Evo pola kilometra šetnje nakon duge zime i nije neki teret veliki. Jedan dan na lijevu stranu ulice, drugi na desnu i za početak k'o Bog.
Idemo. Korak po korak. Jedan, dva, tri... pedeset sedam, dvjesto tridest četiri... dvjesto devedeset sedam ... tristo šezdeset pet... četiristo dvadeset tri... petsto. E tako! Malo odmorite, duboko udahnete i odmah se čovjek bolje osjeća. Ali nije to sve! Ne samo da ste počeli s fizičkom akivnošću (istina na mala vrata, ali početak je početak), već za istu tu šetnju dobivate još i informaciju koga sve od susjeda po izvjesnom budućem slovu zakona možete zvati u pomoć, a koga ne!
Ovako to izgleda u jednom malom mjestu, u jednoj maloj ulici koja sa svake strane ima po 14 kuća i gdje svatko poznaje tuđe dvorište možda i bolje od svoga.
Gospođa Katica odlučila da će čim zatopli srediti kuću. Kupila je na sniženju od 60 posto novi stol i stolice, ali bi prije nego što ih unese htjela prebrusiti parket, okrečiti zidove, a kad već sve to radi - malo bi prefarbala i vrata u kući. Zvat će, kaže, majstora Peru. Jesenas joj je napravio i drvenu ogradu na terasi. Stat' pa gledat'. Nema tko je nije pitao za majstora i koliko košta. A uzeo samo 600 kuna s montažom. Bez računa, njoj k'o njoj. Kad joj je majstor u centru tražio tri tisuće kuna, samo što se nije onesvijestila. Cijelu bi plaću dala za ogradu. Pero će joj vrata srediti k'o nova, za parket će zvati kolegu s posla koji popodne radi u fušu, a za krečenje susjeda Iliju odmah preko puta ceste. Nije joj baš zadnji put pogodio boju breskve koju je zamislila, ali pregrmit će. I njemu će svaka kuna dobro doći. U mirovini je, invalid, živi s majkom koja i sama krpa kraj s krajem od poljoprivredne mirovine. Tu i tamo proda koje jaje, pile, nešto povrća i to je to.
E sve bi to bilo dobro, ali prepala se kad je na radiju nakon čestitki i pozdrava čula za zakon od 500 metara i ni makac više. Inače, do 30 tisuća kuna kazne. Ajde moler Ilija je odmah preko puta, Pero nije dalje od 400 metara, ali što će s parketarom? Sjetila se šogora koji živi u drugoj ulici, ali vide se preko bašte. Ali što ako tu leži zamka? Računa li se i zračna linija ili ne? I nije tu kraj mukama, mislila je prije Uskrsa srediti kuću, ali i frizuru pa da je mirna. Ali kako će joj frizerka Marta sada doći? Je da je blizu, susjedna ulica, ali prelazi 500 metara ziher, a nit joj je sestra nit ikakva rodbina! Nije svejedno ni Katičinoj susjedi Marici koja čuva jednu djevojčicu. Uznemirio se i majstor Franjo koji prima naknadu s burze, ali tu i tamo mu uleti popravak kakvog starog televizora svojim vršnjacima ili još starijima koji za nove i nemaju para.
Muka je uhvatila i najvećeg buržuja u ulici. Njega kopka iznajmljivanje apartmana.
Samo jedna jedina uličica, a neslužbene ekonomije koliko te volja. Definitvno jedan od gorućih problema hrvatskog gospodarstva, trećina plaća prema istraživanju koje je među poslodavcima i posloprimcima provela grupa Selectio, portal Moj posao i Hrvatska udruga poslodavaca – isplaćuje se na crno. Nema sumnje da ga treba rješavati, ali teško se oteti dojmu da su u najvećem strahu nakon ove najave ostali oni koji ne fušare zato što žele naštetiti drugom koji mora platiti sve poreze, najam, radnike, već da bi preživjeli. Teško je to ne pomisliti i nakon razgovora s ljudima, ali i nakon komentara na pitanje 'Hoćete li prijaviti susjede koji rade na crno?' u Temi dana na Dnevnik.hr-u.
Katica: 'Dajte veće plaće i radna mjesta, pa ljudi neće raditi na crno!'
Stanko: 'Sigurno neću. A zašto foteljaši iz Sabora ne donesu zakon koji će spriječiti neisplaćivanje primanja radnicima i po kojem će se takve firme likvidirati kao što to rade u Austriji.'
Filip: 'Prijavio bih susjeda zato što je takav rad najveća kočnica hrvatskog gospodarstva i ostvarenja prava na dostojanstvene uvjete rada i unapređenja životnog standarda.'
Robert: 'Naravno da neću jer danas se svatko bori za komad kruha za sebe i svoju djecu. Kako zamjeriti nekome ako želi svojim radom zaraditi malo više za sebe dok nam je država u ovakvom stanju? Neka Vlada prvo riješi problem nezaposlenih i problem nelikvidnosti u zemlji pa tek onda počne provoditi ovakav program, a dotle popravljat ću aute drugima da zaradim kad god ja to poželim. Možete mi zamjeriti koliko god želite, ali moja djece mi neće sigurno!'
Zef: 'Imao sam obrt za popravak kućanskih aparata, dok nisam stekao dovoljno klijenata i onda sam obrt odjavio i radim na crno', ovo mi je izjavio jedan gospodin. Mislim da nije u redu ni to, dok ja kao pekar ne mogu peći kruh negdje u nekoj garaži bez da prijavljujem obrt. Zakon treba dobro pripremiti i onda ga donijeti onako kako će biti moguće i provoditi. Inače će sve biti bezveze.'
S jedne strane puno je onih koji ne rade na crno iz hira, već zato što moraju i sigurno bi radije ostali sa svojom obitelji nego nakon posla opet išli na posao, s druge strane mali obrtnici koji se osjećaju kao luzeri kad rade po papirima, grcaju dok riješe sva davanja i jedva preživljavaju. A veliki? Mislite li da je najava novih mjera i među njih unijela nemir?
Netko je ovih dana rekao da će kad krene provedba ovoga zakona mašta odigrati veliku ulogu. Kako god, čini se da će se i ona izreka o dobrom susjedu - promijeniti u susjed ne dalji od 500 metara zlata vrijedi.
I da vam ne treba pomoć susjeda nije loše progibati se pola kilometra na jednu, pola na drugu stranu ulice. Što ako bude puno proljetnih pljuskova, tko će brojati od jedan do petsto kad krov počne prokišnjavati?
