'Nikada neću u potpunosti uspjeti objasniti užitak koji pronalazim živeći u ovoj lijepoj i uzbudljivoj zemlji, uz pažljive prijatelje, gdje sam susreo i oženio moju predivnu djevojku Lenu. Ova su me iskustva pretvorila u nekog tko je imao potencijal, ali malo samopouzdanja, u osobu koja vjeruje da su naše sposobnosti neograničene', napisao je u svojoj knjizi 'Ja tata Irac', Paul O' Grady koji je u Hrvatsku prvi put stigao 2000. godine.
Pročitajte i ovo
traže novo rješenje
Tomašević: "Za prolaz Hitne nisu problem stupići već ilegalno parkirani automobili"
problemi u prometu
FOTO Tramvaj iskočio iz tračnica kod Glavnog kolodvora, oglasili se iz ZET-a
>> Irski gulaš, glazba i zabav: Sv. Patrick u Zagrebu!
U sklopu studentske razmjene je stigao u Osijek gdje je boravio tri mjeseca. Već je tada osjetio snažnu povezanost s Hrvatskom pa se odlučio i preseliti te započeti život ovdje. Neko je vrijeme živio u Zagrebu, no onda se odlučio preseliti u Istru gdje danas živi sa sinom i suprugom Lenom.
Irska mu, kaže,nedostaje. Nije mu jednostavno otići tamo u posjet prvenstveno jer iz Istre nema izravan let, a i tu mu je cijela obitelj koju bi trebao povesti sa sobom. Iako voli svoju zemlju, Hrvatska mu je doista postala drugi dom. 'Volim Istru, a Zagreb ima energiju koja je vrlo slična onoj koju ima Dublin. Tu je i hrvatska obala, važno mi je da sam blizu mora, onda je srce mirno', kazao je.
'Hrvati i Irci su slični po humoru i humanosti'
Iako smatra da su doista slični, Paul se ne bi u potpunosti složio s načinom na koji ljudi najčešće uspoređuju Hrvate i Irce. 'Istina je, slični su, ali ne kako to ljudi obično misle, ne u povijesnom smislu koji se odnosi na velikoga susjeda. Ono po čemu su Hrvati i Irci slični je humor i način na koji ljudi tretiraju jedni druge. Humanost i energija su vrlo slične i kod jednih i kod drugih, a to je puno važnije od povijesnog aspekta', kazao je.
Od irskog plesa do knjige
Svestrani Paul je po struci arhitekt, ali njegova ljubav je i ples. On je, naime, instruktor tradicionalnog irskoga plesa te je 2006. godine otvorio prvu školu irskog plesa u Hrvatskoj - Irish Maiden koja broji svega 60 polaznika. 'Hrvati su bolji plesači nego Irci, ali to je valjda povezano s mediteranskim duhom. Ipak, kod plesa je važna dobra energija, a ne savršenost', kazao je.
Bavi se i humanitarnim radom, a u Zagrebu je pokrenuo Dječju udrugu Hrabrost (DUH) za djecu s posebnim potrebama. Osim toga, izdao je i knjigu 'Ja, tata Irac' koju smo spomenuli na početku naše priče. Knjiga govori o emocionalnom putovanju jednog Irca koji je postao otac u Hrvatskoj.
'To je knjiga o instinktima koji očevi imaju. Oni ne moraju biti samo oni koji pomažu majkama u odgajanju djeteta, već doista mogu biti i aktivan roditelj. Knjiga sve očeve potiče da vjeruju u svoj instinkt', kazao je.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook