U njemačkom logoru smrti Ravensbruck ubijeno je 50 tisuća žena. Samo tijekom jednog vikenda njih 2500 ubijeno je plinom.
Pročitajte i ovo
"To je možda taj mentalitet"
Nisu samo stranci, mnogi su diskriminirani: "Kad se pojaviš, kao da te nema, ne gledaju te više u oči"
KAD ONI NE RAĐAJU
Istraživanje pokazalo raskorak: Gotovo dvostruko više muškaraca nego žena želi imati djecu
Katharina Waitz jedana je od rijetkih zatvorenica ovog koncentracijskog logora koja je u jednom trenutku uspjela pobjeći. Umjetnica na trapezu u logoru je završila jer je bila Romkinja i za Hitlera bila je samo izrod koji zagađuje arijsku rasu. Dva prva pokušaja bijega bila su bezuspješna i zbog njih su je mjesecima mučili. No, pokušala je ponovo i pod okriljem mraka iskoristila svoje cirkuske vještine kako bi se popela na ogradu i preko bodljikave žice pobjegla u šumu, piše Daily Mail.
No, na slobodi je provela samo tri dana i tri noći. Za to vrijeme dio žena u logoru morao je biti u stavu mirnu, bez pomicanja mišića i bez hrane. Četvrto jutro vratila se prekrivena krvlju i ugrizima pasa.
Potvrđeno: Čovjek koji je u smrt poslao 128.000 ljudi mrtav je!
Bacili su se natrag u njezin blok, a drugim zatvorenicama poručili da s njom čine što god žele. Izmorene i glavne, izudarale su je do smrti i obavile prljavi posao umjesto čuvara.
Strašni zločini
Tijekom šest godina postojanja Ravensbrucka mnoge su žene pretrpjele sličnu jezivu sudbinu. Izrabljivane su, izgladnjivanje, premlaćivane, vješane, upucane, ubijane plinom, otrovane, pa čak i žive spaljivanje u krematoriju.
Zločini koji su bili prestrašni i za nacističku Njemačku brzo su postali dio povijesti i pali u zaborav, te su i 75 godina kasnije u velikoj mjeri nepoznanica.
Simbol kojeg je svijet volio dok ga Hitler nije ukrao
No, kroz vrata logora prošlo je 130 tisuća ljudi, a njih 50 tisuća je ubijeno. Točan broj vjerojatno će zauvijek ostati nepoznanica. U posljednjim danima postojanja spaljeni su spisi o zatvorenicama, zajedno s tijelima, a pepeo je bačen u jezero.
Za one koji su preživjeli bilo je zapravo nemoguće opisati strahote koje su proživjeli.
Kada su stigle smijale se
Čudna je činjenica da su se prve zatvorenice koje su stigle u logor u svibnju 1939. godine počele smijati. Tamo su naime dovedene iz tamnica diljem Njemačke i nakon dugo vremena ugledale su jezero i osjetile miris borova.
'Naša srca poskočila su od radosti', prisjetila se Lisa Ullrich.
Unutar bodljikavih žica ugledale su i krevete, ali iliuzija je uništena u trenutku. Pojavili su se čuvari s psima koji su ih vrijeđali i nazivali 'kujama i kurvama'. Non stop stizale su naredbe, a nekoliko zatvorenica srušilo se pod pritiskom. One koje su im pokušale pomoći bile su istučene. Pravilo je bilo da je pomaganje drugome prekršaj. Svaki dan bio je ispunjen zaglušujućim sirenama i pravilima. Uvjeti u kojima su živjeli bili su toliko nehumani da su se osjećali kao da 'goli ulaze u kavez divljih životinja'.
Disciplinu su održavali čuvati, ali i zatvorenice koje su bile spremne poslušati sve naredbe. One su često znale biti gori i od samih stražara.
Inače, žene su se morale buditi već u tri sata u noći i satima stajati u svojim tankim haljinama čak i zimi.
Stroj smrti
Ravensbruck je na početku bio namijenjen za Njemice uhićene zbog sitnih zločina ili one koje su se protivili nacistima. Osim prostitutki, zatvorenice su bile liječnice, operne pjevačice, političarke. Kasnije su u kampu završavale i žene iz zemalja koje su nacisti okupirali. Mnoge su bile članice pokreta otpora i neprijateljske agentice. Ravensbruck je bio stroj smrti u kojem je sve dizajnirano da ubije.
Radila je kao Hitlerova kušačica hrane: Svaki obrok mogao joj biti posljednji
Na zatvorenicama su provođeni i jezivi medicinski pokusi. Ispitivani su načini kakoih ubiti, a među omiljenima su bili ubrizgavanje benzina ili fenola u njihove vene.
Heinrich Himmler bio je uvjeren da su vojnici bolji ako imaju redovite spolne odnose. Zato je od liječnika u logoru zatražio da pronađe način da vojnici imaju odnose po bodelima bez da se zaraze spolno prenosivim bolestima. Eksperimetni su provođeni nad prostitutkama u Ravensbrucku. Cilj je bio pronaći lijek za gonoreju i sifilis. Iako dokaza za takve tvrdnje nema, ženana je 'sifilis navodno ubrizgavan u leđnu moždinu'
Finalno poniženje
Žene koje su preživjele strahote probudili su 30. travnja 1945. godine zvukovi ruskog topništva i pucnjava. Čuvari su pred saveznicima pobjegli, a žene su ih dočekale crvenim transarentom.
No, njihovi 'osloboditelji', Crvena armija, donijeli su novi užas - silovanja. Nadia Vasilyeva prisjetila se da su ih vojnici pozdravili, a onda se pretvorili u životinje. Nijemci ih nisu silovali je su za nih bile 'ruske svinje', ispričala je jedna od preživjelih. No, njihovi vojnici to su učinili jer je Staljin rekao da vojnici ne bi trebali bti zatvarani.
Nakon što su proživjele strahote i preživjele protiv svih izgleda, žene iz Ravensbrucka na ovaj su način doživjele konačno poniženje.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook