Rado mislimo da znamo kako pojedine boje utječu na naša raspoloženja, a time i na ponašanja - crvena nas razbuđuje, a plava smiruje. Razmislite ponovno - nije sve baš onako kako se činii.


Još uvijek mnogi misle da je poznato sve što treba znati o utjecaju boja na raspoloženja, a posljedično tome i na ponašanje ljudi. U zapadnoj je kulturi uvriježeno mišljenje da nas crvena razbuđuje, a plava smiruje. No, pokazalo se da boje zapravo na ljude utječu na sasvim drugi način.

Vezani članci Jesen u mom kraju (Foto: Reddit) Pohvalili se slikama jeseni iz svog kraja, uživajte u spektakularnim prizorima! Slika nije dostupna ČISTA ILUZIJA? 'Boje postoje samo u našem umu'

Boje koje se nalaze u pomno uređenim bolnicama strateški su raspoređene s namjerom da nas umire. Jer stres kroz koji čovjek prolazi kada je u pitanju njegovo zdravlje valja umiriti i na suptilne načine. Uvriježeno mišljenje o utjecaju boja primjenjuje se i u zatvorima. U Švicarskoj 20 posto zatvorenika i policijskih postaja imaju najmanje jednu ćeliju - dekoriranu tako da umire zatvorenike.

Međutim, znanost po tom pitanju ima sugestije koje su pomalo i zbunjujuće. Naime, rezultati znanstvenih istraživanja su različiti. Pojedine studije otkrile su da ljudi ostvaruju bolje kognitivne rezultate kada su okruženi crvenom bojom, nego kada su okruženi plavom ili zelenom, dok druga istraživanja pokazuju upravo suprotno.

Koje je boje haljina? KOGA BRIGA?! Ne mogu više, zapalite je...

Ipak, vjeruje se da ukoliko imamo određeno iskustvo s nekom bojom, počinjemo to iskustvo vezati uz nju, pa se ponašamo u skladu s tim iskustvom. Jedna studija upućuje na to da crvenu boju kojom je nastavnik ispravljao testove i zadaće i njome isticao naše greške, povezujemo s opasnosti, a to je potaknuto i činjenicom da je otrovno voće često crveno. U isto vrijeme, plava se povezuje s umirujućim situacijama kao što je gledanje mora ili neba.

No, različiti ljudi imaju različite asocijacije s različitim bojama, ali prenosi li se to na ponašanje na određen način ili uspjeh u pojedinom zadatku, e to je već drugo pitanje.

Nakon brojnih različitih rezultata, u istraživanjima 2009. na Sveučilištu British Columbia pokušali su pojasniti situaciju jednom zauvijek. Posjeli su sudionike ispred ekrana na kojima se prikazivala plava, crvena ili neutralne boje i testirali sudionike na različitim zadacima.

Oprez vs. motivacija

Sa zadacima prikazanim na ekranima s crvenom pozadinom, ljudi su dali bolje rezultate prilikom testiranja memorije i uočavanja grešaka, odnosno zadacima u kojima su trebali uočiti detalje. Bolje rezultate pokazali kada je na ekranu bila plava, a zadaci su bile kreativne prirode, poput osmišljavanja za što bi se sve mogla koristiti kocka cigle.

Autori su nagađali da crvena upućuje na 'izbjegavanje', a i sudionici studije bili su oprezniji kada bi se ona pokazala na ekranu. Plava ih je motivirala, odnosno poticala suprotno, na pristup ponašanju koji ih je ohrabrivao da budu slobodniji u razmišljanju, što je rezultiralo kreativnošću.

Kako bi testirali tu tezu, istraživači su tražili od volontere da riješe anagrame različitih riječi - s jedne strane povezanih s izbjegavanje, a s druge strane povezanih s kreativnosti.

Zadatke s riječima izbjegavanja sudionici su rješavali brže ukoliko su se nalazile na crvenoj podlozi, a s riječima vezanima uz kreativnost brže kada su se nalazili na plavoj podlozi - što upućuje na to da su boje i ponašanja povezani.

'Škakljiva' praksa

Taj tim istraživača je nagađao o praktičnoj koristi svojih otkrića. Na primjer, pitali su se bi li zidovi trebali biti obojani različitim bojama ovisno o zadatku koji je pred nekom osobom - crvena za onda kada tim sagledava nuspojave novog lijeka, a plava za 'brainstorm' sastanke. U praksi, ovo bi moglo biti 'škakljivo'. U uredu ili učionici možda želite biti kreativni dio vremena, a drugi dio obraćati pažnju na detalje.

