Bajan, Grad i Ezerki & 7/8

Bajan 'Bajan', Ocjena: 7/10
(Dancing Bear, 2010)

Pročitajte i ovo Nova izdanja Jinx, Bombaj štampa i Iron Maiden Nova izdanja Joke, Seal, Phil Collins i Ibis

tri vijesti o kojima se priča POLICIJA ISTRAŽUJE Dramatična snimka kruži društvenim mrežama: Mladić krvave glave tvrdi da ga je napao zaštitar Vojna akcija SAD-a Supruga Trumpova savjetnika objavila spornu kartu, premijerka ove zemlje pobjesnila: "Prestanite!" TERORISTIČKI NAPAD Dok je otvarao prtljažnik, automobil mu eksplodirao: Ozlijeđen ukrajinski vojnik

Samozatajni splitski kantautor Zdravko Bajan, svakih nekoliko godina izroni na površinu s novim singlom, rjeđe albumom. Ovoga puta Bajan se odlučio na zbirni album s 20 pjesama, svojevrsnu kompilaciju ćitave karijere, nudeći u cjelosti svoju glazbenu osobnu kartu. Bajanove pjesme doimaju se kao da su nastale u pet minuta, no dobar osjećaj koji nastaje pri konzumiranju traje puno duže.

Vokalnim šarmom Animatora, osunčanim ritmom Beach Boysa, romantikom Plavog orkestra s izravnim uplivom lirike Đavola i atmosferom mediteranskog popa kakav je nekad bio, Bajan ovim albumom još jednom pokazuje da je u karijeri mogao dobaciti puno dalje od statusa 'samozatajnog autora'. Je li mu na putu ka uspjehu noge podmetala vlastita dalmatinska nonšalancija, manjak sreće ili nešto treće, nije poznato, a ni toliko bitno.

Ne mareći za protok vremena, mijene na sceni i evoluciju ukusa publike, Zdravko Bajan tvrdoglavo se drži svoje vizije dalmatinskog pop-zvuka, što mu zasigurno neće donijeli velike naklade, ali će zainteresiranom puku uvijek ostati drag autor. Svirajući sve instrumente osim bubnjeva, Bajan otvara ovu kompilaciju pjesmom 'Na istoj smo frekvenciji', koja u sebi objedinjuje većinu utjecaja koji se već godinama vežu uz njegovo ime. Iako se na ovom do vrha napunjenom CD-u mogu očitati i neki nezgrapno posloženi stihovi ('Ljubav je to') i povremena stilska nedorečenost ('Hladne noći', Camon', 'Sjećaš li se', 'Volim je,sanjam je'), preslušavanje albuma ni u jednom trenutku nije bacanje vremena.

U 'Ja bi htio' Bajan se naslanja na 'Di si ti' Daleke obale, svoju viziju atmosfere novog vala pretočio je u 'Fantomu ljubavi' i 'Kompromisu', a najjaču poveznicu s Orkestrom, Jabukom, ili pak mladim Kolodvorom, ostvario je u 'Kad bih mogao da zaboravim'. S druge strane, njegove londonske godine najbolje se prepoznaju u 'Ima nešto važno'. One koji se s Bajanovim imenom nikad nisu susreli, album upoznaje i s 'Ludo zaljubljen' te 'Lijep i sunčan dan', Belanovim hitovima, koje je njihov originalni autor na ovoj kompilaciji odradio na svoj način.

Reklo bi se - idealna ljetna ploča. Šteta što je zima pred vratima.

Grad 'Ne', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2010)

U jednom razgovoru s početka stoljeća, Jurica Pađen je, preslušavši album 'Nebo' riječke grupe Grad, izjavio da su 'još uvijek opaki'. Svoju reputaciju opakih momaka, Grad gradi gotovo 25 godina, napredovavši od statusa 'najvećih riječkih nada' do 'gradskih rock legendi'. Pritom, ni u jednom trenutku nisu zvukovnu agresiju pretpostavili jasnoći vokala i tekstualnoj poruci, zadržavši relativnu pjevnost, čistoću i donekle komercijalnost svojih pjesama. A zašto nisu postali i legende ostatka države, nego su uglavnom ostali u okvirima svoga grada, pitanje je koje bi zahtijevalo dublju analizu.

No, uporni i tvrdoglavi kakvi već jesu, članovi Grada, predvođeni beskopromisnim vokalom Deana Škaljca, dogurali su do šestog studijskog albuma. Do sada su valjda već naučili da na pretjeranu ushićenost medija ne mogu računati, stoga ovaj materijal zvuči opuštenije, bez utrke za hitom pod svaku cijenu.

Album 'Ne' omeđuju 'Prva', koja kao da je nastala u radionici Franza Ferdinanda' te 'U sjeni svojih očiju', koja priziva rane radove Leta 3. Sve između odiše tipično riječkim patentom - između dva udarca palicama i unutar potmulih riffova krije se nešto neodoljivo privlačno i nedefinirano. Bilo da je riječ o zauzdanim pop-pjesmama, poput 'Milijun' i 'Šuma', punkoidnim marševima 'Ne' i 'Izgori' ili poletnima 'Red' i 'Praznik', Grad potvrđuje da je i dalje riječ o bendu koji zaslužuje puno više od tretmana koji mu godinama (ne)pružaju mainstream mediji.

Ezerki & 7/8 'Mustra', Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2010)

Ekspanziju globalnog interesa za sklepani world music žanr od prije desetak godina, makedonski je etno preživio s najmanje teških posljedica. Na regionalnoj razini, narodni napjevi iz Makedonije nisu doživljavali pretjerano narušavanje dostojanstva, ponajviše zbog činjenice da su većinom bili u rukama vrsnih glazbenika koji su znali cijeniti narodnu ostavštinu. Još od pojave Mizara, makedonski narodski beat bio je sastavni dio tamošnje glazbene kulture i tako se polako ali sigurno ugnijezdio u našim ušima i prije opće world music euforije.

Hrvatska publika objeručke ga je prihvatila posredstvom Vlatka Stefanovskog, utvrđivala je gradivo na nabrijanim koncertima Kočani orkestra i decentnim nastupima Esme Redžepove, a Ezerki je makedonsku glazbu u više-manje izvornom ruhu donio i novim generacijama, koje i nisu sasvim sigurne što označava pojam 'leb' u Lebu i soli.

Zbog svega toga, slušati grupe koje zvuk temelje na makedonskim napjevima još uvijek nije postalo izlizano ni dosadno. Ezerki & 7/8 sastav je zagrebačkih Makedonaca, koji povremeno imaju želju tradicionalne pjesme ogrnuti modernim aranžmanima, no uglavnom ostaju vjerni originalnim izvedbama.

Na albumu 'Mustra' uspješno su se poigrali gitarom u 'Oj ti Paco Drenovčanke', a u 'Zajdi, zajdi' usadili su i elektronski ritam. Sve ostalo odiše poznatim taktovima i školovanim ženskim zbornim vokalima, što izvanredno dočarava mističnost i mračnu privlačnost, toliko tipičnu za zvukovnu sliku s ne toliko dalekog juga. Dojam albuma pojačavaju i provjereni gostujući vokali Rade Šerbedžije i Kaliopi.

>> Uzlet veterana elektronike: The Chemical Brothers, Röyksopp i LCD Soundsystem