Eksperiment potvrdio: Život je iluzija

Napokon postoje sredstva kojima se može testirati teorija odgođenog izbora Johna Wheelera i istraživači su pomoću eksperimenta zaključili da je bio u pravu.

Pročitajte i ovo Nebeski fenomen Na nebu iznad Zagreba ukazao se svjetlosni krug oko Sunca: Evo o čemu se radi cjelodnevna nastava Počinje nova školska godina, a ovo su noviteti koji očekuju učenike

tri vijesti o kojima se priča Otkriveno koliko će trajati Policija započela s velikom akcijom, sve snage na terenu: "Provodi se u cijeloj Hrvatskoj" NORIJADA U ZAGREBU Zagreb čeka prometni kaos: Neće voziti tramvaji, a posebnu rutu imaju i autobusi dolazi pola milijuna ljudi Hipodrom mu nije dosta: Evo što Thompson planira zakupiti za koncert u srpnju

1978. Wheeler je predložio eksperiment koji uključuje objekt u pokretu kojem je dan izbor da se ponaša poput vala ili čestice – val se ponaša kao vibracija s frekvencijom koja ga može razlikovati od drugih valova, dok čestica ima frekvenciju koja može odrediti njegovu poziciju u svemiru, za razliku od valova - i u kojem trenutku ''odlučuje'' ponašati se kao jedno ili drugo, piše Express.

U to vrijeme, nije bilo tehnologije kojom bi se proveo snažan eksperiment, ali ona je sada na raspolaganju znanstvenicima.

Kvantna teorija sugerira da rezultat može biti mjeren samo na kraju putovanja objekta, a to je otkrio tim istraživača.

''Dokazuje da je sve u mjerenju. Na kvantnoj razini, stvarnost ne postoji ako ne gledate u nju'', rekao je fizičar Andrew Truscott s Australskog Nacionalnog Sveučilišta.

Da bi proveli test, istraživači su smjestili nekoliko atoma helija u suspendirano stanje poznato kao "Bose-Einsteinov kondenzat". Potom su izbacili sve atome dok nije ostao samo jedan. Taj jedini preostali atom bačen je kroz par laserskih zraka koje su se zbog efekta rešetke ponašali kao raskrižje za putujući atom.

''Dodano je još jedno svjetlo u rešetku, koje je vodilo do konstruktivnog i destruktivnog ometanja kao da atom putuje po dvije staze. Kada nije dodano to dodatno svjetlo u rešetku, nije bilo ometanja, kao da je atom odabrao samo jedan put'', opisano je u studiji.

Činjenica da je u rešetku dodano još jedno svjetlo nakon što je atom prošao kroz prvo raskrižje upućuje na to da atom nije odredio njegovu prirodu prije nego je mjeren drugi put.

Naposljetku, istraživači tvrde da ovo pokazuje da su buduća mjerenja utjecala na put atoma.

''Atomi nisu putovali od A do B. Tek kad su mjereni na kraju putovanja, njihovo je ponašanje slično valu ili čestici, postalo stvarno'', zaključuje Truscott.