Mladi bosanskohercegovački filmski i kazališni glumac Moamer Kasumović je već šestu godinu za redom angažiran na Sarajevo Film Festivalu. Na 10. SFF-u iskušao kao voditelj, odnosno kao domaćin na crvenom tepihu pred Narodnim pozorištem, a unazad gledano treću godinu uzastopno radi s Elmom Tataragić kao koordinator SFF-a. Hrvatski gledatelji Moamera najbolje poznaju po ulozi Damira Fazlinovića u humorističkoj seriji 'Lud, zbunjen, normalan' koja je i dalje hit na Novoj TV.
Pročitajte i ovo
Sapunica je stroj koji te samelje i poslije takvog samljevenog izbaci. To nije referenca za ni jednog glumca. Kasumović je 'vječito u speedu' kad je na festivalu, telefon mu stalno zvoni, tako da se čini kako se i u organizacijskim poslovima snalazi prilično uspješno kao što je to slučaj i pred kamerama. Uslijed festivalskih obveza izdvojio je vremena za razgovor za Dnevnik.hr za koji je rekao zbog čega mu je kazalište bijeg, zašto ima sklonosti prema trash produkciji, hoće li zaigrati u sapunicama, kao i o trenucima kada je lud, kada zbunjen, a kad normalan.
Debitirao si u filmu 'Ljeto u zlatnoj dolini', ali je tvoja uzlazna glumačka putanja krenula s filmom 'Dobro uštimani mrtvaci' pokojnog redatelja Benjamina Filipovića, kad te je čini se istovremeno prepoznala i publika i struka.
Moamer Kasumović: 'Dobro uštimani mrtvaci' je bila moja prva veća filmska uloga. Istina, nakon toga se sve nekako odrolalo. Došle su na red neke kazališne predstave, a zatim i uloga u Nujićevom prvom filmu 'Sve Džaba'.
Kakvo je bilo tvoje iskustvo s redateljem Antonijem Nuićem?
Moamer Kasumović: Odlično. Stvarno profesionalno. No da se razumijemo, meni je 'Sve džaba' super film, ali što se tiče montaže i kamere je vrlo školski, da se tako izrazim, dok je sada s 'Kenjcem' pokazao veliku zrelost kao redatelj. Mislim znam kako to ide kad kao mladi redatelj dobiješ pare za prvi film, onda se ne zezaš i ne eksperimentiraš. Cijenim Antonija i to što radi.
>> Ubojstvo, prosvjedi, filmovi i burleska
Obično je glumcima najdraža uloga, ona koja im je bila najteža. Kakav je slučaj s tobom?
Moamer Kasumović: Obično je tako, ali nekako nisam nikad uloge rangirao sistemom: 'Ova mi je draža, a neka druga nije.' Moram priznati da mi je u zadnje vrijeme nakon što smo premijerno izveli predstavu 'Žaba' da je uloga koju igram jednostavno, ali i čitava predstava, nešto najbolje što sam radio. Nekako se sve uklopilo s onim što smatram da bi kazalište trebalo biti. Imali smo predivan proces rada. Jednostavno četiri glumca na sceni s čistim međusobnim odnosima, koji daju sve od sebe, svoju emociju i trud. I sve to bez ikakvih specijalnih efekata, tako da je gluma i situacija na sceni u prvom planu.
Znači tvoja prva ljubav je bila film, a nakon toga je došao teatar?
Moamer Kasumović: .Ne… Jednostavno kamera je jako čudna sprava. Užasno plijeni… Otima te. Teatar mi je bijeg. Razumiješ? Kad se umorim od kamere, nekako odem tamo i jednostavno mi je užitak biti na pozornici. To me nimalo ne umara. Baš uživam u tome.
Vjerojatno je tu i onaj element što publika trenutno reagira na sve što se događa ispred nje.
Moamer Kasumović: Naravno i direktan kontakt s publikom je još jedna pozitivna stvar. Volim kazalište, iako nisam siguran da bih mogao biti stalno fokusiran na igranje predstava. Možda je upravo stvar u tome mijenjanu 'formata' kad se nečega zasitim. Treba uvijek tražiti osvježenje. Nekako se kroz teatar vratim u svoje studentske dane. Izvrti se film unatrag i onda se u stvari sjetim zašto se uopće bavim tim poslom.
Hrvatska publika te ipak najbolje upoznala kroz lik Damira Fazlinovića u seriji 'Lud, zbunjen, normalan' koja se prikazuje na Novoj TV. Tumačiš li ti ludog, zbunjenog, ili normalnog?
Moamer Kasumović: Osobno sam pomalo i lud i zbunjen i normalan (smijeh), ali lik koji tumačim je normalan. No opet u seriji sam Izetov unuk i Farukov sin i jednostavno moram pokupiti nešto od njih, jer su geni jako čudna stvar. I ja kao Damir Fazlinović imam u sebi elemente i ludog i zbunjenog.
Serija je postigla veliki uspjeh jednako na domaćem terenu, kao i u Hrvatskoj. U čemu je tajna?
Moamer Kasumović: Za početak rijetko kad se dogodi da pročitaš scenarij i da se od srca nasmiješ i to glasno. Kad su krenule prve epizode, ljudima nije bilo jasno u čemu je stvar. No nakon dvije-tri odgledane je krenulo ludilo kod nas i u Hrvatskoj, jer je prepoznat taj pomaknuti humor koji se temelji na životnim situacijama trojice muškaraca u jednoj obitelji koji su svaki na svoj specifični način predstavnici svojih generacija. Serija se trenutno se prikazuje i u Srbiji, i po mojim posljednjim saznanjima i tamo se digla prilična euforija oko nje.