U svakom slučaju, nad otkrićem je bilo više pitanja nego odgovora. Kada je drugi tim pokušao ponoviti dio s anagramom na većoj skupini ljudi, u istraživanju 2014., utjecaj boje nije bio kao u prvoj studiji. Prvotna studija sastojala se od samo 69 osoba. U novoj, većoj studiji, bilo je 263 volontera, a boja u rezultatima testiranja nije dala razliku.

Isti je tim postavio pitanje o obilježjima jednog drugog otkrića, onog koji je originalno proveo Oliver Genschow na Sveučilištu Basel u Švicarskoj. Njegov tim volonterima je ponudio tanjur pereca te rekao da pojedu koliko god žele kako bi donijeli mišljenje o okusu. Crvena je i u tom primjeru poslužila kao boja na koju ljudi gledaju kao na 'upozorenje', pa su u skladu s tim oni kojima su pereci bili ponuđeni s crvenog tanjura, pojeli manje nego oni kojima su pereci bili na raspolaganju na plavom tanjuru.

Međutim, kada je tim sa Sveučilišta Appalachian slijedio istu proceduru, njihovi su rezultati bili suprotni - ljudi kojima su pereci ponuđeni na crvenom tanjuru pojeli su više pereca.

Eksperimenti i njihovi propusti

Jasno je da je proučavanje efekta boje mnogo teže nego što izgleda, ili možda boje jednostavno nemaju utjecaj kakav očekujemo. Ipak zatvori u SAD-u, Švicarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Austriji, Velikoj Britaniji boje ćelije u određenu nijansu ružičaste. U Švicarskoj 20 posto zatvorenika i policijskih postaja imaju najmanje jednu ružičastu ćeliju - Bakeer-Miller ružičastu, nazvanu po prvim službenicima američke mornarice koji su proučavali utjecaj ružičaste na zatvorenike.

Zatvorenicima je 1979. pokazana plava, odnosno ružičasta karta i potom su se morali pokušati oduprijeti pritisku ruke suparnika u igri 'obaranje ruke'. Oni kojima je pokazana plava karta, gurali su jače, pa se smatralo da ružičasta smanjuje agresiju. Ali, moguće je da ne smanjuje, jer je eksperiment imao propust. Provoditelji eksperimenta znali su koja je karta pokazana, pa tako i bez da su to svjesno prihvatili, mogli su biti blaži prema ružičastoj karti. Štoviše, imali su pokusnu igru nakon koje je slijedio pravi eksperiment prvo s ružičastom kartom, a naposljetku plavom, pa su možda imali samo više prakse (kako svladati suparnika) kada se radilo o plavoj karti.

Nekoliko pokušaja da se ponove ovi rezultati u bolje osmišljenim studijama, nisu uspjeli. Provodile su se u pravim zatvorskim ćelijama koje su bili obojane bijelo i ružičasto. Ružičasta je dobivena miješanjem malo crvene boje s galonom bijele kako bi se dobila nježna nijansa.

2014. Genschowov tim ušao je u najčuvaniji zatvor u Švicarskoj kako bi ispitali tezu Bakeer-Millera. Njihova je studija organizirana bolje od istraživanja koje je provedeno 30-ak godina prije. Zatvorenici koji su čuvani u pritvoru nakon što su prekršili pravila zatvora bili su nasumično raspoređeni u ćelije - pojedine potpuno obojane ružičasto, a pojedine sivo s bijelim stropovima. Rezultati su bili razočaravajući za one koji su navijali za ružičastu kao boju smirivanja. Nakon tri dana u ćelijama, svi su zatvorenici bili manje agresivni nego što su to bili kada su prvi put dovedeni u ćelije. Boja zidova uopće nije imala nikakve razlike.

Zaključak je da bi boje mogle imati utjecaj na ponašanje ljudi, ali do sada je bilo teško dosljedno pokazati taj utjecaj, dok se ponekad čini da utjecaj boja uopće ne postoji. I dalje se provode bolje kontrolirane studije i moglo bi proći neko vrijeme prije nego dobijemo cijelu sliku o tome kako boje utječu na nas, a još duže da shvatimo točne mehanizme kroz koje se taj utjecaj događa.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook