Jedna je od svjedokinja užasa koji je donio i ostavio uragan Irma iza sebe Anna Baltimore Thompson, koja je spašena zajedno sa svojom obitelji dok je Irma razarala područje Barbuda. No iako su preživjeli ozbiljnu katastrofu, Thompsonovi ne mogu odahnuti jer je za vikend na istom području najavljen manji, ali također opasan uragan Jose.
Pročitajte i ovo
''Ovo je užasno, stravično i strašno iskustvo. Ja i moja obitelj, nas sedmero, uključujući i bebu od dva mjeseca, morali smo se skloniti u ormar.''
Čak i prije nego što su nas zahvatili vjetrovi uragana, krov je već bio potpuno odvaljen i morali smo se premjestiti u sklonište. Vatrogasci i policajci došli su nam u spas i odveli nas na sigurno. Moja glavna briga bila je kako ćemo preživjeti nakon ovoga. Svaka kuća, svaki dio infrastrukture, svaki uslužni centar potpuno je oštećen i uništen. Svi članovi moje obitelji ostali su bez doma.
Mogućnost još jednog uragana koji ide u našem smjeru zastrašujuća je. Mislim da bismo se trebali evakuirati.“
Josephine Gumbs-Conner, odvjetnica s britanskog otoka Angvila posebno je kritizirala reakciju britanske vlade na uragan Irmu.
„Angvila je posve devastirana. Vrlo dobro poznajemo uragane i posljedice koje donose, ali uragan Irma bio je po svojoj snazi izvan svih predviđenih kategorija. Bez problema je zarezao područje Angvile i ostavio nas u potpunim komadima“, izjavila je u razgovoru za BBC Radio 4.
Komentirala je nepripremljenost odgovornih, ali i lošu infrastrukturu ključnih službi.
„Naša policijska služba pretrpjela je ozbiljnu štetu na krovu, naš sud, jednako kao i zatvori, ali i bolnice. Samo kad je riječ o osnovim službama, već je očigledno u kakvoj smo poražavajućoj situaciji.“
Usporedila je devastaciju nakon uragana i s nuklearnom bombom.
„Da pogledate naš otok sada, učinilo bi vam se kao da je upravo pretrpio razornu eksploziju nuklearne bombe. Trenutačno smo u takvom nepovoljnom položaju. Ovo je tako ogromna devastacija i zahvatila je tako ogromno područje da bi nam samo da se vratimo u normalno stanje, čak i uz pomoć, trebalo oko šest mjeseci.“
Odvjetnica je usporedila situaciju britanske Angvile s otocima pod francuskom jurisdikcijom.
„U Sv. Martinu Francuzi su se pobrinuli da imaju vojsku na terenu. Odgovor je bio pravodoban i učinkovit, čega je iznimno nedostajalo u našem slučaju. U Angvili se nije čula buka motorne pile. Ceste su još uvijek neprohodne. Naravno da razumijemo kako ove stvari trebaju vremena, ali osobno sam vrlo razočarana. Trebali bismo imati isti status kao Gibraltar ili Falklandsko otočje“, zaključila je Gumbs-Conner.
