Po završetku akademske godine, kada su temperature sve bliže 'tridesetici', a zov Jadrana sve jači, hrvatski studenti planiraju gotovo tri mjeseca praznika.

Pročitajte i ovo Stigla presuda Snimila sina i nećaka kako dižu desnice, svi su dobili kaznu: "Samo sam mahao mami" "Mi želimo poštenje" Trump opet kritizirao Google, Facebook i Twitter

tri vijesti o kojima se priča Važnije od nafte i plina Svi strahuju da će Iran izvesti napad koji bi izazvao apokalipsu: "To je kao upotreba nuklearnog oružja" u tijeku Kriza na Bliskom istoku VIDEO Trump zaprijetio NATO-u, brzo mu stigao odgovor. Iran objavio glavni uvjet za kraj rata NAKON BREXITA Napuštaju EU? Premijer europske zemlje upozorio: "To je stvarna prijetnja. Žele je uništiti"

Jedni metropolu napuštaju i odlaze u rodne krajeve, drugi pak planiraju dugo ljetovanje na morskim plažama, dok treći odlučuju ljeto iskoristiti za zaradu i ulaganje u budućnost.

U treću skupinu svakako spadaju i studenti koji su početkom srpnja fakultete, Zagreb i Hrvatsku odlučili zamijeniti radom u dalekim zemljama. Zimo donosi ekskluzivni intervju sa studentima koji su na privremenom radu u SAD-u i Kanadi.

Neki rade i u najpopularnijim svjetskim kompanijama – vodećoj društvenoj mreži Facebooku i tražilici Googleu.

Facebook: Goran Žužić, Igor Jerković, Bruno Rahle, Filip Pavetić, Leo Osvald, Tomislav Novak, Igor Čanadi, Ivo Sluganović

Imo.im: Tomislav Gudlek, Filip Barl, Stjepan Glavina

Google: Matija Osrečki

Matygov (Kanada): Nino Uzelac

Razgovarali smo s nekima od njih, a svi su odgovarali na ista pitanja. Donosimo vam najzanimljivije odgovore.

1. Kako si došao do tvrtke? Kako je izgledao intervju?

Nino Uzelac, Matygo: Tvrtku sam pronašao na web stranici na kojoj se početkom svakog mjeseca objavljuju oglasi tvrtki, uglavnom iz SAD-a, koje traže programere. Tvrtke su najčešće dobile velike investicije pa nije rijetkost da u nedostatku lokalnih programera financiraju vize i premještaj ljudi iz Europe. Kanadska firma Matygo u kojoj trenutno radim, nekoliko mjeseci prije ljeta objavila je oglas u kojem je pisalo da traže stažiste. Javio sam se i dogovorio intervju putem Skypea. Intervju, za razliku od nekih prethodnih na kojim sam bio, nije bio tehnički već opušteniji i više orijentiran na priču o tome kako sam počeo programirati, što želim naučiti u ova tri mjeseca, na čemu želim raditi i kako sam došao do njih. Bili su iznenađeni što želim prijeći pola svijeta zbog prakse.

Ivo Sluganović, Facebook: Kao i ostali dečki, putem preporuke jednog poznanika koji je stalni zaposlenik u Facebooku, kontaktirali su me rekruteri i pitali jesam li zainteresiran za praksu. U drugom mjesecu počeli smo s telefonskim intervjuima (prvo jedan općeniti, a zatim dva inženjerska) i nakon otprilike tri tjedna dobio sam ponudu!

Preporuke se jako cijene i mogu pomoći kod dobivanja intervjua, ali su kasnije potpuno nevažne. Osim činjenice da sam u srednjoj školi puno programirao za natjecanja iz informatike (koja apsolutno svima preporučam), mislim da je jako bitno i što sam u razgovoru znao predložiti neke svoje ideje, ali i otvoreno priznati da puno toga ne znam. Kompanijama nije cilj pronaći ljude koji već sve znaju, nego one koji brzo uče, jer ionako, primjerice Facebook koristi velik broj internih alata, pa su svi koji dođu zapravo početnici.

2. Kako se činilo na početku, a kako sada, pri kraju ljeta?

Igor Jerković, Facebook: Kad sam tek došao bio sam zadivljen, nisam mogao vjerovat da tako nešto postoji u svijetu. Možete doći na posao kada želite i isto tako otići . Hrana je besplatna! Možete u bilo kojem trenutku otići igrat stolni tenis, biljar, pa opet malo raditi i tako u nedogled. Okruženi ste ljudima koji su spremni pomoći bilo kada i uvijek se može naći odgovor na bilo koje pitanje. U početku mi je bilo prilično teško jer sam radio na nečemu, za mene potpuno nepoznatom. U početku sam učio, no s vremenom sam stekao određeno znanje i samopouzdanje i počeo kodirati. Imam osjećaj da sam se jako poboljšao u nekoliko stvari koje će puno koristit u mojoj daljnjoj karijeri. Više mi nije problem početi raditi potpuno samostalno na nečemu nepoznatom. Sve se može naći na internetu, samo je potrebna volja.

