Izolirano nizozemsko selo Hogewey nalazi se na periferiji grada Weesp i ima tek 152 stanovnika koji, tako se barem čini, žive normalnim životom. Jedu, spavaju, hodaju po selu i posjećuju trgovine i restorane. No, u stvarnosti svakog od njih konstantno se nadgleda.
Pročitajte i ovo
Naime, Hogewey je zapravo ustanova za brigu o starijim ljudima koji pate od demencije. Selo pomaže u održavanju iluzije da je život njegovih stanovnika normalan. Stanovnici ne znaju da je njihov dom zapravo mentalna institucija, niti da ih se stalno prati.
Tome sigurno doprinosi i činjenica da nisu raspoređeni po odjelima i da u njihovim domovima nema dugih bolničkih hodnika. Smješteni su po kućama u kojima ih živi šest ili sedam, a s njima su i po jedan ili dva skrbnika. Domovi su uređeni prema vremenskom radzbolju kada je njihovo kratkoročno sjećanje prestalo ispravno funkcionirati.
Dok stanovnici 'lutaju' mjestom, po cijelom selu smješteni su staratelji - 250 medicinskih sestara i gerijatrijskih stručnjaka također 'luta' gradom u ulogama blagajnica, službenika u pošti i mnogo drugih. Finacije su jednostavno izuzete iz jednadžbe.
Riješite kviz i otkrijte koliko je star vaš mozak!
Stanovnici ne mogu napustti Hogewey jer kuće u kojima žive zapravo čine zid koji okružuje selo, pa ne postoji način da odu. Ako se netko ipak slučajno približi izlaznim vratima, član osoblja ljubazno ih obavijesti da su vrata zaključana i odvede ih na drugu rutu.
Članovi obitelji osoba smještenih u ustanovu oslobođeni su ogromne količine stresa i jako zadovoljni ovim oblikom brige.
Jedna od osnivačica ustanove je Yvonne van Amerongen. Kada je njezin otac iznenada preminuo jedna od prvih stvari na koju je pomislila bila je 'Hvala Bogu da nije morao biti u staračkom domu'. Naime, i sama je radila u jednom od klasičnih staračkih domova i nije htjela da njezin otac dođe na takvo mjesto, piše Oddity Central.
Zato je 1992. godine sjela za stol sa svojim kolegama kako bi razgovarali o mogućnosti preobrazne tipičnog staračkog doma u okruženje pogodnije za stanovanje. Na kraju, 2009. godine stvorili su kompleks s 23 stambene jedinice s ciljem da osiguraju što je više moguće normalan život za starije osobe, koji će ih podsjećati na njihov prijašnji život.
Imate li OVU krvnu grupu, vjerojatnost gubljenja pamćenja vam je dvostruko veća!
Primjerice, ako je pacijent ljubitelj umjetnosti, na zidove mu se postavljaju slike i uvijek svira glazba. Kršćani pak dobivaju konzervativni kršćanski dekor na zidovima. Zbog toga pacijenti nikada ne shvate da su se njihovi životi promijenili - sve je isto kao što je bilo prije nego su se razboljeli, od hrane koju jedu do sobe u kojoj se nalaze.
Kritičari tvrde da su ljudi u ustanovi nasamareni. Yvonne te optužbe odbacuje i tvrdi da je riječ o pravom društvu.
'Ne mislim da se ljudi osjećaju prevareno. Osjećaju se prevareno ako im samo ispričamo priču koja nije istinita i oni to znaju. Nećemo pričati priče', kaže.
'Ovo bi moglu funkcionirati i u drugim dijelovima svijeta'
U Hogewey mogu samo oni koji pate od teških slučajeva demencije ili Alzheimerove bolesti.
Od 2009. godine ustanova je puna, a novi stanovnici primaju se samo kada netko od prijašnjih premine. Većinom financirana od strane nizozemske vlade, izgradnja je koštala nešto više od 25 milijuna dolara. Troškovi skrbi koju subvencionira vlada koštaju 8000 dolara mjesečno.
Borba protiv Alzheimera: 80.000 oboljelih u Hrvatskoj
Svi Nizozemci tijekom radnog vijeka plaćaju zdravstvenu zaštitu pa živjeti u Hogewey ne košta više od života u tradicionalnom staračkom domu.
Iako se možda čini da je riječ o dobronamjernoj verziju Trumanovog Showa, pokazuje znakove uspjeha. Stanovnici koriste manje lijekova, jedu bolje i žive duže. Yvonne tvrdi da bi slična sistem mogao funkcionirati i u drugim dijelovima svijeta.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
