Iako kuhinja otvara svoja vrata tek u 11, ljudi stoje u redu od 9 ujutro. Barem oni koji dolaze pješice. Nismo trebali dugo čekati. Već pola sata nakon što se počela dijeliti hrana ono što nam je dojavljeno pokazalo se istinitim.
Susjedi su ogorčeni. Kažu - ne mogu više gledati kako pomoć dobivaju oni kojima ona nije potrebna. 'Oni tu se pošlihtaju jedan za drugim i čekaju i dobije torbu i ide doma s autom. Ja sam nekad gladna bila pa sam pješice hodala', kaže nam jedna susjeda.
Dok smo razgovarali, stigao je prvi automobil. Crni, luksuzni, po procjeni - vrijednosti oko 150.000 kuna. Iz njega je izašla žena i uputila se u pučku kuhinju. Muškarac je ostao sjediti za volanom na parkiralištu. Čekao je, a čekali smo i mi i to trenutak kada se žena vraća prema automobilu s punom vrećicom u rukama.
Rekli su nam da nisu korisnici pučke kuhinje, ali kako imaju kartice.
Nisu korisnici, ali kako onda imaju kartice?
Naime, da biste ostvarili pravo na prehranu u pučkoj kuhinji- morate imati karticu koju izdaje gradski ured za socijalnu zaštitu. Ona se dobiva na temelju uputnice koju izdaje nadležni centar za socijalnu skrb, a izdaju se na kraće vrijeme, najdulje 6 mjeseci, i to na vlastito ime.
Na to imaju pravo oni koji nemaju nikakve prihode, odnosno od države primaju zajamčenu minimalnu naknadu.
Kartice mogu dobiti i oni koji su u teškoj životnoj situaciji, opterećeni kreditima i ovrhama, zatim, podstanari s malim primanjima kojima nakon podmirenja svih računa ne ostaje dovoljno za život, kao i oni koji nemaju uvjete za pripremu hrane.
Darko i Ljiljana koji svaki dan dolaze po topli obrok ogorčeni su onime čemu svjedoče. Kažu nam, ljudi vrlo često dolaze s vrlo skupim automobilima. 'To više nisu auti na njih nego to su stare fore ja kupim auto i prepišem na buraza i dolazim tu', objašnjava nam Darko princip.
U ovoj pučkoj kuhinji po topli obrok dolazi 1518 osoba. Njih 1600, jednom na mjesec, uzimaju obiteljske pakete u kojima se nalaze osnovne namirnice.
Muškarac i žena u luksuznom automobilu rekli su nam kako nisu korisnici, a imaju socijalne kartice, ali su zatim ipak promijenili odgovor. Rekli su da hranu nose susjedu.
Ukoliko je istina, to je prava rijetkost kaže nam pročelnica gradskog ureda za socijalnu zaštitu Višnja Fortuna. Podizanje hrane na tuđu karticu mora biti upisano u sustav. Praksa je naime da se takvim korisnicima, nepokretnim i nemoćnim, hrana dostavlja. 'Ne može dobiti ručak na susjeda ako nemamo to u evidenciji i ako nemamo provjereno da vozi ručak toj i toj osobi', kaže nam pročelnica.
Centar za socijalnu skrb na našu je molbu za izjavom ipak poslao tek pisane odgovore. Upitali smo ih kako provjeravaju korisnike prava na prehranu u pučkoj kuhinji?
'Ukoliko se utvrdi da je korisnik u tijeku korištenja prava stekao osobni automobil, o tome nije izvjestio centar ili ne spada u skupinu korisnika koji imaju pravo korištenja osobnih vozila ili koristi automobil treće osobe, pravo prestaje', stoji u odgovoru.
'Ja odgovorno mogu reči da svaki onaj koji dolazi tamo s automobilom nije isto, postoje kategorije građana kojima je automobil, to prijevozno sredstvo nužno i potrebno. Međutim isto tako u zakonu stoji atomobil stariji od određenih godina može ga imati', objašnjava nam pročelnica Fortuna.
Kazali su još kako se preispitivanje prava radi najmanje jednom na godinu, provjere čine i preko informacija pučke kuhinje, drugih korisnika ili građana. U Gradu tvrde provjeravaju još i češće.
Nije prošlo ni trideset minuta od crnog automobila kada se, u istom stilu, baš pred sami ulaz u pučku kuhinju uparkirao plavi automobil. Vrijednost - iznad 100 tisuća kuna.
Dok je on uzimao hranu, mi smo ga čekali, spremno, s upaljenom kamerom. Međutim, čim nas je ugledao usporio je i prošao kraj automobila praveći se kao da nije njegov.
Nekoliko minuta poslije, prema automobilu kraj kojeg smo čekali - dolazi drugi čovjek. Kaže kako je došao po prijateljev auto. Dok smo odlazili, sjeo u svoj automobil i vrlo samouvjereno nam čak i odmahnuo. U stilu: ne može mi nitko ništa.
Da su doista nemoćni, govore nam oni koji žive u okolici. Nitko im se ne usudi prigovarati: gdje parkiraju, kako se ponašaju, jer ako im stanete na žulj, govore nam susjedi, postaju poprilično neugodni, viču, razbijaju, prijete.
Prevarili su sustav. Pročelnica gradskog ureda govori nam kako to pokušavaju na sve moguće načine, krivotvore papirologiju i lažu.
Ipak, dodaje, u ukupnom broju onih koji primaju pomoć - takvih je malo. 'I to su sredstva proračuna grada Zagreba dakle sredstva grada Zagreba i mi vrlo odgovorno se ne da brinemo nego imamo tu odgovornost i odgovaramo za to da se svaka lipa mora utrošiti tamo gdje je to najpotrebnije i da tu ne može biti izigravanja i takvih situacija', kaže pročelnica.
Vijest kako je kamera Provjerenog ispred pučke kuhinje brzo se proširila.
Dan poslije, uslijedilo je zatišje. Na parkingu više nema luksuznih automobila. Ili su došli drugim ili se jednostavno malo pritajili.
Darko i Ljiljana, kažu nam kako nije samo stvar u automobilima, bira se i hrana pa situacija ispred kuhinje - ovisi i o dnevnom meniju.
S pravom se pitamo što su još nezakonito uzeli? Socijalnu pomoć? Naknadu s burze? Pitamo se i bi li to isto učinili, bez srama i trunke grižnje savjesti da znaju kako nisu uzeli od države - već od nekoga tko će taj dan stvarno ostati gladan.
Nekoga tko je ostao bez posla, kome poslodavac nije isplatio plaću, nekoga tko se razbolio. Ili od onih koji mukotrpno zarađuju svoje plaće, krpaju kraj s krajem ali podmiruju račune, poštuju zakon i odgajaju svoju djecu da ne varaju i ne kradu.
Što mislite, bi li im tada - prisjeo taj ručak?
