Pokazat ćemo vam Afriku kakva vam ne padne na pamet u prvoj asocijaciji. Povest ćemo vas u zanzibarske rezorte u kojima jedna noć stoji 5000 kuna nakon čega će vam postati jasno, zašto taj otok zovu neotkrivenim afričkim draguljem.
Pročitajte i ovo
'Karibuni Zanzibar, watazamaji!', odnosno, dragi gledatelji, dobrodošli na Zanzibar. Tisućama kilometara daleko od Hrvatske, na rubu Indijskog oceana, otok začina i, kažu mnogi, neotkriveni dragulj Afrike. Na Zanzibaru je trenutno zima, ali samo prema kalendaru, jer ovdje temperature preko dana rijetko kad padnu ispod 20 stupnjeva, a Indijski ocean je dovoljno topao za kupanje.
Ekipa Provjerenog isprobala je puno toga, što se jede, kako se zabavlja, ali i ponešto naučili, jer Zanzibar nije samo plaža, fina hrana i ocean. Turizam se ovdje ne oslanja na lijepu sliku, na darove prirode. Lokalni stanovnici znaju da turistima treba mnogo više.
Ženska viagra
Zovu ga Leptir i prava je atrakcija. Njegov je posao penjanje na dvadesetak metara visoku palmu i izvodi akrobacije od kojih se nekima, priznajmo, znoje dlanovi! Show naplaćuje dvadesetak kuna, a završava osvježenjem iz kokosa. Zadebljana koža na ruci hrapava mu je kao stijena i jedina mu je posljedica ovog posla. To je mala cijena s obzirom da ovo radi nekoliko puta na dan. Leptir je samo dio ponude na plantaži začina, čiji obilazak traje otprilike sat vremena. Zanzibar je pun ovakvih plantaža, što i ne čudi jer je u svijetu poznat kao otok začina. Stigli su iz cijeloga svijeta, ali najviše iz Indije, Šri Lanke, Tajlanda. Vidjeli smo i stablo papra.
Muškat ili ženska viagra. Naš vodič Kej Pi kaže, kad ga žene popiju, postanu sretne! Vidjeli smo i vaniliju, koja crnu boju dobije prije branja, a tu je i stablo kakaa. Uz začine, na plantaži smo isprobali i lokalno voće, za neko smo čuli prvi put. Jack fruit je nastao kombinacijom ananasa i banane, a sazrijeva u ljeto, kaže naš vodič Pi. Tijekom obilaska plantaže dobili smo i nekoliko 'darova', sat, prsten od palminog lišća, kao i kravatu za našeg snimatelja Mišu. Od istog materijala je i košara za nezaobilazan shopping, uz malo cjenkanja.
Katedrala na nekadašnjoj tržnici robljem
Cjenkanje je jedini način na koji vaš novčanik može preživjeti na ovom otoku, jer boja kože podiže cijenu za nekoliko puta. Glavni grad otoka Zanzibara je Stonetown. Male uličice pune su suvenirnica, a na svakom koraku zaskaču taksisti, prodavači CD-a i ostali spretni prodavači. Za čistoću ulica očito ne mare previše, pa smo tako ovim prašnjavim i smećem natrpanim putem stigli do jedne od najvećih turističkih atrakcija otoka. Na mjestu gdje danas stoji katedrala ispisala se krvava povijest svijeta.
Zanzibar nikako nije odredište za lude noćne provode, ali za nove avanture i zanimljive izlete definitivno jest. 'Stojimo na istom mjestu gdje je nekoć bila i tržnica robljem', priča naš vodič Peter. Sve do sredine 19. stoljeća i ukidanja ropstva, Zanzibar je bio jedno od glavnih odredišta robovlasnika, jer prije samo 150 godina, umjesto oltara na kojem se danas služi misa, ovdje se trgovalo robovima, a cijena im se određivala bičem. 'Ako bi rob zaplakao, cijena bi mu pala, jer je pokazao slabost, ako ne, cijena bi mu skočila', objašnjava Peter.
90 posto muslimana, sedam posto kršćana
Crvene mrlje simboliziraju krv robova, a oni koji bol nisu mogli podnijeti te ih nitko nije htio kupiti, jednostavno su bačeni da umru u bunaru na kojem se danas krste vjernici. Robovi su na prodaju u Stonetown stizali iz istočne i centralne Afrike, dobrim dijelom hodajući okovani. Iako sad na skulpturi, ovo je originalni lanac kojim su robovi bili okovani. Peter nas je odveo u komore u kojima su čekali prodaju i tu nam opisao kako je izgledao njihov put do Zanzibara.
