Munira Subašić, Majka Srebrenice.

'Ne daj Bože da više nekome ponovi, bez obzira na vjeru i naciju, da se jednom zaustave ti zločini. Ako se taj Radovan ne osudi kako treba neko će pokušati ponovo da učini zločin', rekao je Fiket Alić, bivši logoraš.

Karadžić je uhićen sredinom srpnja 2008. godine u Srbiji. Tamo se godinama skrivao i radio pod imenom doktor Dragan Dabić. Sudu za ratne zločine izručen je deset dana kasnije. I od tada se nalazi u pritvoru. U intervjuu za jedne bosanskohercegovačke novine izjavio je kako ga ni jedan razuman sud neće osuditi, bez obzira na sve dokaze.

U sudnici se branio sam. Tužiteljstvo je ispitalo 337 svjedoka, dok je sam Karadžić pred sud izveo njih 250.

'Većina majki je u Haagu. Ovdje je ostao jedan manji broj ljudi koji potajno iščekuju i nadaju se. Ima i onih koje su s druge strane kako bi rekli, koji su vrlo tihi što je po meni simptomatično, uvjeren sam da je vrijeme došlo evo 20 godina nakon rata da i oni koji su glorificirali ovog čovjeka koji će sutra sigurno biti presuđen da će konačno shvatiti da se trebaju izolirati od takvih i reći, ako ne žele kolektivnu odgovornost, onda takve trebaju osuđivati, a ne da čine stvari poput njihovih predsjednika Milorada Dodika koji je neki dan zakucao tablu na studentski dom s imenom Radovan Karadžić. Dakle ne trebaju to da rade i da shvate ovo kao jednu legalnu stvar koja se dogodila i trebamo je prihvatiti i krenuti dalje', kaže Ćamil Đuraković, načelnik općine Srebrenica.

A može li presuda sudska presuda nadoknaditi svu bolu obiteljima stradalih?

Dakako da ne može, ali može donijeti određenu satisfakciju i poruku. 'Hoće li zatvor promijeniti Radovana Karadžića kao pojedinca koji će tamo istrunuti - vjerujte da neće. Ali želimo da to pošalje poruku budućim generacijama da u narednih sto godina ne pričamo više o toj teškoj prošlosti koja nas samo razdvaja i još više unosi mržnju među nas nego neka to bude poruka da svatko tko ubija i čini zločine završi na ovaj način. Uvjeren sam da ćemo svi izvući pouku iz ovoga', dodaje Đuraković.
 

Još brže do
svakodnevnih vijesti.

Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju
Još aktualnosti
Još vijesti
Pretražite vijesti

Budite u tijeku s najnovijim događanjima

Obavijesti uključene