Znanstvenici su otkrili malu populaciju ljudi koji žive u udaljenim dijelovima Anda na sjeverozapadu Argentine koji su razvili otpornost na arsen. Tijekom tisuća godina, organizam lokalnih stanovnika razvio je genetsku sposobnost da probave arsen na način da se smanji utjecaj na njihova tijela, piše Daily Mail.
Vjeruje se da zagađenost hrane i vode arsenom diljem svijeta utječe na više od 137 milijuna ljudi. Čak i niske razine arsena mogu uzrokovati oštećenje pluća, srca, bubrega i jetre. Određena razina arsena u organizmu može voditi do raka, srčanih bolesti i dijabetesa.
U višim dozama, arsen u organizmu može uzrokovati štetu za imunitetni sustav, može potaknuti krvarenje, konvulzije te eventualno komu i smrt. Međutim, čini se da su ljudi koji žive u rijetko naseljenim područjima u okolici San Antonia de los Cobres, sela u Andama u regiji Puna u Argentini, razvili način na koji im se organizam uspješno nosi s otrovom.
12 opasnih kemikalija pronađenih u svakodnevnom okruženju
Autohtono stanovništvo živi na tom području oko 11.000 godina, oni su potomci naroda Atacameños, te piju vodu kontaminiranu arsenom. Dr. Karin Broberg, istraživačica medicine okoliša na švedskom sveučilištu Lunds, i njezini kolege, otkrili su da u je razdoblju od prije 7.000 do 10.000 godina, lokalno stanovništvo u regiji bilo podložno pojedinim genetskim promjenama koje su dale jaču otpornost na arsen.
Otkrili su da su ljudi koji žive u tom području u mogućnosti konzumirati više od 20 puta veće razine arsena od onih koji se smatraju sigurnima.
Dr. Broberg i njezini kolege čiji je rad objavljen u magazinu 'Molecular Biology and Evolution', proučavali su genom 124 žena s Anda koje žive u okolici sela San Antonio de los Cobres.
Također su proučavali sposobnost žena da probave arsen u potrazi za razinom štetnih elemenata u mokraći. Istaknuli su da je ključ mutacije u genima. Otkrili su jedan poseban gen - AS3MT, za koji se smatra da igra ulogu u apsorpciji većih količina arsena u metabolizmu.
Još neki narodi diljem svijeta nose genom AS3MT, a najviše ih živi u Peruu i Vijetnamu. Istraživači kažu da je ovo primjer ljudske prilagodbe prirodnim otrovima, nešto što se često viđa kod životinja kao što su štakori.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