Tomislav Gudlek, Imo.im: Jednako sam zadovoljan. Uvjeti koje ovdje imamo su stvarno fantastični.

3. Kako izgleda jedan radni dan? S kim najviše surađuješ?

Bruno Rahle, Facebook: Svako jutro imam više alarma - u 7, 8:30 i 10:30. Početkom ljeta dizao sam se na ranije alarme, ali kako sve brže i brže pronalazim "Snooze" gumb na mobitelu, tako i kasnije ustajem. Ujutro hvatamo autobus koji nas vozi dobrih sat vremena do Facebooka. Ove godine smo smješteni relativno daleko (u San Joseu), što bih istaknuo kao možda najveću manu.

Na posao najčešće dođem u 12 sati, a odlazim oko 21. Zvuči dugo, ali uistinu nije. Imamo ručak i večeru, a nerijetko igramo i Guitar Hero, stolni nogomet, stolni tenis, biljar... Međutim, kako su ovdje uvjeti fantastični (osim dobrog društva, imamo ogromni monitor, besplatnu hranu, prostorije za odmor, košarkaško igralište, tuševe...),važno je napomenuti da ovdje nije bitno koliko se radi, bitno je što se napravi. Ako možete napraviti što se od vas traži u tri sata, odlično, raditi ćete 3 sata dnevno.

Matija Osrečki, Google: Dođem na posao oko 10:30 te potom doručkujem i lagano krećem na posao. Okruženje je ležerno i fleksibilno tako da ne postoje fiksni planovi. Mogu otići s posla poslije podne ili kasno na večer, ovisno o umoru i drugim planovima.

4. U čemu je razlika između tebe i stalno zaposlenih djelatnika?

Ivo Sluganović, Facebook: Značajnih razlika između nas, interna i stalnih zaposlenika zapravo nema. Super je i stvar što je Facebook horizontalna kompanija u kojoj se pozicijama ne daje prevelik značaj. Potpuno je normalno da kad trebate pričati s bilo kime, jednostavno odete do stola te osobe i pitate.

Nino Uzelac, Matygov: Jedina razlika je u iskustvu. Oni su radili na proizvodu zadnjih godinu dana i bolje znaju gdje se neki problem nalazi. Ja imam ovlasti raditi na bilo kojem dijelu sustava što je na početku prakse dovelo do nesporazuma u kojem sam slučajno obrisao sve što smo tog dana radili i nikome nije bilo jasno zašto odjednom ništa ne radi, ali to su uspjeli vratiti na prvobitno stanje.

Bruno Rahle, Facebook: Nema neke pretjerane razlike. Razlika je jedino u boji značke (koristimo je za ulaz u Face) - mi imamo crni rub, a stalni zaposlenici ga nemaju.

Tomislav Gudlec, Imo.im: Razlika nije precizno određena. Interni nemaju pristup svim strojevima, iako taj pristup (ukoliko im je potreban) mogu uvijek dobiti. Interni su u boljem položaju jer je ipak nešto veća odgovornost na inženjeru s kojim intern surađuje. Interne se također sluša ako imaju neki prijedlog za novi proizvod/poboljšanje. Ono što mi se u ovoj tvrtki jako sviđa jest to što svi mogu birati projekte na kojima će raditi. Također, uzima se u obzir da ti projekt na kojem radiš može dosaditi ili ti ne ići onako dobro kao što si očekivao.

5. Jesu li interni iz Hrvatske po nečemu drugačiji od ostalih interna? Jesu li studenti s Harvarda, Stanforda i drugih fakulteta bolji od vas?

Tomislav Gudlek, Imo.im: Ne mislim da su ostali nešto pametniji od nas. Čine se doista marljivi trude se oko studija - više nego što bih rekao na hrvatske studente, no možda je to samo subjektivni dojam.

Igor Jerković, Facebook: Interni iz Hrvatske nisu ni po čemu drugačiji od studenata s vrhunskih američkih sveučilišta, jer se sve može naći na internetu. Nije uopće stvar u fakultetu, ako nešto želiš stvarno znati dobro, trebaš sam počet učiti. Naravno, fakultet i obrazovne ustanove trebaju davat smjernice, no ne mogu uliti znanje. Svatko tko želi nešto postići, uz dobru volju, trud i puno vremena će uspjeti.

