Možda je kriza udarila, pa se nema para, ali nije kao što je nekad bilo. On je najpoznatiji srbijanski glumac s holivudskom karijerom. Glumio je s najvećim zvijezdama poput Nicolasa Cagea i Julliane Moore, a u najnovijem filmu glumi uz bok Monici Belluci. On je Sergej Trifunović i većinu ljeta provodi na Jadranu. Izravno iz Dubrovnika, nakon 12 sati vožnje, stigao je u Opatiju na intervju za Scenu s Barbarom Štrbac.
Pročitajte i ovo
>> Mjesto za zločeste holivudske dečke
>> Što je zajedničko hrvatskom filmu i Melu Gibsonu?
‘Meni je ljeto za odmor. Gledam da pobjegnem u neka manja mjesta’, objasnio je glumac što traži kad dođu sunčani dani. Od hrane na moru uvijek daje prednost ribi pred mesom. O noćnom životu na Jadranu, nije trošio previše riječi, ali je bio prilično jezgrovit i jasan kad je kazao: ‘Možda je kriza udarila, pa se nema para, ali nije kao što je nekad bilo.’
Svoj način večernje zabave opisao je riječima: ‘Zabavljam se dok ne padnem’, a o planiranim izlascima je izjavio: Uvijek je varijanta kad idemo u provod, onda se nikad ne provedemo, a kad se izađe bezveze i onda se neočekivano ‘zariba’, to uvijek ispadne ljepše.’
Trifunović je najavio ozbiljni zaokret glumačkoj karijeri. ‘Izazov su mi uloge koje su jako daleko od mene osobno, ili nešto što mi je jako blisko da je gotovo intimno. Naigrao sam se psihopata, ubojica i raznoraznih šizoidnih ličnosti i ljudi su me počeli poistovjećivati s tim nekim ‘tvrdim’ momcima, a to zapravo nema nikave veze sa mnom, jer ja sam osoba koja se grozi agresije. Zarekao sam se da neću igrati negativce sljedeće četiri godine’, izjavio je Sergej Trifunović.
Odlazak u strane zemlje prije svega u SAD kako bi se tamo dokazao kao glumac je za njega bilo poučno iskustvo: ‘Odeš jer se zasitiš neke sredine, zasitiš se nekih ljudi. Dostigneš neki plafon u svom poslu. Poželiš malo proširivati visike. Ponovno biti nepoznati i dokazivati se u svom poslu u nepoznatoj sredini. Boriš se za goli život i to je stvarno fenomenalno. U mom slučaju je to trajalo četiri i pol godine. No nakon tog vremena sam shvatio da nema potrebe da otkrivam toplu vodu u bojleru. Vratio sam se ovdje i konačno naučio cijeniti ono što zapravo imam.’
