'Da menadžeri postaju većinski vlasnici tvrtki legitimna je procedura ukoliko se ona radi javno, transparentno i poštuje sve propisane procedure i zakone. Druga je stvar kada se to radi kroz makinacije, na balkanski način u kojem firma sama sebe kupuje svojim novcem', pojasnio je Esad Čovaković, predsjednik Hrvatske udruge menadžera Croma. Dodao je kako su se scenariji slični onome što se, barem prema pisanju medija, odigralo u Podravci, kada je tajnim planom skupina menadžera htjela preuzeti tvrtku, u Sjedinjenim Američkim Državama događali tijekom 80-tih godina, prije pojave velikih korporacijskih skandala.
Pročitajte i ovo
'U slučaju Podravke sve smrdi na nepošteno'
'Tada su majstori menadžeri dobili naziv 'company riders', odnosno 'jahači'. Međutim, to se u SAD-u događalo 80-tih godina prošlog stoljeća i takve se stvari više nitko u zapadnom svijetu ne usudi raditi, pogotovo ne na taj način'. kaže Čovaković. Dodaje kako nije ništa neobično da radnici tvrtke, menadžeri i uprava posjeduju dionice tvrtke u kojoj rade. 'I uprava može kupiti trezorske dionice, ali ne na način da se to proglašava tajnom. To je kontra pravne države i korporacijske etike. I kada bi bilo zakonski ispravno, ne znači da je pošteno', tvrdi Čovaković i dodaje kako u slučaju Podravke svako malo van ispliva nova prljavština.
'U slučaju Podravke sve smrdi na nepošteno, najblaže bi se bilo izraziti da je došlo do loše prakse poslovanja, a da su i namjere bile plemenite. Najmanje o čemu se radi je sukob interesa' kaže predsjednik HUM-Croma i dodaje kako je ipak premalo elemenata da bi u Podravkinom slučaju mogli govoriti o gospodarskom kriminalu. Čovaković dodaje kako ipak ima dosta elemenata da tvrdimo da je do sukoba interesa došlo. Naglašava kako je primarna funkcija nadzornih odbora i uprave štititi interese društva, a ne dioničara bez obzira na njihovu veličinu, a u Podravci se upravo štite interesi dioničara i kompanije.
Lopovluk u Društvima s ograničenom odgovornošću
Čovaković naglašava kako do igara kao što je menadžersko preuzimanje tvrtki ima u velikoj količini u društvima s ograničenom odgovornošću u kojim je zakon itekako elastičniji. ' Tamo nema unutarnje revizije, nema odbora i dolazi do masovnog kreditiranja. jedini instrument su igre moći', kaže Čovaković i dodaje kako se to ipak češće događa u mikro sferama privatnog poduzetništva, a ne u velikim korporacijama pod državnom kontrolom. 'Menadžerski lopovluk vrlo je rasprostranjen do te mjere da se zaboravlja da se uprava radi s tuđim novcem na vlastitu odgovornost i da je njezina glavna zadaća čuvati taj novac i povećati njegovu vrijednost. Kada uprava to prestaje raditi već skrbi samo za sebe na štetu društva, onda je to lopovluk', kaže Čovaković.
>> Tajni plan: Skupina menadžera htjela preuzeti Podravku?
'Poželjno je da menadžeri i direktori budu dioničari, no treba biti pažljiv da njihove ovlasti ne budu prevelike te da Uprava ne može raditi što hoće, odnosno da tvrtku vode u korist cijelog društva, a ne isključivo u svoju. Upravo zbog toga postoje stroga pravila kod tranzicije trezorskih dionica i nezamislivo je da o tome nitko ništa ne zna', pojašnjava Čovaković i vraća se na primjer Podravke. Naznačava kako je nedvojbeno da je došlo do loše prakse upravljanja tvrtkom. 'Forenzička istraga novca otkrit će je li u Podravci došlo do gospodarskog kriminala. No, jasno je da se radi o nečem neobičnom, nepodnošljivom i ružnom. Jasno je da se radi o nečem što blati struku korporacijskih menadžera. Siguran sam da u Podravci nije došlo do pogreške u koracima, tamo je beskrupulozna igra napravljena na amaterski način', kaže Čovaković.
