Umro Dr. Michael DeBakey 'najveći kirurg 20. stoljeća'

Dužnosnici bolnice su objavili da je DeBakey umro prirodnom smrću, ne iznoseći druge pojedinosti.

Pročitajte i ovo Tužna vijest Iznenada preminuo novinar Zlatko Šimić Afera u u splitskom KBC-u "Je li normalno da se starijeg liječnika tijekom operacije radi budalom?": Bivši zaposlenik splitske bolnice, poznati kirurg, komentirao pozadinu skandala

Kao počasni dekan Medicinskog fakulteta Baylor i kirurg Metodističke bolnice u Houstonu od 1949. godine, DeBakey je podučavao tisuće kirurga kroz nekoliko naraštaja, postigavši status legende desetljećima prije svoje smrti, piše u subotu The Houston Chronicle.

Procjenjuje se da je tijekom karijere obavio više od 60.000 operacija. Među njegovim pacijentima bile su i brojne slavne osobe, od filmske glumice Marlene Dietrich do bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina.

"Dr. DeBakey je samostalno podigao standarde medicinske skrbi, učenja i istraživanja diljem svijeta. On je bio najveći kirurg 20. stoljeća i liječnici su svugdje zaduženi njegovim doprinosom medicini", izjavio je Dr. George Noon, kardiovaskularni kirurg i DeBakeyjev bliski suradnik, za The Houston Chronicle.

"DeBakeyev ugled privukao je mnoge ljude u ovu instituciju, i on ih je sve liječio: šefove država, zabavljače, poslovne ljude i direktore, kao i ljude bez titula i sredstava", izjavio je Ron Girotto, ravnatelj Metodističke bolnice.

Prof. William Butler s Medicinskog fakultata Baylor, kojeg je DeBakey od provincijske škole pretvorio u jednu od najprestižnijih medicinskih institucija u SAD, nazvao ga je "maestrom kardiovaskularne kirurgije".

Rođen je 1908. u Lake Charlesu, Louisiana, mjesec dana prije nego što je Ford počeo s montažom modela T, i četvrt stoljeća prije otkrića antibiotika.

Svoj pionirski put u liječenju srčanih bolesti, DeBakey je započeo još kao student 1932. godine, kada je izumio pumpu s valjkom koja će kasnije postati glavni dio aparata srce-pluća, s kojim započinje razdoblje operacija na otvorenom srcu. Aparat preuzima funkciju srca i pluća tijekom višesatnih operacija.

Tijekom karijere osmislio je mnoge inovativne procedure i naprave, uključujući operacije ugradnje premosnica i aneurizma na aorti, te 70-ak kirurških instrumenata koji se i danas koriste kod operacija na srcu.

Kirurške procedure koje je razvio, nekada su bile čudo u svijetu medicine, a danas se rutinski koriste u većini bolnica. Godine 1939. bio je koautor jednog od prvih znanstvenih napisa koji su povezivali pušenje i rak pluća.

Tijekom II. svjetskog rata, služeći u uredu ministra zdravstva SAD-a, radio je na razvoju pokretnih kirurških bolnica, kasnije nazvanih M.A.S.H.

Pomogao je predsjedniku Johnu F. Kennedyju pri uvođenju saveznog zdravstvenog osiguranje Medicare, predložio je osnivanje Nacionalne medicinske knjižnice, što je Kongres prihvatio. Godine 1963. dobio je Laskerovu nagradu za klinička istraživanja, koja se smatra američkim pandanom za Nobelovu nagradu za medicinu.

Početkom ove godine, predsjednik George W. Bush dodijelio mu je Kongresnu zlatnu medalju, jedno od dva najveća civilna priznanja u SAD-u.

Prije dolaska u Bijelu kuću na svečano uručivanje priznanja, DeBakey se uspješno oporavio od operacije aneurizme srčane aorte, koju je sam uveo u kiruršku praksu. Kada je početkom 2006. podvrgnut toj operaciji imao je 97 godina i smatra se najstarijim pacijentom koji je podvrgnut tom složenom zahvatu.

U rijekom intervjuu The New York Timesu, kazao je kako je prvotno odbijao operaciju, misleći da će to proći samo od sebe, no onda je skoro umro, pa je ipak pristao. "To je čudo. Ja stvarno ne bih trebao biti među živima", rekao je.

Bio je vrlo vitalan sve do duboko u 90-te godine svog života, izvodio je operacije, putovao, objavljivao članke u znanstvenim časopisima. Njegove velike ruke bile su mirne, a sluh oštar. Njegov osobni zdravstveni režim uključivao je penjanje stepenicama na posao i jednu šalicu kave ujutro, piše The Houston Chronicle.

Bio je radoholičar, i noću je rijetko je spavao dulje od pet sati. Većinom se budio u 5 ujutro, kako bi pisao članke i čitao medicinske časopise. Rijetko je pio, nikada nije pušio, jeo je malo, većinom salate u starijoj dobi, i nije gledao televiziju. Bio je mršav, visok 182 cm, i uvijek jednake težine od 1926. kada je završio gimnaziju. Većinu života proveo je u svijetloplavim kirurškim odorama, a u operacijskoj dvorani nosio je bijele kaubojske čizme.