O napadu na Novom Zelandu razgovaralo se i na sigurnosnom skupu u Zagrebu, na temu hibridnog ratovanja. Stručnjaci poručuju kako glavno oružje terorista više nisu bombe ni puške, već kamere i brzo širenje straha i panike. Najveći globalni izazov je, ističu, kako im spriječiti propagandu - na društvenim mrežama.

Galerija


Novozelandska policija objavila je kako radi na tome da se "snimke uklone" i poziva ljude da ih ne dijele po društvenim mrežama. Da je širenje takvih snimki najsnažnije oružje terorista, smatraju i stručnjaci za sigurnost.

Vezani članci Brenton Tarrant (Foto: screenshot) Proširena optužnica protiv novozelandskog monstruma: Tarrant optužen za 50 ubojstava i 39 pokušaja ubojstava Slika nije dostupna Monstruozni ubojica s Novog Zelanda postao - meta. Članovi bande mu poručili: ''Imamo i mi prijatelje unutra''

Shlomo Shpiro poručuje: "Gledamo video snimke i tako postajemo uplašeni i paničarimo. Oni tako pokušavaju utjecati na naš život. To je njihovo oružje. Najsnažnije oružje više nisu pištolj i puška već kamera", ističe.

Zato je najveća globalna misija kako spriječiti da takve snimke završe u javnom prostoru. NATO s vlasnicima društvenih mreža pokušava osmisliti sistem koji bi nasilne videosadržaje odmah prepoznao i onemogućio njihovo objavljivanje. Sebastian Bay iz Centra izvrsnosti za strateške komunikacije pri NATO-u kaže:

"Zbog načina na koji društvene mreže funkcioniraju, one gotovo uvijek gube bitku. Trenutačno razgovaramo s njima kako riještiti taj problem. Sustav se mora promijeniti na način da se oteža širenje takvog sadržaja".

Teroristi internet koriste i za regrutiranje novih članova. Informacijski stručnjaci poručuju - teroristi su danas izrazito informatički, ali i marketinški potkovani. Njihove videoporuke visoke su produkcije, a lažnim profilima brzo se šire do milijuna korisnika. Mlade vrbuju i putem videoigara. No to ne znači, kažu, da se tehnologije treba kloniti.

Konzultant za informacijsku sigurnost Tomislav Androš napominje kako je ključna edukacija.

"Znači ne braniti, ne zaključavati ne gasiti nego educirati ljude, obrazovati, paziti na retoriku i obučavati ljude da razmišljaju, nikako ne braniti", smatra.

Jer to je upravo ono što teroristi žele - onemogućiti nam sigurnu svakodnevicu.

Zašto ne biste trebali gledati snimke pokolja u Cristchurchu

Novinari i policija profesionalno su obavezni pogledati snimku pokolja u kako bi pokušali doznati nove informacije o ovom stravičnom činu, bilo u svrhu istraživanja ili dobivanja novih informacija.

Mala manjina gleda snimku kako bi pokušala utvrditi gdje su njihovi najmiliji ili što se s njima dogodilo, no mnogi gledaju videosnimku bez posebnog razloga - zbog privlačnosti promatranja dramatičnih prizora iz sigurnosti vlastitog doma.

Ipak, sama činjenica da teroristi iskorištavaju interes ljudi za dramatične događaje trebala bi vam biti jasan znak i dobvoljno upozorenje da ne gledate ovaj užasan događaj i ne dijelite ga po društvenim mrežama, jer je upravo to ono što su teroristi i željeli.

Gledajući taj strašan čin podupirete narcisoidnu i morbidnu želju napadača da se istakne, da bude viđen i slavan i da privuče pozornost, pa makar i masakrom ljudi.

Javna objava čina nečije smrti i pogibije dio je nauma terorista da nevine ljude dodatno ponizi, da ih prikaže kao mete kakve video igre. Ako želite znati tko su ljudi koji su nastradali, pričekajte da se pojave njihove životne priče. Nemojte usvajati optiku napadača, nemojte aktivno sudjelovati u njihovom ponižavanju.

Važno je znati da će gledanje takve snimke utjecati na vas, bez obzira što ju gledate miljama daleko i što niste na licu mjesta. I kada proživljavate situaciju iz druge ruke, osjećate navalu adrenalina i iako nećete zasigurno zauvijek biti obilježeni time, zasigurno je da će vas snimka uznemiriti.

Stvarnost je da ništa ne možete učiniti u vezi s onim što se već dogodilo. Osumnjičeni su u pritvoru. Mrtvi su već mrtvi. No, ono što možete učiniti jest pokazati poštovanje prema stradalima tako da ne dijelite snimku i ne sudjelujete u naumu terorista, piše Newsweek. (MT)

Svjedoci pokolja: "Čuli smo vrisku, svi su bili u panici. Ljudi su krvarili do smrti, bilo je grozno"