Jedno jutro u kolovozu 1945. bilo je mračno poput noći, i ova žena to ne može zaboraviti. Više od 70 godina, Setsuko Nakamura govori o hororu kojeg je iskusila kada je bila mlada djevojka, nakon što je atomska bomba bačena na Hirošimu. Njena borba za svijet u kojem nema nuklearnog oružja ju je često izluđivala, ali sada napokon ima razloga za slavlje.


U kolovozu 1945., Setsuko Nakamura sjedila je na podu učionice svoje privatne škole, slušajući predavanje o japanskom caru. Setsuko i neki od njenih kolega učili su kako bi postali asistenti za dekodiranje u japanskoj vojci, u kojoj su planirali služiti u slučaju napada Saveznika.

Vezani članci Slika nije dostupna Prije 68 godina Nagasaki je razorila atomska bomba Slika nije dostupna Od nuklearnog napada na Hirošimu prošlo je 68 godina...

Ali Saveznici se nisu iskrcali na Hirošimu. U 8:15 ujutro, Setsuko je kroz prozor vidjela bijelo-plavo svijetlo. Osjetila je kako njezino tijelo leti kroz zrak. Kada je povratila svijest, vidjela je da se učionica u kojoj je bila srušila. Bilo je mračno, kao da je pala noć, i mogla je čuti tihi šapat svojih kolega: "Bože, pomozi mi. Majko, pomozi mi."

Osjetila je ruku na svom ramenu i čula muški glas koji joj je rekao da otpuže na sigurno. Kada je izašla iz zgrade, okrenula se i vidjela neprirodan mrak jutra i školu, u kojoj su još uvijek bili njene kolege, kako gori. Tada je imala 13 godina.

Život posvećen nuklearnom razoružanju

Sada joj je 85 godina, udala se i promijenila prezime u Thurlow, i ona je jedna od preostalih hibakusha, ljudi koji su preživjeli eksploziju atomske bombe na Hirošimi ili Nagasakiu. Većinu života provela je u Torontu, ali još se uvijek sjeća tog jutra u Hirošimi, djelomično svojim izborom, a djelomično iz potrebe.

Iz potrebe zato što, potaknuta vlastitim iskustvom, Thurlow radi kako bi spriječila gomilanje nuklearnog oružja. U proteklih par mjeseci nekoliko je puta putovala u New York, gdje je pred UN-om svjedočila kako bi doprinijela provedbi sporazuma o zabrani nuklearnog oružja. Iako je sporazum simboličan, mnogi se nadaju da će jednog dana omogućiti nuklearno razoružanje.

"Osjećam da je jako važno da ispričam svoju priču", ispričala je The Globe and Mailu. "Zaklela sam se da ću voljeti svoje bližnje, svoju obitelj i prijatelje, da će njihove smrti nešto značiti, da neće biti uzaludne. Neću to zaboraviti."

Dok je hodala iz škole, Thurlow je naišla na ljudska tijela koja su izgubila sve osobine ljudi: veliki dijelovi mesa bili su odstranjeni s tijela, oči i unutarnji organi nekih tijela su visili van. Ipak, nitko nije vikao. "Tišina je bila jeziva", rekla je Thurlow o paklu koji je tada proživljavala.

Njeni roditelji su preživjeli nesreću i došli su po nju. Njena sestra i nećak bili su teško ozlijeđeni. Kada su umrli, vojnici su njihova tijela bacili u rupu i zapalili ih, pokrivši ih bambusom dok su ona i njeni roditelji gledali. Tada nije osjećala ništa osim ravnodušnosti. To je, kako kaže, najgori od svih osjećaja. "Godinama sam se pitala kakva sam je zapravo osoba. Moje bližnje se tretira kao da nisu ljudska bića, a ja ni ne osjećam tugu. Nisam suzu pustila."

Prošlo je mnogo godina prije nego si je mogla oprostiti i razumjeti ravnodušnost pomoću koje se nosila s traumom. Kako bi se iskupila, život je posvetila aktivizmu i promicanju nuklearnog razoružanja.

