IME KOJE JE BRANITELJIMA DOBRO POZNATO Njegovo geslo bilo je - ja sam naprijed, vi ostali za mnom

Hrvatska se danas sjeća i branitelja osobito onih koji su za Domovinu dali svoje živote. U Oluji je poginulo 196 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo.

Pročitajte i ovo Bozanićeva Homilija u Kninu: 'Iako su hrvatske vlasti upućivale srpskom stanovništvu poziv da ostanu, oni su ipak bježali' ovacije za predsjednicu 'Danas se sjećamo onih koji su slomili kičmu velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića'

Na današnji dan poginuo je Stjepan Grgac. Njegovo je ime među braniteljima dobro poznato. Jedan je od najodlikovanijih branitelja i i jedan od onih s najvišim činom! Njegovo geslo bilo je - ja sam naprijed, vi ostali za mnom.

200.000 sudionika, oslobođenih 10.000 četvornih kilometara, 196 poginulih...

Krenuo je tako 4. kolovoza u proboj kroz Kotar šumu u okolici Petrinje. Neprijateljski rafal presudio mu je već tog prvoga dana. Slavni zapovjednik 57. brigade Hrvatske vojske, slobodu Domovine za koju se borio od prvog dana rata - nije dočekao. Iza sebe je ostavio tužnu, ali ponosnu obitelj.

Vijest od koje su strepili

3. kolovoza, posljednji put su se vidjeli. Dan poslije, počela je akcija Oluja! Dok je u okolici još sve grmjelo od siline bitke, te je večeri pristigla vijest od koje su strepili.

'Čula sam plač izvana na cesti i susjeda je jauknula. Kad su došli na vrata i kad sam vidjela da njega nema, znala sam da se desilo ono najgore što nisam željela prije niti razmišljati da bi se moglo desiti', priča Božica Grgac, udovica hrvatskog branitelja.

'Odjedanput ti netko kaže da nema čovjeka koji ti je bio sve , i oslonac u životu i sve. Samo ti to netko uzme od tebe. Nije lako', kaže njegov sin Goran Grgac.

'Čekala sam s mamom da tata dođe s ratišta. Došla sva vojska - moga tate nema…'

Goran je imao deset! Maja je bila sedmogodišnja djevojčica. No, uspomene na oca ne blijede ni nakon 20 godina.

'Sjećam se da kad bi došao doma da smo se ja i brat borili tko bi sa tatom bio na dvosjedu. Ja sam uvijek pobjeđivala jer sam bila tatina ljubimica', prisjeća se Maja.

Stjepan Grgac, poginuo je u Kotar šumi u okolici Petrinje. Rafal neprijateljske puške ovu je obitelj zauvijek obilježio.

'On je otišao u rat na samom početku, 90-ih i to u trapericama. I sve to vrijeme je proveo u ratu. I nekako sam očekivala da će iz toga rata izaći i slaviti pobjedu', priča Božica. To se nažalost nije dogodilo! Pobjede, pomiješane s tugom, danas se prisjećaju njegova djeca.

Dva legendarna vojna pilota otvorila dušu za Dnevnik Nove TV

'Ja sam na njega jako ponosan, i uvijek ću biti. Što da velim, rat nikome ne donese ništa dobro. Nažalost on je u tome poginuo, ali je dao život za ono što je vjerovao, tako da sam ja na njega jako ponosan', kaže Goran.

'Kad sam ovdje dolazila prije bila sam ljuta na tatu što je uopće išao u rat', priča Maja.

S 30 godina sama s dvoje djece

S tek trideset godina, Božica je ostala sama s dvoje male djece. Uspjela je kaže, unatoč svemu.
Ali kolovoz, mjesec koji je do prije rata bio mjesec slavlja, za nju je od tada dio godine kojemu se nimalo ne veseli!

'Tako su se datumi poklopili da je na našu 11 godišnjicu braka, toga 11.08 bila i njegova sahrana', kaže.

Spomenice, medalje, priznanja, fotografije, bista. Sve to čuvaju. Stjepan Grgac, branitelj s najvišim činom, otac i suprug - otišao je prerano u 36-godini života. Poginuo je kažu časno! No u njihovim srcima, nastavlja živjeti i dalje!

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook