Zašto reagiramo defanzivno kad u polupraznom ili na praznom javnom mjestu netko baš izabere stati pored nas... Prepoznajete li se u ovome?
Jeste li ikad primjetili kako ljudi popunjavaju javne prostore, poput autobusa ili kafića? Upravo takvim stvarima bavi se nova znanost nazvana proksemija. Radi se o znanosti koja proučava kako se točno ljudi ponašaju prema osobnom prostoru, posebno kada su u pitanju drugi ljudi.
Vezani članci
Nakon dugog niza godina provedenih u javnom prijevozu, svaki čovjek razvije svijest o popunjavanju slobodnog prostora u navedenom. Prva osoba koja uđe u recimo tramvaj, sjest će gdje želi. Slijedeća, i svaka iduća, bit će vrlo pažljiva u izboru. Njihov izbor bit će sjedalo koje je barem jedan red udaljeno od drugog putnika. Tek kad ponestane izoliranih sjedećih opcija, ljudi opet počinju sjedati bilo gdje.
Ovaj obrazac ponašanja je snažno utisnut u našu kulturu. Zamislite što bi se dogodilo kad bi putnik ušao u autobus u kojem je samo jedan putnik i od pedesetak sjedala izabrao baš slobodno mesto pored tog usamljenika? To se jednostavno ne događa, a ako se i dogodi, može izazvati sukob ili jednostavno odlazak tog 'napadnutog' putnika.
Upravo time, odnosno načinom kako ljudi organizuju svoj društveni prostor, bavi se proksemija. Bez ikakve svijesti o tome, imamo vrlo striktna pravila o tome gdje tko mora biti. Iako o njima uopće ne razmišljamo, znamo kad netko ta pravila prekrši.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenik Edward Hall je ispitivao koliko blizu dozvoljavamo strancima da nam se približe (ne bliže od 3,6 m, jer točno tu završava javni prostor i počinje društveni), društvenim partnerima (ne bliže od 1,2 m, jer tu počinje osobni prostor) i koliko bliskim prijateljima i porodici (ne bliže od pola metra, jer tu počinje intimni prostor). Sve bliže od toga ili znači da će , primjerice, spoj završiti više nego povoljno, ili da slijede nevolje, prenosi io9.com.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
Pravila objave komentara