- Bivši ruski predsjednik Boris Jeljcin danas je preminuo, prenio je AFP riječi glasnogovornika.
Što mislite?
ANKETA Treba li molitelje maknuti s trgova?
jedan teško ozlijeđen
Brutalno nasilje kod škole: Maloljetnik na travi, kokainu i speedu tukao vršnjake
OPASNA SITUACIJA
Užas na istoku Hrvatske: Majka uključila dva uređaja istovremeno, djeca završila u bolnici!
Agencije prenose informaciju iz medicinskih izvora koju je objavila ruska agencija Interfax da je prvi ruski predsjednik umro od srčanog udara.
Jeljcina će povijest pamtiti kao čovjeka koji je u kolovozu 1991. uspio bez krvoprolića istjerati komuniste s vlasti i postaviti Rusiju na put političkih i gospodarskih reformi.
Njegova slika na tenku iz kolovoza 1991. kad se suprotstavio pokušaju državnog udara i mirno rasformiranje bivšeg SSSR-a 25. prosinca iste godine bili su zvjezdani trenuci njegove političke karijere, koju je taj inženjer graditeljstva započeo 1968. godine, u dobi od 37 godina, postavši predsjednik ogranka Komunističke partije SSSR-a u Jekaterinburgu (tad Sverdlovsk), u blizini kojega je rođen.
Brži politički uspon počinje 1981. kad je izabran u CK KPSS. Ubrzo nakon toga ga primjećuje Mihail Gorbačov i 1985. Jeljcin postaje generalni sekretar KP Moskve.
No nakon toga se pogoršavaju njegovi odnosi s Gorbačovom, što rezultira njegovim izbacivanjem iz Politbiroa CK KPSS, pa od 1987. do 1989. ostaje bez ikakvih funkcija i moći.
No, uspijeva se spektakularno vratiti 1989., kad je izabran za
zastupnika Moskve u sovjetskom kongresu, a 1990. postaje najprije zastupnik Sverdlovska u parlamentu Ruske federacije, a potom i predsjednik Parlamenta.
Preuzima vodstvo prodemokratskih snaga u borbi protiv Mihaila Gorbačova, koji je želio održati Sovjetski Savez i na prvim demokratskim predsjedničkim izborima u lipnju 1991. pobjeđuje s 57,38 posto glasova. Neuspjeli pokušaj puča dva mjeseca kasnije učvršćuje njegov status spasitelja demokracije.
Prvi politički problemi pojavljuju se 1993., kad Jeljcin pokazuje i drugo lice. Najprije je tenkovima i vojskom nasrnuo na ruski
parlament, nakon što su prema njemu neprijateljski nastrojeni tvrdokorni komunisti oružjem pokušali uzurpirati vlast i potaknuli nemire na moskovskim ulicama, a potom je brutalna represija na Čečeniju dramatično promijenila percepciju Jeljcina u javnosti.
U kombinaciji sa sve nižim životnim standardom naroda, privatizacijom koja je ličila na otimačinu državnih dobara i sve glasnijim pričama o problemima s alkoholom, Jeljcinu je popularnost brzo padala, iako je uspio pobijediti i na drugim izborima, u srpnju 1996.
No, pad je bio nezaustavljiv. Financijska kriza iz ljeta 1998. i
problemi sa srcem, na kojem je imao višestruke premosnice, u konačnici su doveli do njegove iznenadne odluke da odstupi s položaja 31. prosinca 1999. godine, godinu i pol prije isteka mandata, i mjesto ruskog predsjednika ustupi Vladimiru Putinu, kojeg je odabrao za svojeg nasljednika.
- Izražavam duboku sućut obitelji pokojnika, na čijim su plećima ostali veliki događaji na korist zemlje i ozbiljne greške. Tragičan usud, rekao je Mihail Gorbačov na vijest o smrti svojeg ogorčenog političkog suparnika.