Bruno Rahle, Facebook: Ne bih rekao da su oni pametniji od nas ili mi od njih. Rezultati koje Hrvatska ostvaruje na olimpijadama znanja to i pokazuju. Stvar je samo u tome što je kod njih normalno da se ide na stažiranja, dok kod nas to pokušavamo popularizirati.

Ivo Sluganović, Facebook: U usporedbi s ostalim internima, rekao bih da nema nikakve razlike. Mi smo čak malo bolji!  Istina, bitna je razlika da su ovdje ljetne prakse nešto potpuno uobičajeno.

6. Kad bih morao istaknuti jednu stvar koju si naučio, što bi to bilo?

Marija Osrečki, Google: Naučio sam sustavno pristupat problemima i zadacima općenito. Prije bih puno više pristupao na ad-hoc način. Mentor je uložio u mene vremena te me poučio sustavnom radu i razmišljanju o problemima.

Igor Jerković, Facebook: Najbolja stvar je što sam sada pun ideja i želim pokrenuti nešto svoje. Čim se vratim u Hrvatsku počinjem raditi na nekim svojim projektima i idejama. Hrvatskoj nedostaje ljudi u high-tech industriji. Za vlastiti projekt je potrebno znanje, što se na ovakvim internshipima može steći. Početna ulaganja su stvarno mala, samo vam treba računalo, a ako napravite dobru stvar milijuni ljudi će to koristiti. Važna stvar nakon ovog intershipa je i to što steknete uvid u to kako timovi funkcioniraju i kako jedna ogromna kompanija kao što je Facebook funkcionira.

Ivo Sluganović, Facebook: Možda najvažnija stvar koju sam shvatio - čega se god ozbiljno uhvatiš na tri mjeseca, čuda se daju napraviti. Kad sam došao, krenuo sam raditi u programskom jeziku za koji nisam znao ni da postoji, a nakon tri mjeseca... recimo samo da sam napravio jako veliku stvar.

7. Hoćeš li sljedeće ljeto pokušati ponovno? Bi li ovo iskustvo preporučio prijateljima?

Nino Uzelac, Matygov:  Sljedeće ljeto bih volio otići južnije od Kanade. Preporučam svima koji vole programirati da se jave na oglase iz Silicijske doline jer su tvrtke tamo trenutno najzanimljivije i velika je potražnja za programerima, a uvijek rado uzimaju i stažiste koji kasnije mogu postati stalni zaposlenici.

Bruno Rahle, Facebook: Svakako. Ovo je doista odlična stvar jer se osim stručnog znanja, sakupi i gomila poznanstva. Takvu priliku mislim da bi trebao svatko prihvatiti.

Matija Osrečki, Google: Preporučio bih, ali osobno ne znam hoću li se opet prijaviti. Sljedeće ljeto mi je posljednje prije zaposlenja, pa ću možda otići putovat ili se samo odmarat.

Ivo Sluganović, Facebook: Svakako bih preporučio da se prijave na što više mjesta i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Iskustvo koje se stekne neizmjerno je, a jednom kada završe fakultet, poslodavcima će takva crtica u životopisu puno značiti. Važno je imati hrabrosti za taj prvi korak i ne odustati nakon eventualnih neuspjeha. Ako ne probaš, nećeš ni uspjeti. Prestati govoriti "Htio bih" ili "Bilo bi super" i reci "To ću napraviti!". Carpe diem!

8. Tvoj savjet drugima?

Igor Jerković, Facebook: Definitivno preporučam ljudima internshipe! Samo dobre stvari će vam se dogoditi - steći ćete puno znanja, novih prijatelja, upoznati puno zanimljivih i pametnih ljudi, dobit ćete ideje za vlastite projekte i tko zna, možda će jednog dana vaš proizvod koristiti puno ljudi. Nemojte se bojati. Prijavite se u što više poduzeća i nemojte gubiti samopouzdanje ako vas odbiju. Puno kompanija nudi intershipe. Steći ćete puno prijatelja i usavršiti strani jezik. Pitajte se: što biste učinili da se ne bojite?

Bruno Rahle, Facebook: Znam mnoge ljudi koji misle da nisu dovoljno dobri za rad u velikoj kompaniji poput Facebooka pa se zato i ne prijave. Međutim, onaj tko ne pokuša neće niti uspjeti. Moj je savjet svima da se prijave na što je moguće više mjesta. Barem na jednom će proći, a iskustvo koje se ovdje dobije neprocjenjivo je.

Ivo Sluganović, Facebook: Da svakako probaju nešto ovakvo. Da iskoriste sve prilike koje im se pružaju. Treba se usuditi napraviti prvi korak, kasnije se sve posloži!

Klik na sliku za veći prikaz.