Političari samo "ponavljaju besmislenu retoriku"

Više od 20 godina, Thurlow je bila socijalna radnica i svoju je priču dijelila s učenicima i studentima u Torontu, ali i izvan Kanade. Put do mira u svijetu popločen je manjim uspjesima. Međutim, konačni cilj, čini se, nemoguće je doseći. Nuklearno razoružanje, koje je privlačilo pozornost mnogih tijekom 80-ih godina 20. stoljeća, više nije predmet javne rasprave. Suprotno njenim željama, devet država koje posjeduju nuklearno oružje nedavno se zaklelo da će povećati svoje arsenale. Te države trenutačno posjeduju oko 15.000 nuklearnih bombi, koje su moćnije od bombe koja je bačena na Hirošimu.

Thurlow je čula mnogo praznih obećanja političara koji su se prisjećali Hirošime i Nagasakia. Prošlog svibnja, dva mjeseca prije godišnjice bombardiranja, Barack Obama postao je prvi američki predsjednik koji je tijekom mandata posjetio Hirošimu, gdje je rekao da "Moramo promijeniti svoj stav o ratu."

Svake godine, Thurlow je sve umornija od praznih riječi, a svoju najrigorozniju kritiku čuva za japanske vlade: "Svakog 6. kolovoza oni naprave neku gestu. Nastavljaju s ponavljanjem besmislene retorike. Oni su lažljivci. Mrzim koristiti takav izraz, ali oni to jesu."

Borba za razoružanje vodi se u UN-u

Thurlow je govorila na nekoliko važnih okupljanja, uključujući na jednom koji je u ožujku organiziran u New Yorku, koji su bojkotirale Kanada, SAD, njihovi NATO partneri, i države koje posjeduju nuklearno oružje. Naime, SAD je 2016. pozvao svoje NATO saveznike da bojkotiraju pregovore o razoružanju i sve osim Nizozemske to su i učinile. Ipak, to nije spriječilo Tuhrlow da ispriča priču o kolovozu 1945.

"Uspomene na one koji su nestali su me podupirale i navodile", rekla je delegatima koji su se okupili u UN-u. "Mislim da su tako mnogi preživjeli nastavili živjeti  kako bi bili sigurni da smrti njihovih voljenih nisu uzaludne."

Njen iskaz popraćen je pljeskom. "Bio je to moćan iskaz", rekla je Ray Acheson, koja je na čelu grupe koja se zalaže za razoružanje, Reaching Critical Will. "Mnogi su plakali", rekla je te dodala da su iskazi gospođe Thurlow i drugih preživjelih važni jer "pružaju proživljeno iskustvo koje se ne može poreći."

Sporazum o zabrani potpisale su 122 države. Čak i najoptimističniji aktivisti priznaju da je ovo tek prvi korak. Naime, ovaj sporazum nije obvezujući, i niti jedna država koja posjeduje nuklearno oružje vjerojatno ga neće potpisati. Ipak, mnogi se nadaju da će ovaj sporazum biti temelj za buduće razoružanje kojim bi nuklearno oružje postalo dijelom povijesti.

"Ovo je tek početak, ali je vrlo važan početak"

Put do UN-a Thurlow je podsjetilo na lijepe uspomene iz njene prošlosti, ali i na njena trenutačna razočaranja. Prije manje od 40 godina, 1978., slušala je kako tadašnji kanadski premijer Pierre Trudeau drži poznati, i među međunarodnim suradnicima nepopularan, govor o "gušenju" utrke u nuklearnom naoružanju. Njegov sin Justin Trudeau, trenutačni premijer, ima sličan stav o nuklearnom oružju.

"To ga nije učinilo popularnim, pogotovo kod Amerikanaca", rekla je Thurlow, "ali imao je dovoljno hrabrosti da to kaže pred UN-om. Sada, njegov sin skriva se iza američkog predsjednika Trumpa. Nije ništa rekao", komentirala je trenutačno stanje.

Thurlow je bila prisutna kada je sporazum izglasan i, usred pljeska i uzvika, osjetila je nevjerojatni osjećaj nevjerice. Nakon 70 godina, nešto dobro se napokon dogodilo. Taj će osjećaj sa sobom nositi i u nedjelju, kada se u Torontu održava ceremonija u spomen sjećanja na Hirošimu.

"Sada je najbolje vrijeme za mene", rekla je. "Ovo je tek početak, ali je vrlo važan početak."