U ovoj komori bilo je nagurano 50-ak muškaraca, a u ovoj je boravilo 80-ak žena i djece robova. Strašna simbolika leži u činjenici da su katedralu gradili upravo robovi oslobođeni nakon ukidanja ropstva. Danas služi manjinskom kršćanskom stanovništvu. 90 posto građana Zanzibara muslimanske je vjere, a oko 7 posto čine katolici. Najduže su bili pod britanskom vlašću, što je očito već prvim pogledom na promet. Zato smo se i sami htjeli iskušati i prvi put voziti lijevom stranom ceste.
Druženje s majmunima i leptirima
Sigurno smo stigli na iduće odredište, u čarobni svijet leptira! Iz knjige dojmova vidimo da su ovu farmu leptira posjetili ljudi iz cijelog svijeta, Kenije, Amerike, Engleske, Australije, Kanade, Njemačke, Nizozemske, Izraela. Svi posjetitelji ostavili su jako lijepe komentare, a nama se najviše svidio komentar jedne gospođe iz Ujedinjenog Kraljevstva koja je napisala da se osjećala kao curica u bajci.
Na dan dođe do 10 posjetitelja, a nekad nijedan. Ovdje mogu naučiti sve o životnom ciklusu jednog leptira, ali i kako ih sačuvati. Mi ih nismo dirali, ali smo ih pokušavali privući. Trebalo nam je samo 10 minuta da ih nagovorimo da se druže s nama. Bez straha s nama se su družili i majmuni u nacionalnom parku Jozani. Ovdje živi otprilike 2 tisuće jedinki crvenog zanzibarskog kolobusa. To je ujedno i ukupan broj majmuna ove vrste, jer ih nema nigdje drugdje na svijetu. Imali smo sreće vidjeti i mladunce, kojem je pri hranjenju malo zasmetala naša prisutnost. Trudnici, ipak, uopće nismo smetali.
1500 kuna za noćenje
Zanzibar nikako nije odredište za lude noćne provode, ali za nove avanture i zanimljive izlete definitivno jest. Kao i za luksuzan odmor. Prekrasno uređeno imanje rezorta odredište je za imućnije turiste. Gotovo jednu prosječnu hrvatsku plaću, ili oko 5 tisuća kuna, stoji noć u vili. U cijenu je uključena i hrana i piće, a vrijede li toliko, morali smo i sami provjeriti.
Više nego zadovoljni krenuli smo dalje, u upoznavanje susjednog resorta, Breezesa. Cijena ovisi o sezoni i penje se do 1500 kuna po osobi na noć. Ova dva rezorta nismo izabrali slučajno, oni su u vlasništvu hrvatskog poduzetnika Raguža, koji je za vrijeme našeg boravka bio na putu. Njegove kćeri same su dizajnirale i uredile oba imanja, a hrvatske boje tu brani i Renata.
Biznis hrvatske obitelji
Plan je bio raditi na Zanzibaru tri mjeseca, a od tada je prošlo 7 godina! 'Radi se cijele godine i ima posla. To je prednost, definitivno. I lijepo je vrijeme cijele godine, nema zimske odjeće, nema zapinjanja u snijegu u prometu', ističe Renata. Osim u trgovini, Renata radi na organiziranju izleta i raznih aktivnosti za turiste. Odrasla u Slavonskom Brodu, radila je i u Poreču, pa zna što govori kad kaže da bi od turističkih djelatnika na Zanzibaru mogli naučiti kako se ponašati prema gostu.
Ljubaznost i uslužnost je primijetio i Malcolm iz Londona. Kaže da je proputovao cijeli svijet, doduše ne i Hrvatsku, a Zanzibar ga je oduševio. Zašto se toliko trude oko turista, nije teško pogoditi. Plaće se kreću od 100 tisuća šilinga tj. 400 kuna, koliko na primjer zaradi 27-godišnji Alfred s farme leptira. Za sobu u kojoj živi odvaja 80 kuna, a ostatak potroši na hranu.
Mnogo žena na Zanzibaru ne radi, kaže naš vodič Kej Pi, tako i njegova gospođa. Ona je domaćica i brine za njihovo dvoje djece. Dvije sobe u jednoj kući plaćaju vrlo povoljno - otprilike 40 kuna, jer poznaju vlasnika. Uz takav standard cijena benzina od 6 kuna po litri čini se astronomska. Još neotkrivenoj turističkoj meki predviđamo svijetlu budućnost, jer prirodne ljepote uz nevjerojatnu gostoljubivost i šarenu dodatnu ponudu za znatiželjnike, ne možemo nazvati nikako drukčije već formula za uspjeh.
