Austrijski književnik i ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost Peter Handke proglašen je nepoželjnom osobom u Sarajevu. Handke je javno podržavao Slobodana Miloševića i održao kratak govor na njegovu sprovodu, a Srbiju je opisao kao žrtvu rata. Dodjelu nagrade zbog svega su bojkotirale Hrvatska, Albanija, Kosovo, Bosna i Hercegovina te Turska.
Pročitajte i ovo
Švedska doktorica i novinarka Christina Doctare koja je dobila Nobelovu nagradu 1988. godine za mir kao članica mirovnih snaga Ujedinjenih naroda vratila je to priznanje u znak prosvjeda protiv uručenja Nobelove nagrade Peteru Handkeu.
Handke je u studenom svoje kontroverzne stavove ponovio u razgovoru za tjednik Die Zeit.
"Niti jedna riječ koju sam napisao o Jugoslaviji nije pogrešna. Niti jedna. To je književnost", rekao je Handke u studenom za Die Zeit.
Austrijski književnik, dijelom slovenskog porijekla, ponovno je osudio njemačku ulogu u događajima koji su prethodili srbijanskoj agresiji u Jugoslaviji te iznova Bošnjake opisao kao "muslimanske Srbe".
"Kako je Njemačka mogla priznati Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu, kad na ovom području više od trećine stanovništva čine pravoslavni i muslimanski Srbi. Tako je nastao bratoubilački rat, a nema gorih ratova od bratoubilačkih ratova", rekao je Handke.
On je izjavio kako mu u njegovu angažmanu stalo do Jugoslavije, a ne do Srbije te je to objasnio svojim porijeklom.
"Ja sam Jugoslaven po majci i po ujaku koji živi u Mariboru. Moj djed je tada glasao za priključenje Koruške Jugoslaviji. Jugoslavija mi je nešto predstavljala. I zato je netočno da sam se zalagao za Srbiju. Meni je bilo stalo do Jugoslavije", rekao je Handke.
On je isto tako ustvrdio da je Jugoslavija nastala kao "protuteža Hitlerovu Reichu".
Handke je isto tako ustvrdio da nikada nije pokazivao simpatije za Slobodana Miloševića te da je njegov pogreb otišao zato što se srbijanski vođa "jedini zalagao za Jugoslaviju".
"Ja se nikada nisam podčinio Miloševiću ni izvana ni iznutra", rekao je Handke.
Miloševića je, kako kaže, vidio samo jednom prilikom posjeta u zatvoru u Scheveningenu kad ga je "htio saslušati". (Hina)
