Studija je provedena na Yaleu i jednom kalifornijskom sveučilištu na 14 muškaraca i žena. Dio ih je bio zdrav i normalne težine, a dio pretio. Znanstvenici su na njih priključili uređaj koji kontrolira količinu glukoze u krvi kako bi procijenili koliko je netko sit ili gladan i onda ih stavili na MRI skeniranje mozga.
Za vrijeme skeniranja MRI uređajem sudionici su gledali fotografije raznih vrsta hrane - od visokokalorične do niskokalorične te neke fotografije nejestivih stvari.
Skeniranje mozga je otkrilo kako ljudski mozak više čezne za 'junk' hranom kada je želudac prazan, odnosno kad im padne razina glukoze u krvi. To se događa kao dio strategije preživljavanja - što je manja količina glukoze u krvi tijelo šalje signal mozgu da je 'gorivo potrebno za preživljavanje pri kraju', a odgovor je da se 'miču' sve barijere pri jelu. Spravljanje hrane, posebno visokokalorične bogate glukozom, u tom se trenutku čini kao brz i dobar način da se 'napune rezerve'.
Ipak, studija je otkrila i to da se takva moždana aktivnost javlja kod ljudi normalne težine, kod pretilih ljudi je prisutnan stalno. Kod ljudi normalne težine se naime, kada počnu unositi hranu u tijelo signal nestaje, a kod pretilih je, iz nekog razloga' taj prekidač uključen i kada ustvari nisu gladni' pa imaju konstantnu želju za unošenjem hrane, posebice one kalorične.
'Ne znamo zašto je to tako i može li se to preokrenuti no ovi rezultati impliciraju da postoji biološka razlika kada ljudi postanu pretili. Njihova motivacija za unošenjem hrane kada vide reklamu ili sliku vjerojatno nije pod kontrolom istog sustava kao što je slučaj kod mršavih ljudi', kazao je Robert Sherwin, profesor medicine na Yalelu i koautor studije koja je objavljena u stručnom časopisu Journal of Clinical Investigation.
