Vulkan Tambora u današnjoj Indoneziji bio je stoljećima miran, ali u njegovoj unutrašnjosti sve se kuhalo za veliku eksploziju. Iako je prvi "glas" ispustio još 1812. godine kad se zatresao i proizveo taman oblak, eskalacija je počela 5. travnja 1815. kad se dogodila velika erupcija koju je popratio glasan zvuk detonacije koji se čuo i do otoka Jave udaljenog 1260 kilometara.
Na današnji dan, 10. travnja 1815., jutro je počelo detonacijama za koje su na 2600 kilometara udaljenim otocima mislili da je zvuk pucanja topova. Oko 19 sati erupcija se intenzivirala. Tri gljive pepela izdigle su se i spojile u jedno. Čitava planina pretvorila se u tekuću masu vatre.
Prvo je na okolna mjesta počelo padati vulkansko kamenje, a onda i pepeo. Nakon toga došlo je do snažnih udara vjetrova, koji su porušili svaku kuću i počupali drvo. Nakon toga počelo je razlijevanje piroklastičnog materijala koji se sručio s Tambore u svim smjerovima, uništavajući sve pred sobom i proširujući se na 872 kvadratnih kilometara.
Srednje velik cunami uzrokovan erupcijom pogodio je okolne otoke, s valovima do četiri metra. Erupcija je na indeksu snage eksplozije vulkana imala 7 od 8. U zrak je izbačen 41 kubični kilometar vulkanskog materijala, koji je težio 10 milijardi tona. Erupcija Tambore najveća je promatrana erupcija u zabilježenoj povijesti. Eksplozija se čula i do 3350 kilometara, a pepeo je padao i 1300 kilometara od erupcije.
Posljedice
Sve na otoku bilo je uništeno, a pepeo izmiješan s uništenim drvećem formirao je splavi koje su se protezale pet kilometara oko otoka. Eksplozije su se smirile tek u srpnju 1815. mada je dolazilo do izbijanja dima još do kolovoza. Jačina glavne eksplozije bila je na razini detoniranja 33 gigatone TNT-a.
Oblak prašine koji se formirao otišao je 43 kilometra u visinu, skroz do stratosfere, što je imalo dalekosežne posljedice za cijeli svijet. Naime, ogromna količina sumpora završila je u tim gornjim slojevima atmosfere, što ne mogu isprati ni kiše ni vjetrovi, jer se oni formiraju na nižim visinama. Tako je nastala vulkanska zima.
Na sjevernoj hemisferi globalne temperature pale su za oko pola stupnja, a 1816. zovu "godinom bez ljeta". Sunce, koje je tih godina već imalo slabiju aktivnost, bilo je zakriljeno tim slojem materijala koji je izbacio vulkan. To je utjecalo na podbačaj žetvi, nastupila je glad, rast cijena, zime su bile iznimno jake i duge, poremetile su se monsunske sezone, što je uzrokovalo poplave i glad. U Europi se pojačala epidemija tifusa, a u Indiji je nastao novi soj kolere.
Sve to dovelo je do političkih nemira i novih desetaka tisuća mrtvih, pored onih 71.000 koji su stradali izravno od erupcije vulkana jer su živjeli u relativnoj blizini.