U jednom razgovoru koji sam prošle godine vodio s Mustafom Nadarevićem, rekao je jednu zanimljivu stvar, a to je da se 'Lud, zbunjen, normalan' ne snima na način kako se obično rade sitcomi, već po sistemu koji je više blizak filmskom načinu rada. Je li i to jedan od faktora uspjeha, u ovom slučaju?
Moamer Kasumović: Apsolutno! 'Lud, zbunjen, normalan' nije industrija. Nije štancanje. Ta kvaliteta zahtijeva vrijeme za svaki kadar, za svaku scenu. Puno se pripremamo i ne događa se da netko dođe s neuvježbanim tekstom na snimanje. Dakle svaka scena se proba, ako treba i deset puta, prije snimanja. Dakle u pitanju je ozbiljni rad i smatram da je to recept za svaki uspješni projekt.
Jesi li, obzirom na godine, imao trenu pred filmskim i kazališnim doajenima poput Mustafe Nadarevića, Jelisavete Seke Sablić, Milene Dravić i Vanje Dracha?
Moamer Kasumović: Moram priznati da samu početku imao tremu i da sam razmišljao o tome kako ću ja stati rame uz rame sa Senadom Bašićem i Mustafom Nadarevićem. Znaš ono: 'Još uvijek sam ja mladi glumac kojem predstoje godine dokazivanja i rada.' Kad sam došao na prvu čitajući probu ugodno sam se iznenadio jer sam vidio da me ne smatraju mladim kolegom, već naprosto kolegom.
Dakle sistem je bio da nema ni manjih, ni većih, već da smo svi na istom nivou i da pomažemo jedni drugima. Od njih sam naučio uistinu puno i mislim da se negdje takvo iskustvo plaća uistinu puno (smijeh). Kad su mi rekli da će doći Vanja Drach, Milena Dravić, Seka Sablić… Jednostavno Mujo (Nadarević) mi je bio test za suradnju i osjećao sam da kad sam s njim svladao neke stvari, da ni s drugima neću imati problema.
Imali smo uistinu odličnu suradnju, super je kad gledaš kako rade ti lavovi bivše jugoslavenske kinematografije. Na ekranu se čini da oni s takvom lakoćom izvode neke stvari, a kad si iza scene, onda vidiš koliko rad ulažu u svaku svoju ulogu.
Na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu se prikazuje i kratkometražni film 'Majka' Elmira Jukića (redatelj serije 'Lud, zbunjen, normalan), dakle suradnja se nastavila i u malo izmijenjenom formatu.
Moamaer Kasumović: Jako sam zadovoljan filmom. Moja uloga u filmu 'Majka' je jako mala, no bitno mi je da je uspjela poanta filma. Naime radi se o priči o ženi koja želi po svaku cijenu okupiti svoju obitelj pa makar i na jednoj porodičnoj fotografiji. To je uistinu jedan prelijepi film i mislim da je došao u pravo vrijeme kad se trebaju neke stvari reći. Što se tiče suradnje Juka i ja se već duže vremena znamo i surađujemo, tako da nije iznenađenje što glumim u tom filmu.
Što se tiče tvoje obiteljske situacije, ti imaš tri sestre. Jesu li te razmazile?
Moamer Kasumović: Nisu, ja sam njih (smijeh).
Izjavio si u jednom intervjuu da bi se htio baviti ovim poslom i ostati anoniman. Je li to istina?
Moamer Kasumović: Svjestan sam toga da je to apsolutno nemoguće, no teatar pruža određenu zaštitu jer naši ljudi baš i nemaju pretjerano razvijenu naviku odlaska u kazalište, tako da teatarski glumci ipak mogu postići određeni nivo privatnosti.
Glumio si i u seriji 'Seksi selo' koja se prikazivala na Pink BiH televiziji. Za tu seriju mnogi tvrde da je apsolutni trash. Zašto si pristao na taj angažman?
Moamer Kasumović: 'Seksi selo' je uistinu bio pravi trash. Iskreno rečeno kad su me pozvali u pitanju je bila samo jedna epizoda i koliko sam bio upoznat s time, činilo mi se kao dobra zezancija. Nakon što je snimljena ta epizoda, svima nam se to činilo istovremeno i glupim i šaljivim. Sve je krenulo po sistemu: 'Još malo, pa još malo' i tako su stvari otišle u tom smjeru u kojem su otišle.
Je li istina da za to uopće nije postojao scenarij, već se radilo o improvizaciji?
Moamer Kasumović: Prvi mjesec se improviziralo, jedino smo se trudili uspostaviti neki koliko-toliko normalni tok u smislu da u novoj epizodi nastavim od mjesta gdje sam stao u prethodnoj, da baš ne bude sve apsolutna zbunjola. Moram priznati da je to bilo dobro iskustvo; igranje u gradnji lika, prilagođavanju replika… U neku ruku se radilo o solidnom glumačkom treningu.
Kako onda gledaš na uloge u sapunicama, je li bi pristao na neku od njih?
Moamer Kasumović: Iskreno, ne bih, jer mi je poznat način na koji se to radi. To je veliki umor. Stroj koji te samo samelje i poslije toga tako samljevenog izbaci. Epilog je: 'Šta si radio? Ništa značajno, osim što si zaradio nekoliko tisuća nekih novaca i to je to.' I to nikako ne može predstavljati neku referencu bilo kome tko se smatra glumcem. Kod nas ljudi pristaju na to iz egzistencijalnih razloga, jer je godišnja produkcija općenito premala i ne mogu svi koji se bave glumačkim poslom raditi i zaraditi dovoljno za život.
